SPORTSKI direktor Hajduka Nikola Kalinić je za SN dao bizaran intervju koji je valjda trebao poslužiti kao nekakvo objašnjenje i opravdanje za rezultatski debakl kluba u Europi, gdje je ispao od petoplasirane momčadi slovačkog prvenstva Ružomberoka, koji po Transfermarktu vrijedi manje od Šibenika.

Suština cijelog intervjua je da on nije kriv ni za što. Hajduk nema novca za pojačanja, ekipu koju ima nije on sastavio, ne igra on, nego igrači, ne trenira on, nego trener... Iznio je hrpu problema za koje baš svatko tko detaljno prati Hajduk, a takvih je puno, zna, ali nije ponudio nijedno rješenje ni naznaku da ima ideju kako do rješenja doći. Koja je onda uopće njegova svrha?

Skratio je kadar za 10 igrača, prodao nije nikoga i doveo je dvojicu

Mnogo toga treba raspakirati, pa krenimo redom. Kalinić prvo govori: "S ovim rosterom koji imamo i bez pojačanja smo trebali proći Ružomberok." Načelno se možemo složiti da je Hajduk i s ovim rosterom trebao proći Slovake, ali to je automatsko pranje odgovornosti sa sebe. Hajduk je ovu utakmicu dočekao bez šestice, lijevog krila i napadača od nužnih pozicija koje je Kalinić morao dovesti.

Više od toga bode u oči činjenica da je Hajdukov roster u odnosu na kraj sezone smanjen za 10 igrača koji su prošle sezone kombinirano odigrali 6144 minute, a Kalinić je u klub do 16. kolovoza doveo dvojicu - Ivana Rakitića i Abdoulieja Sanyanga (Rakitića mu je doveo njegov kum, Sanyanga je bivši sportski direktor Mindaugas Nikoličius pratio dvije godine). Kalinić kasnije govori da novca za pojačanja nema. OK, razumljivo je da onda nije bilo dovođenja igrača, ali zar nije njegov posao da proda igrače i stvori novac za pojačanja? Nije uspio nikoga prodati jer to nikad u životu nije radio, pa ne zna kako.

Zašto se odrekao Benrahoua i Dajakua?

Ali, ako uzmemo da igrače Hajduka baš nitko ne želi, zašto se u toj situaciji odrekao Leona Dajakua i Yassinea Benrahoua, koje i dalje plaća te ne uspijeva prodati, a Anthony Kalik igra krilo? Zbog discipline? Razumljivo, ali daleko od toga da su prošle sezone samo njih dvojica bili nedisciplinirani. Samo što su oni stranci i na njima je bilo lako oštriti zube, dok je ostale problematične ostavio Gattusu da se s njima nosi.

Zašto je tako doveo Gattusa u situaciju da protiv Ružomberoka nema koga uvesti na ofenzivne pozicije osim Kalika, koji nije krilo, 16-godišnjeg Brune Durdova (koji mora dobivati minute, ali ne može lomiti utakmice u ovako važnom trenutku) i Mate Antunovića, koji igra svoju drugu seniorsku utakmicu za klub, a usput mu i ugovor istječe za godinu dana, što sportski direktor također nije riješio.

Možda su Dajaku i Benrahou rekli da žele ići iz kluba, pa nema smisla da igraju? Prema Kaliniću to je rekao i Perišić, pa ga je svejedno ostavio u momčadi na teret Gattusu, kojem Perišić na terenu nije donosio ništa, a "morao" mu je dati neke minute. "Doveden je u siječnju, dok sam još bio igrač. Nisam bio na funkciji sportskog direktora niti sam kreirao njegovo ugovor." Istina, ali je imao dva, tri mjeseca da riješi tu situaciju te se očito nadao da će se riješiti sama od sebe. Na kraju je kao stao na stranu trenera u tom sukobu, a sukob je kreirao sam i onda još prekasno reagirao, tek kad je priča zagadila sve oko kluba.

