IAKO je Zvonimir Soldo u Beleku dogovorio produljenje ugovora s Dinamom na još dvije godine, a Sammir i Šokota konačno zaliječili ozljede i pridružili se ostatku kadra u puno treningu, senzaciju dana u turskoj bazi ponudio je Ivan Cvjetković - Tarzan.

Bivši centarfor Dinama, a danas licencirani menadžder, koji pod svojim okriljem drži jednu od najvrjednijih preostalih Mamićevih uzdanica - Marija Mandžukića, osvanuo je u Beleku i krenuo s pričom;

"Lens je za Mandžukića ove zime ponudio deset milijuna eura. Najprije je bilo devet milijuna, a onda je predsjednik Martel, inače vrlo imućan čovjek, povisio za još jedan milijun. No, Zdravko Mamić odgovorio je - nema šanse. No, to ne znači da će Francuzi odustati, u budućnosti bi Martel mogao pribilježiti još neke Dinamovce ili igrače iz naše lige."

Tako je Tarzan zvučao pred tradicionalnom Dinamovom novinarskom pratnjom. Kada smo ga kontaktirali, nije demantirao. Samo je dodao da ne želi pričati o lanjskom snijegu.

"Mandžukić je interesantan tržištu. Istina je da su iz Lensa nudili novac, ali s Dinamom se o tome nije razgovaralo. Nisam zainteresiran za daljnji razgovor o toj temi, to je prošlost." - kaže Cvjetković.

Njegov štićenik udarna je snaga Dinamovog napada i prošle se godine našao u vrtlogu interesa premierligaša za hrvatskom robom. Svoje simpatije od javnosti nije krio menadžer Cityja i bivši engleski izbornik Sven Goran Eriksson. Pričalo se o milijunima, ali priča je zapravo zapela već na radnoj dozvoli. No, nema sumnje da će Mandžukić u skoroj budućnosti odlepršati iz Maksimira. Poučeni dosadašnjim iskustvima, vjerujemo da će Mamići čekati najisplativiji tajming. Mada se mora priznati da deset milijuna, ukoliko se ne radi o kultnoj menadžerskoj taktici podizanja cijene, ne zvuči nimalo loše.

Od "vrhunskog centarfora" do "hrvatskog kokošara"

Kada Mandžukić bude odlazio, bit će to veliki Cvjetkovićev posao. Bivši Dinamov igrač, koji je imao privilegiju da odjene dres hrvatske reprezentacije u povijesnoj utakmici protiv SAD-a, prilično je zanimljiv lik. Tijekom 17 godina profesionalnog nogometa odradio je gaže za Graničar iz Županje, tuzlansku Slobodu, Saint Truiden, Inker, Segestu, Croatiju i Dinamo, te naposljetku i za onaj slavni Spajićev Hrvatski Dragovoljac, gdje je sedam godina radio i kao sportski direktor.

Otkako se okitio Fifinom licencom, vrlo usko surađuje s "Dinamom kojeg voli", ali i s "Hajdukom, kojeg iznimno štuje". Na jugu je i jedan od njegovih štićenika, Goran Rubil. Nekad prodoran nogometaš, strijelac s četvrtim prosjekom u Dinamovoj povijesti, koji je u dresu Modrih odigrao 238 utakmica i zabio 152 pogotka, kaže da je nogomet bio i ostao njegov život. No, prelazak na drugu stranu, u nogometni svijet drugačijeg predznaka i izopačenih vrijednosti, Cvjetkovića je vrlo brzo izjednačio s onima koji se u podzemlju snalaze kao riba u vodi. Ne čudi stoga što se kao svjedok našao na suđenju Tomislavu Merčepu kojeg se teretilo da je 1999. godine s računa Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata kojom je predsjedao prebacio strogo namjenski novac, konkretno milijun kuna, na račun Hrvatskog dragovoljca. Novac je UHDD dobila od Ministarstva branitelja.

Cvjetković se ne tako davno našao i na udaru predsjednika NK Zagreb Dražena Medića koji ga je strpao u menadžersku kategoriju "hrvatskih kokošara" i zabranio mu pristup u ložu u Kranjčevićevoj. Mediću se nije sviđalo što Cvetković lešinari po nogometnim terenima vrebajući mlade igrače, a posebno mu je na živce išlo što Mandžukića stalno gura u Dinamo, gdje je na kraju i završio.

Najnoviji su Cvjetkovićevi bljeskovi slučajevi Domagoja Vide i Manuela Pamića. Nakon što je, prema njegovim riječima, s vrata otjerao Liverpool, odbijena je i ponuda Dinama za nadarenog mladića iz Gradskog vrta. No, Cvjetković smatra da je prirodno prije puta u bijeli svijet svratiti koju godinu u Dinamo. S kojim je u izrazito emotivnoj vezi.

"Prerano je da Vida ode u inozemstvo. Dvije ili tri sezone u Dinamu za njega bi bile idealne." - ponovio je Cvjetković, gostujući na Dinamovim pripremama.

O situaciji s Manuelom Pamićem još će se pričati. Ono što je javnost dosad imala prilike čuti su verzije novopečenog igrača Red Bull Salzburga i njegovog istinskog nogometnog oca Igora Pamića. 

"Cvjetković zna što smo se dogovorili i neka okolo ne priča gluposti. Ako se već predstavlja kao gospodin, neka to i bude. Kleo se u svoje riječi i karakter, a danas želi novac za posao koji nije odradio. Sada mi je jasno zašto je toliko forsirao Manuelov potpis." - izjavio je nedavno Pamić stariji.

Radi se zapravo o tome da se društvo ne može dogovoriti tko je Manuela zapravo odveo u Salzburg i priskrbio Rijeci rekordnu odštetu. Posao je bio vrijedan dva i pol milijuna eura.

Manuel tvrdi da ga je Cvjetković zastupao, nakon potpisane punomoći, prilikom prelaska iz Pule u Rijeku. Dok je grijao klupu Kantride, Cvjetkovića navodno i nije pretjerano zanimao. No, kada je Manuel proigrao pojavio se s idejom o inozemnom transferu i ponudio se pomoći. Navodno je pao usmeni dogovor, a Manuel tvrdi da Cvjetković nikada nije pronašao adekvatan klub. Transfer u Salzburg dogovorili su klubovi, uz pomoć Igora Pamića, tvrdi nam riječki trener Zlatko Dalić.

"Sve ostalo apsolutno me ne zanima." - reći će trener Rijeke.

Tarzan se poziva na papire i tvrdi da je prevaren. Daliću zamjera što se nije želio javiti na mobitel, dok Pamići s druge strane tvrde da je Tarzan taj koji je uključio sekretaricu, dok su uporno zvali kako bi ga, bez obzira što nije sudjelovao u transferu, pošteno nagradili. Neke informacije sugeriraju da je upravo Tarzan povukao prve kontakte s Austrijom, no to će u budućnosti morati i dokazati.

Tko je u pravu, ne zna se. Mada, u velikoj većini slučajeva hrvatskog nogometnog menadžerstva, svi mogu ruku pod ruku. Razlikuje ih tek "stil".

D.R.
Foto: Index/HNK Rijeka