Hrvatska je u dvije utakmice primila osam golova. Bez obzira na to, nešto je i dobila
"PRIHVATIT ćemo kritike, ali dragi mediji nema potrebe dolijevati ulje na vatru. Jedan dan smo vam junaci dok drugi dan pišate po nama. Ljudi smo, a to znači da svi ponekad griješimo", napisao je Dejan Lovren nakon što je Hrvatska u razmaku od samo 34 minute susreta protiv Francuske primila četiri pogotka, odnosno u 180 minuta nogometa protiv Francuske i Portugala primila ukupno osam golova.
Iako mediji reprezentaciju Hrvatske uopće nisu razapinjali u tolikoj mjeri, Lovren je određene medijske tekstove shvatio kao toliko snažne kritike da ih je izjednačio s "pišanjem". Nema potrebe ulaziti u diskusiju nakon takve izjave i podsjećati koliko su se puta reprezentativci Hrvatske ponašali u skladu s glagolom koji je koristio Lovren.
Ovo je nogometni tekst koji se bavi kiksevima hrvatske obrane i, generalno, reprezentacije koja je u četiri dana postala najgora reprezentacija Europe kada su u pitanju primljeni pogoci i koja je oborila svoj rekord po broju uzastopnih utakmica s primljena tri ili više pogodaka. To su činjenice, a svatko ih može nazvati kako želi.
Činjenice govore da je iza Hrvatske užasnih 180 minuta
Krenimo od onog što je objektivno i očito - Hrvatska je prvi put od svoje samostalnosti povezala dvije utakmice u kojima je primila tri ili više golova. Prvi put od listopada 2013. godine povezala je dva poraza, a možda je i najgori podatak da od 55 reprezentacija iz Lige nacija Hrvatska nakon dva odigrana kola ima najviše primljenih golova.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Nije se onda teško zapitati može li to viceprvak svijeta, koji se nalazi na šestom mjestu Fifine rang-ljestvice, sebi dozvoliti iako je igrao protiv svjetskih prvaka Francuza i europskih prvaka Portugalaca? Može li momčad u kojoj igraju igrači iz najboljih europskih klubova pronaći bilo kakvo opravdanje za takve rezultate?
Bez obzira na to što Zlatko Dalić nije mogao računati na Luku Modrića i Ivana Rakitića, za Hrvatsku su opet nastupali najbolji igrač Chelseaja prema izboru navijača Mateo Kovačić, osvajač Lige prvaka i Njemačke Ivan Perišić, polufinalist Lige prvaka Mario Pašalić, jedan od najtraženijih veznjaka Europe Marcelo Brozović i jedan od najboljih igrača Milana Ante Rebić, a pored njih su bili Dejan Lovren, Tin Jedvaj, Andrej Kramarić, Duje Ćaleta-Car, Nikola Vlašić - redom igrači koji igraju na vrhunskoj razini u poznatim europskim ligama, odnosno poznatim europskim klubovima.
Takva momčad s takvim pedigreom ne smije postavljati negativne rekorde u povijesti Hrvatske. Onda kada ih postavi, definitivno zaslužuje kritike.
Primjerice, Hrvatska je u ova dva susreta protivnicima dozvolila da joj uz osam golova ukupno upute čak 40 udaraca, od čega 17 u okvir gola.
Katastrofa protiv Portugala najbolje se prikazuje u podatku da je momčad Fernanda Santosa čak 62 puta ušla u trećinu terena gdje se nalazi obrana Hrvatske i da je 29 puta ušla u hrvatski kazneni prostor.
Usporedbe radi, Hrvatska je 39 puta ušla u trećinu terena gdje je portugalska obrana, dok je 20 puta ušla u kazneni prostor protivnika, od čega samo šest puta u prvom poluvremenu.
To su neke brojke koje jasno ukazuju kakav je nogomet Hrvatska prikazala u prethodna dva susreta. Ove brojke nitko ne može pobiti i one su sasvim opravdan povod za kritike na račun igre.
Defenzivni korneri su problem koji je postojao i prije Lige nacija
Sada se postavlja pitanje: kako je onda takva momčad uopće dovela sebe u situaciju da u dvije utakmice primi osam golova i da posebno protiv Portugala odigra toliko loše?
Grafika: Sofascore za IndexSport
Bitno je istaknuti da nema mnogo toga zajedničkog u golovima iz jedne i druge utakmice. Jedino što je zajedničko su loši defenzivni prekidi, odnosno korneri, a to nije problem samo u ova dva susreta. Poznato je od ranije da Hrvatska ima previše problema s defenzivnim kornerima i prekidima.