Nitko nije kriv što momčad igra loše, ali on najmanje

Kalinić nastavlja dalje: "Evidentno je da teško dolazimo u situacije za pogodak. Međutim, nije to pitanje za mene. Mi imamo momčad za bolju igru, za pokazati puno više. Ne tražim opravdanja jer zaista smo propustili veliku šansu za europsku jesen. Ne svaljujem krivicu ni na koga, ali jasno je da moramo bolje. Imamo previše iskusnu ekipu. Ne znam, ne igram ja. Igrači igraju i trener koji trenira. Nisam odgovoran za te stvari."

Prevedeno, nije on kriv jer momčad igra loše, ali nikoga ne krivi. Budimo ozbiljni, ako momčad igra loše, a prema njemu su dobri igrači, onda je valjda kriv trener. Međutim, kasnije u intervjuu brani Gattusa te kaže da nema nikakvog razloga ni smisla da ga smjenjuje. Kontradiktoran je sam sebi, a to nije jedini primjer.

Nitko Kalinića ne kritizira zbog osobnosti, nego jer ne isporučuje rezultate

Onda se malo okrenuo takozvanim napadima na sebe: "Navikao sam da me se vrijeđa, ali ne padam pod utjecaj komentara na društvenim mrežama, pisanja portala, novina. Sve sam to proživio. Meni je drago da me svi ne vole. Koji je to čovjek kojeg svi vole? Svaki dan mi mogu pisati što hoće, nemam s tim problema. Oni koji to rade, moraju znati gdje sam igrao, koliko sam novca kroz transfere donio svim klubovima u karijeri. I Hajduku, naravno. Meni komentari ne mogu ništa. Znam da ljudima ne odgovaram jer sam direktan."

Nitko Kalinića nije napao ili kritizirao jer je on direktan ili zbog toga kakva je osoba. Njega se kritizira jer je sportski direktor Hajduka koji je dozvolio da mu se dogodi apsolutni kaos s Perišićem, koji je dozvolio da je momčad tanja nego prije dva mjeseca, koji je dozvolio da ima tri ogromne rupe u momčadi i pod kojim je u krajnjoj liniji doživljen novi europski debakl. Ad hominem ga nitko nije napao, ali se on ad hominem brani jer se svojim radom ne može braniti i toga je duboko svjestan, samo ne želi to javno priznati.

Njega je ovo stanje dočekalo, ruke su mu vezane

Osvrnuo se na to da je zatekao ovakvo stanje: "Mi smo došli prije dva mjeseca i znali smo da su nam pojačanja nužna. Međutim, imamo financijski okvir u kojem ne možemo nikoga dovesti jer nikoga nismo ni prodali. Istina, momčad je skupa, vidjet ćemo što će donijeti budućnost. Svjestan sam da nam treba nova selekcija igrača, međutim, moramo pronaći način. Teško se igrača riješiti ako nema ponudu koja zadovoljava njegove financijske uvjete. Što se mene tiče, ja mogu sutra otići i preuzeti odgovornost takvim činom, ali ruke su nam vezane. Ako nešto ne možeš, onda ne možeš."

Da nije tragično, bilo bi smiješno. Pa čiji je posao prodati igrača nego njegov? Možda ti igrači ne vrijede ništa, pa ih okolo poklanja poput Ćubelića ili Lauša, ali podsjetimo se što je Nikoličiusa dočekalo kad je došao u klub. Momčad na petom mjestu bez realne perspektive da uhvati europske pozicije, uz nezadovoljnog kapetana momčadi Miju Caktaša koji želi otići.

Što je napravio? Uprihodio je 500.000 eura za Stipu Radića i Marina Ljubića, riješio se ugovora Adama Gyurcsa te besplatno doveo u klub Aleksandra Kačaniklića i Marca Fossatija. Marka Livaju mu tu ni ne brojimo jer ga je navodno privukao Lukša Jakobušić. Uz to je doveo trenera Paula Tramezzanija, koji se pokazao kao pun pogodak za tu situaciju. To je sve napravio u zimskom prijelaznom roku, kada je još teže raditi velike promjene, i usred krize koronavirusa.

