VALDASU DAMBRAUSKASU je nakon remija protiv Šibenika uručen otkaz i Litvanac više nije trener Hajduka, iako je u 30 ligaških utakmica pretrpio samo četiri poraza (jedan u rezultatski nebitnoj utakmici), a klubu je donio prvi trofej nakon devet godina i najbolji bodovni učinak otkako se u Hrvatskoj igra Liga 10.

Također, Dambrauskas nije dobio priliku da na klupi Hajduka odradi barem jednu čitavu sezonu. Legendarni trener Rijeke i aktualni slovenski izbornik Matjaž Kek jedan je od rijetkih koji imaju iskustvo kontinuiranog i neometanog rada s HNL klubom, a to razdoblje Rijeci je donijelo puno uspjeha. U razgovoru za Index, Kek je komentirao položaj trenera u današnjem nogometu, naročito po pitanju nestabilnosti njihovog posla.

Što mislite o današnjem položaju trenera? Jesu li odluke o otkazima ishitrene?

U današnjem nogometu, modernom nogometu, rezultat je taj koji kroji sudbinu nas trenera. Rijetki su vlasnici ili ljudi koji o nečemu odlučuju, koji imaju strpljenje, iako se puno puta pokazalo da ga je dobro imati. Samo kontinuitet struke može donijeti pozitivan rezultat, napredak i razvoj igrača. S druge strane, šok-terapije nisu ništa novo.

Događa se to na svim nivoima, od najboljih klubova na svijetu, pa do hrvatske ili slovenske lige. Sad smo u dijelu sezone gdje su se rezultati pomalo počeli prebrojavati. Odluke o otkazima su za mene najčešće preuranjene. Postale su sastavni dio trenerskog života. Teško da ima trenera kojem se to nije dogodilo ili će mu se tek dogoditi. To čeka sve mlade trenere.

U Rijeci ste proveli skoro šest godina, u modernoj eri HNL-a to baš nije uobičajeno. Naravno, imali ste sjajne uspjehe. Koja je tajna? Je li vam klub jasno dao do znanja da će stajati uz vas i kad stvari pođu po zlu?

Bilo je to razdoblje rada i odricanja u kojem sam osjećao pozitivnu energiju, povezanost s gradom i cijelom regijom. Daleko od toga da nisam imao crne serije, imao sam veoma crnih, ali je predsjednik uvijek jako konkretno davao do znanja da stoji iza stručnog stožera, to mu se i vratilo. 

Svi ti problemi su specifični od kluba do kluba, vlasnika do vlasnika, predsjednika do predsjednika. Imati podršku je bitno, ali ne onu kvazipodršku da te jedan dan hvali, a drugi smijeni, nego onu iskrenu.

To je velika prednost i izvor energije za trenera. U svim teškim periodima, kada su dolazili neočekivani porazi, osjećao sam podršku kluba u Rijeci. Na kraju sam osjetio da više ne ide. Nije mi bilo u interesu da uzmem još plaću ili dvije. Mi treneri također trebamo biti korektni.

Koje europske klubove biste istaknuli kao one čiji vam se pristup trenerima, podrška istima i njihova selekcija naročito sviđa? 

Prije je bilo trenera poput Alexa Fergusona i Arsenea Wengera koji su obilježili godine i godine u svome klubu i na klupi ostali jako dugo, iako ni Manchester United ni Arsenal nisu uvijek imali dobre rezultate. Danas su zahtjevi sve veći, kapital određuje sve. Idemo prema nogometu u kojem će se teško opet pojaviti Ferguson ili Wenger.

Klubovi ulažu ogromna sredstva i očekuju instant-rezultate. Emocije padaju u drugi plan, a ja osobno ne vidim budućnost nogometa bez emocija. Ako će nam samo pare biti bitne, nogometu se ne piše dobro. 

Imamo pozitivnih primjera poput Atalante i Gian Piera Gasperinija, njihovu situaciju poznajem dobro preko Josipa Iličića. Taj klub je ostavio trenera čak i kada se sukobio s Papu Gomezom, najboljim igračem. Više puta su istrpjeli periode lošijih rezultata i kritike, pritisak medija. Primjer Ante Čačića u Dinamu je također lijepa priča, a moramo biti iskreni, rijetko tko je vjerovao u njega.

Kada smo se već dodirnuli Dinama, je li vas iznenadio potez Hajduka koji je dao otkaz Valdasu Dambrauskasu, koji je nedavno ostvario najbolje rezultate kluba u petnaestak godina? 

Dozvolite mi da ne komentiram stvari koje se trenutno događaju kolegama. Promjene su se nedavno dešavale i u Rijeci, Dinamu i Osijeku. Ne poznam dobro situaciju i nisam upućen pa ne bi bilo korektno prema kolegama da sad nešto pametujem. 

Ionako mislim da se i od strane struke previše pametuje po medijima. Treba nam korektnost i poštovanje. Najlakše je upirati prstom kada se dogodi nešto loše. Zadržat ću svoje mišljenje za sebe. Naš posao je krvav.

U jednom trenutku si heroj, a u sljedećem tragičar. Jedan dan ti se aplaudira, a drugi dan pljuju po tebi. Trenerski posao nosi nezaboravne trenutke, ali i velika razočaranja. Jednostavno, živimo u takvom svijetu i takvim vremenima.