PRIJE pet godina mostarski Velež je bio na dnu. Omladinci kluba su trenirali na terenu koji je samo po dimenzijama bio nogometni, prva momčad je bila pretposljednja u drugom rangu nogometa u BiH, a dugovi su bili veći od 360 tisuća KM. Danas je to najstabilniji klub u BiH i večeras će od 20 sati protiv grčkog velikana AEK-a u Ateni braniti prednost od 2:1 u 2. pretkolu Konferencijske lige.

Mostarci su već napravili čudo time što su na domaćem terenu srušili šesterostruko skuplju momčad i klub s neusporedivo većim proračunom, a to su učinili sjajnom igrom zbog koje vjeruju da u Ateni mogu izboriti nastavak svoje europske bajke.

Svoj put od ponora do povijesnih pobjeda Velež je prešao za kratko vrijeme. U tom procesu ključnu ulogu odigrala su dva čovjeka. Prvi je Šemsudin Hasić, mostarski biznismen koji je 2016. godine stigao na čelo kluba, a drugi Feđa Dudić, trener koji je prije nešto manje od dvije godine preuzeo prvu momčad. Hasić je klub spasio od gašenja i postavio temelje na kojima može graditi budućnost, a Dudić je izuzetnim vođenjem momčadi ubrzao cijeli proces i od ekipe sačinjene od prosječnih igrača stvorio momčad koja je prošlog tjedna nadigrala i pobijedila AEK.

Prije pet godina bili su na dnu

Velež ima vrlo interesantnu povijest, što i nije čudno za klub koji će naredne godine u lipnju proslaviti 100. rođendan. Zato se, valjda, i ova priča može ispričati na stotinu različitih načina, ali kao početnu točku Veležovog puta do AEK-a možda je najbolje odabrati upravo onaj nedavni period, kada je bio na rubu gašenja.

U ožujku 2016. godine navijači kluba su otišli pogledati trening kadetske selekcije Veleža. Njihov cilj nije bio vidjeti može li netko od mladih nogometaša postati uspješan igrač, nego uvjeriti se je li na Veležovom terenu uopće moguće trenirati nogomet. 

Na terenu koji se nalazio pored džamije u sjevernom dijelu grada, u kojoj muslimani obavljaju molitve, Veležovi navijači su se valjda molili za svoj klub. Gledali su kako omladinci treniraju u nehumanim uvjetima, na zemlji i blatu, a onda se presvlače u svlačionicama koje su izgledale poput napuštenog objekta u kojem beskućnici nalaze prenoćište. Teško je pronaći fotografiju koja bi najbolje ilustrirala tadašnji jad i čemer jednog od najvećih klubova BiH, možda je najbolja ona na kojoj je prikazan prometni čunj na kojem je pisalo "signalizacija Grude". To je bio jedan od rekvizita u omladinskom pogonu nogometnog kluba Velež.

U to vrijeme prva momčad je bila siguran putnik u niži rang, boravila je na dnu tablice u Premijer ligi BiH i bilježila neslavne rekorde. Svoj put je nastavila u drugoj po jačini ligi u BiH, ali i tamo je krenula katastrofalno. Nakon osam kola, Velež je bio pretposljednji na tablici i uz sve druge probleme doista je djelovao kao pali velikan koji broji svoje posljednje dane.

Tada je u klub stigao predsjednik Hasić, nekadašnji pilot, a danas vlasnik Hercegovinalijeka, najvećeg uvoznika lijekova u BiH. Poznat kao čovjek koji uspostavlja čeličnu disciplinu i koji sve organizira do najsitnijih detalja, on je obećao da će klub raditi časno, pošteno i transparentno. S vremenom je uz pomoć ostalih suradnika, kao i političkih struktura, gradio klub koji je postupno rastao i vraćao dugove. 

Pored borbe za bodove na terenu, Hasić se maksimalno posvetio izgradnji infrastrukture pa je klub vrlo brzo, pored glavnog stadiona Rođeni u Vrapčićima, dobio i pomoćni teren s umjetnom travom. 

Novi predsjednik je klub vratio iz mrtvih i postavio nove standarde

Prvi cilj kluba u sezoni 2016./17. bio je ostanak u Prvoj ligi FBiH, drugom nogometnom razredu, a onda povratak u Premijer ligu. No, Hasić se nije želio pod svaku cijenu vratiti u najjači rang. Na igrački kadar je trošio manje nego njegovi najveći konkurenti, a tek je u sezoni 2018./19. odlučio dovesti par skupljih igrača. Jedan od njih bio je bivši igrač Maribora Nusmir Fajić, koji je uzvratio s 28 golova, što je rekord natjecanja. Tako je Velež na krilima iskusnog ofenzivca i pod vodstvom trenera Ibre Rahimića izborio povratak u Premijer ligu.

Ni povratak u najjaču ligu nije bio razlog da Velež drastično poveća ulaganja u igrački kadar. Ekipa je doživjela minimalne promjene i krenula u novu sezonu, ali tada su stigli i novi problemi. Klub je nakon tri kola imao tri poraza i došlo je do promjene na trenerskoj klupi. Tada je u Velež stigla druga ključna osoba za današnji uspjeh - Feđa Dudić. No u to vrijeme nitko nije bio siguran da je Dudić pravo rješenje za Velež.