Što je napravio Darko Raić Sudar u Rijeci kad mu je Robert Palikuća ostavio spaljenu zemlju nakon svog mandata? U šest mjeseci ekipu za drugo mjesto lige bez ikakvog budžeta za pojačanje. Što sada radi Marko Marić u Dinamu s ugovorima od 650.000 eura godišnje, koliko je imao Mahir Emreli? Može se, samo treba znati.

Što je Kalinić napravio? Spiskao je cijeli budžet za pojačanja na Rakitića (opravdano), na Sanyanga, kojeg je platio 600.000 eura, i trenera kojem je dao ugovor od 1.5 milijuna eura godišnje. Ruke su mu vezane jer ih je sam zavezao i nema znanja ni iskustva da se izvuče iz te situacije. Danas mu je trener na presici jasno poručio: "U Europi je trenutno 2500 igrača bez ugovora, a i među njima sigurno ima dobrih igrača." Ima, treba ih znati pronaći i dovesti.

Htio je dovesti Miereza? 

Za kraj smo ostavili najbizarniji dio intervjua, koji u malome pokazuje koliko je Kalinić u svojoj ulozi izgubljen: "Morali bismo prodavati da bismo kupovali. Naprimjer, htio sam dovesti Miereza, ali kada sam vidio cijenu, shvatio sam da nemam čime pregovarati. Čuo sam se s njim i s njegovim agentom i sve je išlo glatko dok nismo došli do cijene angažmana. I tu su razgovori završeni."

Htio je kupiti Miereza i sve je išlo dobro dok nisu rekli cijenu. Pročitajte si to još nekoliko puta. Pa što je mislio, koliko najbolji strijelac lige iz kluba koji nije nikakva sirotinja košta? O čemu je uopće s Osijekom pregovarao ako je cijena problem? Kako takvi razgovori uopće mogu ići?

Kao da netko ode kupovati auto, ima budžet za polovni Fiat Punto, ali se ode malo provozati novim Bentleyjem, ispituje tehničke karakteristike auta pa ostane šokiran da taj auto ne košta kao polovni Punto. Zašto bi ovo uopće spominjao u intervjuu u kojem pokušava objasniti probleme zbog kojih nešto nije napravio? Bizarno.

Progovorio je i otklonio sve sumnje

Kalinić je na kraju još naglasio da je Dinamo puno jači i da ne treba očekivati borbu za prvo mjesto. To je jasno svima a da se ne izrekne, ali to nije ono što je govorio kad je preuzeo funkciju. Tad je bio entuzijastičan i vjerovao je da mu igračko iskustvo i veze mogu pomoći u ovom strašno odgovornom poslu. Prevario se i sad mu je realnost opalila bolan šamar.

Kad je došao na funkciju, napisao sam da to nema smisla iz razloga koji su svima očiti, ali treba mu dati šansu da pokaže što može kad je takva odluka već donesena. Rezultati rada su pokazali da ne može jako brzo, ali dok nije progovorio o svemu, barem se moglo činiti da ima neki plan koji nama običnim smrtnicima nije jasan. Neki bi mogli ovaj istup tumačiti drugačije, kao da je Kalinić rekao svima nužnu i ružnu istinu kako bi smanjio očekivanja. Naravno, to što je "istinu" rekao nakon debakla u Europi je samo slučajnost, kako da ne.

U intervjuu koji je trebao umiriti javnost samo je otklonio sve sumnje i pokazao da plana nikakvog nema niti zna kako pokrenuti Hajduk u smjeru kojim treba ići. Nabrojao je hrpu problema i ne nudi nijedno rješenje. S funkcije neće otići jer bi to bio još jedan cirkus za klub, da mijenja sportskog direktora nakon tri mjeseca, ali svaki dan koji provede na toj funkciji je za Hajduk izgubljen. To je svojim istupom samo potvrdio. Voljeti Hajduk i htjeti najbolje nije dovoljno, treba znati.