NEMA sumnje da Papa, baš kao i britanska kraljica, dobiva čudne poklone. No malo koji je čudniji od onoga koji je pristigao prije nekoliko dana kad je obitelj Ayrtona Senne zatečenom Papi donijela poprsje pokojnog prvaka Formule 1. Izrađen vještim rukama Sennine sestre Biance, ovaj poklon stigao je baš uoči ovotjedne 25. obljetnice nesreće u Imoli (1. svibnja), u kojoj je brazilski vozač izgubio život i koja je imala razoran učinak ne samo na milijune navijača, nego i na Svjetsko prvenstvo kao cjelinu, za britanski dnevni list The Guardian piše Richard Williams.

Uvijek se mnogo pozornosti davalo povremenim Senninim referencama na svoja religijska uvjerenja, a aura duhovnosti svakako ga je izdvajala od ostalih vozača. Nitko nije očekivao da James Hunt ili Nigel Mansell kažu nešto kao: "Ako je Bog na vašoj strani, sve postaje jasnije." Senna je ostavljao dojam da je, premda je definitivno na ovom svijetu kako bi se utrkivao, svakako u potrazi za višim ciljem.

Međutim, nije bio ni mučenik, ni svetac. Unutar svoga sporta bio je čovjek motiviran svojom osobnom ambicijom, razornim osjećajem privilegija koji ga je učinio sposobnim, primjerice, osvetiti se Alainu Prostu tako što će ga izgurati sa staze u Suzuki 1990. godine, hladnokrvno i s potencijalno smrtonosnom nemilosrdnošću. Uvodeći taktiku iz kartinga u Formulu 1, promijenio je pravila u sportu u kojem su se vozači, iako su oduvijek bili ludo kompetitivni, načelno međusobno odnosili na viteški način.

Izvan staze, s druge strane, Senna je pokušavao činiti dobro. Davao je milijune u dobrotvorne svrhe, a obiteljska zaklada nastavila je njegov rad na obrazovanju siromašne djece u Brazilu. Sve to pokazuje da je malo toga u životu, pa čak i karakter vozača u utrkama, jednostavno i jednostrano kako bismo mi to željeli. Okolnosti njegove smrti 1. svibnja 1994. godine na Velikoj nagradi San Marina nipošto nisu jednostavne i jasne. Četvrtstoljetna analiza nije dala konačan sud o događajima u sedmom krugu te utrke, iako postoji općeprihvaćeno mišljenje, jednostavno rečeno, da je zbog smanjenog pritiska u gumama njegov bolid Williams FW 16 zagrebao po podlozi u lijevom zavoju Tamburello, kroz koji se prolazi brzinom od oko 305 km/h, te izgubio putanju i kontrolu. Fatalnu ozljedu glave Senna je zadobio zbog odlomljenog dijela suspenzije bolida.

Prava je komplikacija to što je umro pokušavajući ostati ispred opasnog novog suparnika. Nakon umirovljenja Mansella, Prosta i Nelsona Piqueta, Senna se suočio s izazovom devet godina mlađeg Michaela Schumachera, a nijedan pokušaj da se utvrdi uzrok nesreće ne može ignorirati važnost njihova suparništva. Sennino je mišljenje, izrečeno privatno, ali dobro dokumentirano, bilo da Schumacherov Benetton koristi zabranjena elektronička pomagala za vozače.

Ta tvrdnja, kao i ostale usmjerene protiv njemačkog vozača i njegove momčadi tijekom te godine, predmet je nove knjige pod naslovom "1994.", u kojoj autor Ibrar Malik predstavlja nove i stare iskaze raznih svjedoka. Unatoč obilju tehničkih podataka, čija detaljnost prelazi u opsesiju i koji nisu uvijek jasno prikazani, nema priznanja, a na kraju ni novih i dramatičnih zaključaka.  

Nekoliko ljudi, koji su imali pristup Senni u Imoli, opisalo je njegovo problematično mentalno stanje tog vikenda. Fotograf Jon Nicholson surađivao je sa svojim prijateljem Damonom Hillom, drugim vozačem Williamsove momčadi, na knjizi o cijeloj toj godini. Nicholson je bio u Interlagosu na prvoj utrci sezone, u kojoj se Senna okrenuo na stazi pred domaćim navijačima u prvom nastupu za svoju novu momčad, te na drugoj utrci u Aidi u Japanu, gdje je u prvom zavoju imao nesreću.

Nicholson je znao da je Senna, koji je napustio McLaren kako bi se pridružio momčadi čiji su bolidi dominirali u prethodne dvije sezone, bio frustriran zbog uznemirujuće slabih performansi novog bolida te neočekivanog pritiska Schumachera. Nicholson je često bio dovoljno blizu Brazilca tijekom tjedana testiranja i utrkivanja tog proljeća i znao je da je njegovo raspoloženje mračnije nego inače. Bilo je to prije nesreće Sennina sunarodnjaka Rubensa Barrichella, koji je u petak bio blizu smrti, te njegova prijatelja Rolanda Ratzenbergera, koji je poginuo u subotu.

Nicholson je tog vikenda snimio mnogo fotografija. Ova objavljena uz ovaj tekst prvi je put u javnost puštena prije nekoliko mjeseci, kad je pospremao svoju arhivu i pronašao kutiju negativa s oznakom "Imola 1994". Snimljena je u Williamsovoj garaži u subotu, dok je Senna stajao uz svoje vozilo, pripremajući se za jutarnji trening. Upravo se spremao navući kacigu na svoju vatrootpornu kapuljaču, gledajući u zaslon s vremenima na stropu garaže. Kombinacija držanja i osvjetljenja daje fotografiji eteričnu kvalitetu, koja s obzirom na ono što danas znamo, kao da odražava nešto u osobnosti vozača.

"Pogledao sam fotografiju i zadrhtao. Izgleda kao da je Ayrton već nestao, kao da više nije dio ovog svijeta", rekao je Nicholson autoru teksta. Jedva 30 sati kasnije, dok su Sennino beživotno tijelo helikopterom podizali prema nebu i nosili preko šumovitih brežuljaka koji okružuju stazu, sport nije izgubio sveca, nego grešnog i zauvijek fascinantnog junaka.