OSIJEK je u prvom ogledu drugog pretkola Europa lige poražen s 1:0 u gostima kod sofijskog CSKA-a. Domaćin je izvukao rezultatski maksimum iz neatraktivnog ogleda, a Osijeku ostaje žal što nije više riskirao.

Blok na blok rezultirao slabom utakmicom

Veći dio utakmice nismo se imali oko čega uzbuđivati. Tome svjedoči činjenica da je CSKA poveo iz svog prvog i jedinog udarca na gol u 53. minuti, a Osijek je do tog trenutka imao tek jedan pokušaj prema vratima.

Osijek će na kraju na konto stizanja rezultata malo popraviti dojam, ali bilo je to puno premalo za dobru europsku utakmicu.

Defenzivno su obje ekipe igrale u sličnim postavkama, a posljedično su i obje ekipe imale sličnih problema u posjedu. 

Osijek je u 5-4-1 obrani, pri čemu se Marić spuštao na lijevo krilo, uspio maksimalno usporiti bugarski napad. Bugari su, baš kao i Osijek, igrali s trojicom u zadnjoj liniji, a visoko i opasno postavljene bekove i prijenos lopte preko njih Skenderova ekipa dobro je anulirala užim postavljanjem krila koja su se nalazila na liniji spasa između njih i ostatka ekipe.

Bugarima je ostalo da višak nalaze jedino opterećivanjem Osijekove vezne linije postavljanjem Evandra i Fabbrinija iza njihovih leđa, ali čak i kada bi ih stoperi precizno pogađali niskim loptama, gost je bio dovoljno kompaktan da takve situacije iskontrolira. Osijek je boljih ofenzivnih mogućnosti koštalo baš ono što mu je donosilo najveću stabilnost u obrani.

Osijekova defenzivna prednost ujedno i najveća mana

Osijek su usko postavljena krila i nisko postavljeni bekovi koštali u tranziciji - ekipa se jednostavno nije mogla dovoljno brzo otvoriti po bokovima i Bugari su mogli vrlo jednostavno kontrolirati lopte koje su Manceu ili Mariću stizale centralno.

Vjerujem kako će Dino Skender posebno žaliti za time kada bude gledao snimku utakmice i kada primijeti koliko je visoko CSKA stajao većinu prvog dijela i koliko je prostora ostajalo iza leđa njegovih bekova. S obzirom na to da su Osijeku uz lijevo krilo najmotoričniji i najopasniji igrači, jednostavno su im se morali stvoriti preduvjeti za više manevarskog prostora. 

Za postavljenu obranu Osijek je imao tek jedno rješenje. Napadač bi širokim postavljanjem navukao beka na lijevoj strani na sebe, a onda bi zabadanjem u sredinu otvorio prostor Bočkaju kojeg su Škorić i Marić u nekoliko navrata uspješno našli dijagonalama.

Ipak, Bugari su brzo to pročitali i na vrijeme blokirali Osijek u središnjem bloku tako da je i ta opcija kopnjela kako je utakmica išla svom kraju. Na kraju, kad se podvuče crta ispod Skenderove pripreme utakmice, mogu se pronaći dvije ozbiljnije zamjerke, ali uz već (donekle rezerviranu zbog štete u napadu) pohvalu na obrambenoj postavci i jedan odličan potez. 

Marićeva uloga, kasne reakcije i nerazumna strategija

Odličan potez odnosi se na ulogu Marića koji je povlačenjem u sredinu terena radio velike probleme Bugarima u prvih 20 minuta, ali to Osijek nije kapitalizirao otvaranjem prostora na drugim dijelovima terena.

Njegovim povlačenjem Osijek je dobio mogućnost da poveže svoje redove bez preskakanja igre, što bi igra s dva isturena centarfora nedvojbeno donijela, a takve lopte bez potpore ostatka ekipe u pravilu su pokloni za ekipu koja se brani. Marić je sjajnim zadržavanjem lopte i smislom za razigravanje pokazao da ga se može koristiti i u široj ulozi od one na klasičnoj devetki i to bi moglo Osijeku biti adut u nastavku sezone. 

S druge strane, Skender je prekasno reagirao s izmjenama. Bitnije od vremena u kojem su se dogodile, upitnija je forma tih zamjena koja nije promijenila baš ništa na terenu. Igrači koji su ušli u igru imali su gotovo identične uloge onima koji su ju napustili i tako je Osijek i dalje ostajao u istim problemima protiv postavljene obrane.

Posebno je teško bilo gledati kako se zadnja linija uz pomoć dva zadnja vezna igrača muči u 5 vs. 3 situacijama izigrati prednji blok Bugara brzim pasom koji bi onda nekome od stopera dao mogućnost da efikasnije započne napad dublje u suparničkoj polovici. Tu je Skender naprosto morao reagirati i to vidjeti. 

Konačno, možda i najveća zamjerka ide prema odabiru početne strategije. S obzirom na pravilo gola u gostima, i dalje ostaje nejasno zašto treneri gostujućih ekipa odabiru biti suzdržani na gostujućim terenima, a otvoriti se na domaćem. A posebno se to odnosi na situacije poput ove, kada je prva utakmica ona u gostima.

Istina je da je Skender dobio utakmicu kakvu je zamislio - uspio je protivnika ograničiti na nula šansi i gol je dobio tek slučajno, zahvaljujući jednoj odbijenoj lopti i velemajstoriji Evandra.

Ali čak i da je Osijek zadržao 0:0, kod kuće bi opet na jedan primljeni gol morao zabiti dva. Gol u gostima matematički je prevelika prednost da se ne bi riskiralo više za njegovo zabijanje. Zapravo, to se više ne može ni smatrati rizikom, već logičnim odabirom, pa i nužnošću. 

Osijek je, bez obzira na poraz, ostao u aktivnoj igri za prolaz. Ekipa kojoj okosnicu čine Škorić, Pilj, Bočkaj, Kleinheisler i Marić ima sjajan kadar za HNL i s pravom se može nadati drugoj poziciji, onoj iza Dinama.

Takav kadar za domaće prilike je sjajan, ali Skender mora ovoj ekipi dati identitet i maksimizirati njezine potencijale. Ne smije upasti u zamku u koju je upao Zoran Zekić pod kojim je ova momčad taktički stagnirala posljednje dvije sezone, a šansu da pokaže kako može puno bolje i više imat će već za tjedan dana protiv istog suparnika.