On je prije dolaska u mostarski klub vodio samo GOŠK iz Gabele, s kojim je u sezoni 2017./18. izborio ostanak u Premijer ligi BiH, a onda je početkom naredne sezone dao otkaz, nakon čega je klub ispao u niži rang. Tako je Dudić prije preuzimanja Veleža skoro godinu dana proveo bez posla, a jedini angažman imao je u klubu koji je ispao iz lige. Zbog toga su u Mostaru bile opravdane sumnje u njegove kvalitete.

Njegov mandat nije počeo sjajno. U prvih pet kola upisao je samo jednu pobjedu i dva remija, ali onda je u narednih sedam susreta osvojio 14 bodova i smjestio Velež na sredinu tablice. S vremenom su rezultati bili sve bolji i vjera navijača u Dudićev rad samo je rasla. U trenutku kada je u sezoni 2019./20. natjecanje prekinuto zbog koronavirusa, Velež je bio osmi na tablici, ali imao je samo četiri boda manje od mjesta koje je vodilo u kvalifikacije za Europa ligu.

Bio je to jasan znak da Velež ide pravim putem i bilo je samo pitanje vremena kada će se uključiti u borbu za vrh tablice. Ipak, sve bolji rezultati nisu promijenili apetite klupskih čelnika, koji su nastavili sa strpljivim ulaganjem. Takvim načinom rada Velež je imao znatno manje problema od većine konkurenata kada je nastala kriza zbog koronavirusa. 

U trenera su sumnjali kada je stigao, danas ga slave

Dok su se u Sarajevu, Zrinjskom i Željezničaru počeli stvarati dugovi prema igračima, Velež nije morao raskidati ugovore ili smanjivati plaće igrača, jer oni ionako nisu zarađivali puno. Tako su se klubu povećale šanse da već u prošloj sezoni napadne vrh Premijer lige.

Uza sve to, većina Veležovih igrača bila je dugo na okupu, a imala je i trenera koji iz njih izvlači maksimum. Odličan rad u klubu odavno su primijetili i navijači pa je podrška svakim danom samo rasla. Sve je to rezultiralo nevjerojatnim rezultatima u prošloj sezoni, u kojoj je Velež tek dva kola prije kraja izgubio teoretske šanse da osvoji titulu. No, sam plasman u Europu izazvao je oduševljenje među Rođenima.

Iako svoje europske susrete nisu mogli igrati na domaćem terenu u Mostaru, jer stadion Rođeni još ne ispunjava UEFA-ine uvjete za kvalifikacijske utakmice Konferencijske lige, Velež je imao ogromnu podršku na stadionu Željezničara u Sarajevu. Prvi europski ispit bio je Coleraine iz Sjeverne Irske, a mostarski klub je dominantnom igrom u oba susreta prošao dalje s ukupnih 4:2.

Ždrijeb je u 2. pretkolu spojio Velež i AEK, a najbolju razliku u odnosu snaga među ovim klubovima pokazivala je cijena igrača na Transfermarktu. Mostarci su na uglednoj stranici teški 5.3 milijuna eura, dok AEK vrijedi 34.5 milijuna eura.

Ipak, u Veležu se nisu zamarali time. Dudić je vjerovao u svoju momčad i najavio da će napasti AEK, a riječi je pretvorio u djela te iznenadio velikom pobjedom 2:1. Njegovi igrači od početka do kraja igrali su za gol više te javnost BiH natjerali da se zapita kada je neki njihov klub pružio takvu nogometnu izvedbu na europskoj sceni. 

U AEK-u su podcijenili Mostarce, a sad strahuju od njih

Sada je iza Veleža niz od čak 23 utakmice bez poraza, zbog kojeg ga nitko ne otpisuje pred uzvrat u Ateni. Uostalom, i trener AEK-a Vladan Milojević, koji je s Crvenom zvezdom dva puta izborio Ligu prvaka i tamo rušio Liverpool, zna da ga čeka težak susret, a to je izjavio i nakon poraza na Grbavici. Srpski stručnjak je svjestan da mu Mostarci mogu zadati težak udarac na početku njegove ere u grčkom klubu, kao što je svjestan da su u PR službi njegova kluba napravili veliku grešku kada su službenom profilu na Instagramu, još prije prvog susreta protiv Veleža, objavili da će AEK u 3. pretkolu Konferencijske lige igrati protiv Elfsborga ili Milsamija. To mu pogotovo sada nitko ne garantira.

Mostarski Rođeni su na europske utakmice čekali od 1988. godine, ali donedavno nisu mogli ni sanjati da će ih igrati već ovog ljeta i da će odmah biti spremni rušiti klubove poput AEK-a. Njihov uspjeh je još veći uz podatak da je prvu utakmici protiv grčkog kluba počelo čak šest igrača koji su s Veležom igrali drugu ligu. Zato Veležov uzlet može poslužiti kao primjer i putokaz svim klubovima u BiH i regiji da ulaganjem u mlade domaće igrače, kvalitetan rad i atraktivan nogomet mogu ostvariti velike rezultate na europskoj sceni.

Veležova priča mogla se pričati kroz sjećanja na ona vremena kada je osvajao Kup Jugoslavije i stvarao reprezentativce bivše države, a može i podsjećanjem na ratne godine kada je protjeran sa stadiona pod Bijelim brijegom, ali time bismo samo zaobišli ključnu stvar da je Velež sve nedaće pobijedio i da mu one više nisu teret, već motiv da bude još bolji.