NIKOLA JERKAN, bivši hrvatski reprezentativac i dugogodišnji skaut Zlatka Dalića, u razgovoru za španjolsku La Vanguardiju otvorio je pitanje koje nakon posljednjih rezultata hrvatske reprezentacije postaje sve aktualnije. "Prije su reprezentativci bili na iznimno visokoj razini i igrali u velikim klubovima poput Reala, Barcelone ili Juventusa. Sada, uz svo dužno poštovanje, igraju u manjim klubovima poput Coma ili Sassuola. To je znak da su se stvari promijenile.

Utječe i hrvatska liga, u kojoj se dovodi sve više stranaca, a to jako šteti reprezentaciji, koja se uvijek hranila igračima iz svoje lige", rekao je Jerkan. Pitanje je neugodno, ali jednostavno: ima li Hrvatska danas dovoljno kvalitetnih igrača da bi očekivanja ostala ista kao u vrijeme generacije koja je osvojila srebro u Rusiji, broncu u Kataru i igrala finale Lige nacija?

Dvije utakmice u kojima je Hrvatska izgledala kao da ne pripada istoj razini

Hrvatska je u posljednje dvije utakmice Lige nacija primila 11 golova. Španjolska ju je u Sevilli pobijedila 4:1, a Engleska nekoliko dana kasnije na Rujevici čak 7:0. Bio je to najteži poraz hrvatske reprezentacije u povijesti.

Problem nije samo u rezultatima. Hrvatska je protiv dvije reprezentacije iz europskog vrha izgledala inferiorno u brzini, duelima, intenzitetu i tranziciji. Engleska ju je na Rujevici praktički pregazila, a Španjolska je u Sevilli vrlo lako dolazila do prostora i prilika.

Dvije utakmice same po sebi ne bi bile dovoljne za zaključak da je nestala kvaliteta. No uklapaju se u rezultatski trend koji traje dulje.

Na zadnja dva velika turnira Hrvatska nije bila ni blizu medalje

Na Euru 2024. Hrvatska je ispala već u skupini. Španjolska ju je pobijedila 3:0, s Albanijom je odigrala 2:2, a protiv Italije 1:1. Završila je s dva boda. Sustav tog Eura bio je posebno blag prema trećeplasiranim reprezentacijama. Osim prve dvije momčadi iz svake skupine, u osminu finala prolazile su i četiri od šest najboljih trećih. Hrvatska nije uspjela biti ni među njima.

Na Svjetskom prvenstvu 2026. prošla je skupinu, ali je ispala odmah u prvoj rundi nokaut-faze. Engleska ju je u skupini pobijedila 4:2, Hrvatska je zatim svladala Panamu 1:0 i Ganu 2:1, a Portugal ju je u šesnaestini finala izbacio pobjedom 2:1.

Usporedba s prethodnim razdobljem je velika. Hrvatska je 2018. bila druga na svijetu, 2022. treća, a 2023. igrala finale Lige nacija. Na posljednja dva velika turnira nije došla dalje od prve nokaut-utakmice.

Dalić je još prije Svjetskog prvenstva rekao: "U problemima smo"

Pitanje kvalitete nije nastalo s Jerkanovom izjavom niti s porazom od Engleske. Zlatko Dalić govorio je o njemu još krajem prošle godine. "Nije dobra situacija, u problemima smo. Mlađi igrači se traže, nisu se nametnuli, nisu pokazali kvalitetu, nisu pokazali da imaju mjesta u reprezentaciji.

Nemamo pravo rješenje u napadu. Još uvijek je tu najkvalitetniji Budimir, a on je i najstariji. Treba nam pravi, moćan, jak, brz napadač koji može i pobjeći. Nažalost, nemamo ga." Dalić je samo dan kasnije napravio gotovo identičnu usporedbu kao Jerkan danas.

"Prije SP-a u Rusiji imali smo igrače iz Reala, Barcelone, Juventusa, Atletica, Liverpoola, Bayerna i Milana. To je bio vrhunski nivo. Danas nemamo toliko igrača u najvećim klubovima. Dodatni je problem što neki od njih ne igraju redovito u svojim sredinama, poput Luke Sučića, Martina Baturine, Igora Matanovića, Franje Ivanovića, donedavno i Lovre Majera. To su igrači koji čine okosnicu reprezentacije i na njima je da se dokažu."

Prosinečki: Ova generacija polako odlazi

Robert Prosinečki je tijekom Svjetskog prvenstva također govorio o tome da se Hrvatska nalazi na kraju jednog ciklusa. "Mi smo svi primijetili da to sada još uvijek nije ono najbolje i što mi možemo. Ali ja mislim da će Hrvatska ipak postati ona kakva zna i može biti. Ali Hrvatska kada treba, onda uvijek odradi najbolje što i kako treba."