Kada je riječ o lošoj igri u defenzivnom skoku, tu nema prevelike svrhe objašnjavati kako se nešto događa. Jedino je rješenje da stručni stožer tome posveti pažnju jer ne morate imati vrhunske skakače da biste pronašli način smanjiti si opasnost iz kornera. Jasno je da bolji skakači i fizički dominantniji igrači pomažu u tome, ali i momčadi koje su u tom segmentu u manjim problemima od Hrvatske bolje izlaze na kraj s defenzivnim prekidima i kornerima.
Ono što kod primljenih golova u prethodna dva susreta nije zajedničko je način na koji se Hrvatska branila.
Dalić je protiv Portugala odlučio igrati u srednjem bloku. Međutim, taj stil igre nije bio adekvatan za igrače koje je izveo na teren. Jednostavno, Kovačić, Pašalić i Vlašić nisu veznjaci koji se najbolje snalaze igrajući na takav način.
Oni, a posebno Kovačić i Pašalić, igraju u klubovima koji teže visokom presingu i igri jedan na jedan. Uostalom, sva trojica su bitno drugačiji igrači od onih kojima je forte čitanje igre u obrani i pružanje pomoći obrani. Takvi su, primjerice, Brozović i Milan Badelj.
Kada se tome doda slaba pomoć napadačkog trojca (Rebić, Brekalo, Kramarić) iz susreta protiv Portugala, onda obrana biva izložena velikom pritisku. U tom slučaju možda je i najmanja krivnja na igračima koji igraju u obrani jer ne mogu samo oni biti krivi za to što protivnik 62 puta tijekom susreta uđe u njihovu trećinu terena.
Stoga, može se zaključiti da su loša predstava i primljeni pogoci protiv Portugala stigli isključivo zahvaljujući promašenom stilu igre.
U susret protiv Francuske Dalić je izašao otvorenije i hrabrije. Vjerojatno je shvatio da Hrvatska nije momčad čiji osnovni fokus smije biti igra u srednjem bloku. Protiv Francuza izveo je momčad koja je težila igri čovjek na čovjeka te se jako dobro prilagodio protivničkoj formaciji 3-4-1-2.
Igra koja se ne smije ponoviti, ali ni zaboraviti
Najveći problem tog susreta bilo je zatvaranje prvog poluvremena. Hrvatska je vjerojatno trebala težiti sigurnom zatvaranju poluvremena igrajući u defenzivnijoj varijanti. Da ne bi bilo zabune, to ne znači da na jednom mjestu tvrdimo kako je srednji blok za Hrvatsku promašaj, a na drugom mjestu da je to rješenje. Radi se o tome da srednji blok ne smije biti osnovni cilj, ali u određenom dijelu susreta jednostavno morate veći fokus staviti na igru u obrani.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Prvi i drugi gol Francuske, koji su stigli u finišu prvog poluvremena do kojeg je Hrvatska vodila 1:0, desili su se nakon što je Hrvatska obrana zbog nedostatka kompaktnosti naivno izigrana. Da su kojim slučajem na odmor otišli uz 1:0, igrači Hrvatske bi u drugom poluvremenu imali nemjerljivo bolji položaj.
Primljeni golovi protiv Francuske mogu se donekle opravdati i činjenicom da je Dalić hrabro izveo obranu u kojoj su igrali Dario Melnjak, Filip Uremović i Duje Ćaleta-Car. Oni su pružili sasvim pristojnu predstavu, ali su do susreta sa svjetskim prvacima ukupno imali tek sedam nastupa za Hrvatsku, tako da nije čudno što je momčad u takvom susretu u nekoliko navrata pokleknula pred individualnim kvalitetama protivnika.
No pozitivna strana te priče jest da Dalić iz Francuske može izvući mnogo više pouka nego iz Portugala, odnosno da na temelju utakmice sa Stade de Francea može graditi momčad za budućnost. Mogao je vidjeti da su Melnjak, Ćaleta-Car i Uremović igrači koji mogu biti od značajne koristi, da se Hrvatska ne smije postavljati kao autsajder kao protiv Portugala i da je preveliki rizik počinjati utakmice bez osigurača kao što je Brozović.
Iza Hrvatske je 180 minuta nogometa koje se ne smiju ponoviti, ali isto tako ni zaboraviti jer pogreške koje su se radile bile su katastrofalne. Za momčad takve reputacije one su skoro pa nedopustive.