Kako je Brazil razbio Srbiju? Tite je uspio sakriti mane dvojice najlošijih igrača
REPREZENTACIJA Brazila svladala je reprezentaciju Srbije u posljednjoj utakmici prvog kola grupne faze Svjetskog prvenstva rezultatom 2:0, a oba pogotka postigao je Richarlison.
Do 60. minute, unatoč potpunoj podređenosti Brazilu, činilo se da bi Srbija mogla preživjeti nalete i izvući nešto iz ove utakmice, ali je kvaliteta u brazilskome napadu presudila te je uspio prelomiti utakmicu, a gol-razlika je na kraju mogla biti i puno veća.
Time je, u jednoj od najiščekivanijih utakmica prvoga kola, favorit prvenstva protiv ozbiljnog protivnika pokazao zašto prevladava gotovo unisono mišljenje da će upravo on podići trofej prvaka na kraju turnira.
Ključ vrhunske strukture Brazila su bekovi
Trener Brazila Tite izveo je momčad u 4-2-3-1 formaciji koju je gotovo isključivo koristio posljednjih godina. Međutim, geometrija Brazila u posjedu lopte izgleda nešto drugačije, nalik nekakvoj 2-3-4-1 formaciji, a upravo je ona bila ključ ove utakmice.
Krilni igrači Vinicius i Raphinha zaduženi su za držanje širine, Neymar kao desetka najčešće pozicionira u lijevi međuprostor, dok desni okupira jedan od “zadnjih” veznih - onaj ofenzivniji - Lucas Paqueta. S obzirom na takvu izrazito ofenzivnu postavku, za balans pri prvoj i drugoj fazi izgradnje napada ključni su bili bekovi koji su stajali usko, blizu Casemira, uvučeni u veznu liniju.
Osim primarnog zadatka cirkuliranja lopte s jedne na drugu stranu, bekovi su imali vrlo važnu ulogu i u obrani, pri reposjedu. Oni su skupljali veliku količinu izgubljenih i ničijih lopti te zaustavljali pokušaje protivničkih kontranapada.
S obzirom na to da ni Alex Sandro ni Danilo nemaju sposobnosti igrati visoko i pridonositi napadu ubačajima i driblingom te su bez ikakve dileme najlošiji individualci u početnih 11 Brazila, Tite im je pronašao uloge u kojima može sakriti njihove mane, a istovremeno osloboditi kreativnije igrače, poput Neymara i Paquete, dobrog dijela obrambenih odgovornosti.
Srbija se vrlo dobro branila prvo poluvrijeme
Takvom, gotovo savršenom, strukturom u posjedu Brazil se vrlo lako nametnuo kadrovski mnogo slabijoj Srbiji te je dominirao terenom, ali se Srbija prvih 45 minuta branila vrlo dobro. Prostor ispred srpske obrambene trojke je bio zgusnut i Neymar nije imao dovoljno mjesta da razigra suigrače, a bekovi su uz pomoć bočnih stopera bili uspješni u bitkama s Viniciusom i Raphinhom.
Iako je samo netočno zadnje dodavanje dijelilo Brazil od velike prilike, a gol je konstantno visio u zraku, Srbija do kraja poluvremena u obrani nije napravila ni jednu veliku pogrešku te je ograničila protivnika na samo jedan pokušaj Raphinhe.
Međutim, od samog početka utakmice nazirao se drugi, puno veći problem. Glavno pitanje nije bilo hoće li se Srbija obraniti od nevjerojatnog brazilskog napada od kojeg se i puno jače ekipe ne bi obranile, nego hoće li uspjeti barem na kratke periode prebaciti težište igre na brazilsku polovicu terena i zaprijetiti golu Alissona. Kao što je nastavak utakmice pokazao, ona to nije uspjela te je utakmicu završila bez udarca u okvir gola.
Gubitak Kostića
Srbija je po prosječnoj visini igrača najviša reprezentacija na prvenstvu, a sukladno tome je među najtežima i najsporijima. Kada ju reprezentacije kao Brazil zbiju u krilo vlastitog vratara, vrlo joj je nezgodno izaći iz protivničkog presinga i napasti prazni prostor iza protivničke obrane s igračima poput Aleksandra Mitrovića, Sergeja Milinkovića-Savića i Dušana Tadića.
Oni nisu sprinteri te im je potrebna sporija izgradnja napada koja protiv Brazila nije bila moguća. Jedan jedini igrač koji bi spomenuti prazni prostor mogao iskoristiti i nekoliko puta se zavući iza leđa brazilskog desnog beka Danila je bio lijevi krilni bek Filip Kostić, a on je za ovu utakmicu bio nedostupan zbog ozljede.
Kostić vjerojatno ništa ne bi promijenio u obrani i Srbija ne bi izdržala nalete, ali je njegovim izostankom izgubila jedinu opciju koja na ovoj razini može nešto napraviti u tranziciji. Bez njega je Brazilov reposjed funkcionirao besprijekorno, do te mjere da čak nije bilo vremena ni nabiti dugu loptu na Mitrovića koji je ostao bez ijednog osvojenog zračnog duela.
Brazil pokazao zašto je favorit, za Srbiju prvenstvo tek kreće
U takvim odnosu snaga na terenu bilo je samo pitanje vremena kada će Brazil postići prvi pogodak i odvesti utakmicu u očekivanom smjeru. Koncentracija srpske obrane je oko 60. minute počela posustajati i Brazil je ubrzo postigao dva pogotka.
U utakmici u kojoj njegova tri najbolja napadača - Neymar, Vinicius i Raphinha - nisu odigrali gotovo ništa svejedno je dominirao i stvarao prilike, a onda je za zadnjih 20-ak minuta s klupe uveo Rodryga, Gabriela Jesusa, Gabriela Martinellija i Antonyja da dovrše posao. Širina individualne kvalitete kojom Tite raspolaže je nevjerojatna.
Time je Brazil protiv ozbiljnog protivnika pokazao zašto su ga analitika, kladionice i praktički cijela nogometna javnost proglasili favoritom turnira, a Srbiju se, bez kvalitetne opcije u tranziciji, pri tome vrlo malo pitalo. Za nju Svjetsko prvenstvo ionako počinje tek od sljedeće utakmice.