Nakon toga je dodao: "Ovo je generacija koja sigurno polako odlazi, ali neka najbolje prođe na ovom Svjetskom prvenstvu, odnosno neka prođe prvi krug. I poslije ćemo vidjeti." Ta rečenica danas izgleda još važnija. Modrić, Perišić, Kovačić i Kramarić i dalje imaju velike uloge, dok igrači koji bi ih trebali zamijeniti još nisu u istoj mjeri preuzeli reprezentaciju.

Bilić je po dolasku bio puno optimističniji

Slaven Bilić nakon preuzimanja reprezentacije nije dijelio takav pesimizam. "Imamo senatore i mlade. Jako je slično 2006. godini. I tada smo imali senatore, Kovače, Rapaića, Šimića, Šimunića... Ovdje je još bolje jer mladi već imaju iza sebe i Euro i SP, a mladi su. To je jako dobra situacija."

"Po meni, kriterij za reprezentaciju jedino je kvaliteta. Reprezentacija nije klub. U reprezentaciji nema transfera, tamo igraju najbolji. Nama možda fali specifičan profil igrača. Imamo dva prava krila, na poziciji centarfora imamo slične igrače, ali u sredini terena, gdje smo jaki, imamo čak i previše dobrih igrača."

Transfermarkt kaže da Hrvatska danas vrijedi više nego 2018.

Na prvi pogled tržišne vrijednosti ne potvrđuju priču o velikom padu. Prema podacima Transfermarkta, Hrvatska danas vrijedi 445 milijuna eura i 14. je najvrjednija reprezentacija svijeta. U vrijeme Svjetskog prvenstva 2018. vrijedila je 355 milijuna eura i bila 12. na svijetu.

Nominalno današnja reprezentacija vrijedi čak 90 milijuna eura više nego momčad koja je u Rusiji osvojila srebro. No te dvije brojke ne mogu se uspoređivati bez konteksta. Tržišne vrijednosti nogometaša posljednjih su osam godina snažno porasle, pa 445 milijuna eura danas nema istu težinu kakvu je 355 milijuna imalo 2018. Puno je zanimljivije kako je tih 445 milijuna raspoređeno.

Joško Gvardiol vrijedi 70 milijuna eura, Luka Vušković 60, Martin Baturina 55, Petar Sučić 45, Josip Stanišić 40, a Igor Matanović 30 milijuna eura. Samo tih šest igrača zajedno vrijedi 300 milijuna eura, što je oko 67,4 posto ukupne vrijednosti hrvatske reprezentacije od 445 milijuna eura.

To još jače podupire poantu o koncentraciji vrijednosti: gotovo dvije trećine ukupne Transfermarktove vrijednosti otpada na samo šest igrača. Gvardiol i Vušković sami nose 130 milijuna eura, odnosno oko 29 posto ukupne vrijednosti reprezentacije. Zato ukupna vrijednost sama po sebi ne govori dovoljno o stvarnoj snazi momčadi.

Rusija je imala kvalitetu raspoređenu kroz cijelu momčad

Generacija iz 2018. nije bila posebna samo zato što je imala nekoliko skupih igrača. Ključ je bio u tome što je kvaliteta bila raspoređena kroz gotovo cijelu početnu postavu. Luka Modrić i Mateo Kovačić bili su igrači Real Madrida, Ivan Rakitić Barcelone, Mario Mandžukić Juventusa, Ivan Perišić i Marcelo Brozović Intera, Dejan Lovren Liverpoola, Šime Vrsaljko Atlético Madrida, a Danijel Subašić prvi golman Monaca.

To znači da je gotovo cijela osovina momčadi svakog tjedna igrala u klubovima iz samog europskog vrha, u Ligi prvaka i u utakmicama za trofeje. Danas Hrvatska također ima igrače velikih klubova. Gvardiol je u Manchester Cityju, Stanišić u Bayernu, Petar Sučić u Interu, Modrić u Milanu. No taj sloj je tanji.

U Rusiji su nositelji reprezentacije bili igrači koji su već godinama imali velike uloge u elitnim klubovima. Danas dobar dio tržišne vrijednosti otpada na igrače koji tek trebaju potvrditi da mogu na toj razini biti nositelji i u klubovima i u reprezentaciji.

To je zapravo srž Jerkanove teze. Nije problem u tome što Hrvatska nema talentiranih ili skupih igrača. Problem je pitanje širine i dokazane kvalitete na najvišoj razini. To ne znači automatski da Hrvatska više ne može napraviti veliki rezultat. Pokazala je već više puta da na turnirima može nadmašiti očekivanja i tržišne procjene.

Ali poslije dva velika turnira bez ozbiljnog rezultata, 11 primljenih golova u dvije utakmice i niza upozorenja ljudi koji reprezentaciju poznaju iznutra, pitanje više nije neozbiljno. Ima li Hrvatska danas problem s kvalitetom ili je sadašnja kriza samo prolazna?