UZ ROGERA Federera, Novaka Đokovića i Rafu Nadala, prvo ime ovogodišnjeg Wimbledona je 15-godišnja Amerikanka Cori Coco Gauff.

Nevjerojatna klinka dobila je tri meča u kvalifikacijama i tri u glavnom turniru te je u debitantskom nastupu na Wimbledonu ušla u drugi tjedan. Gauff je sinoć u velikoj trosatnoj drami pobijedila Slovenku Polonu Hercog 3:6, 7:6, 7:5 nakon što je u drugom setu gubila 5:2 i morala spašavati dvije meč-lopte. Amerikanka je pokazala rijetko viđenu mirnoću i koncentraciju za svoju dob pa su je vodeći svjetski mediji već proglasili budućim brojem 1 i sigurnom šampionkom.

Puno je razloga za takav stav. Gauff igra fantastičan tenis, nevjerojatno je fizički pripremljena i za tako mladu i neiskusnu igračicu ima jako puno rješenja i sposobna je tijekom meča promijeniti stil igre kad vidi da joj plan A ne funkcionira. Set i pol je Gauff promatrala kako je samouvjerena Hercog razbija, a onda je spustila gas, zaigrala pametnije i ušla u glavu 13 godina starijoj Slovenki.

Gauff već sad ima jedan od najbržih servisa na ženskom Touru. Iako joj još nedostaje malo preciznosti, Amerikanka ima vrlo jaku ruku i s dobro usmjerenim treninzima ima sve predispozicije da jednog dana postane najbolja na svijetu. Trenutačno je najmlađa igračica na Wimbledonu u povijesti Open ere; na putu do 4. kola pobijedila je veliku Venus Williams, jako dobru igračicu na travi Magdalenu Ribarikovu i sinoć solidnu Hercog koja je na ovom turniru igrala jako dobar tenis.

Gauff ima sve predispozicije

Sve govori u prilog Coco Gauff. Godine, talent, stil igre, trenerska ekipa. No puno igračica i igrača prije nje bilo je u sličnoj situaciji i prognozirala im se slična karijera pa su se negdje putem pogubili u svijetu seniorskog tenisa. Kad je već Wimbledon u pitanju, mnogi se, kad vide Gauff, sjete Ane Kurnikove, koja je sa 16 godina u debitantskom nastupu u Wimbledonu stigla do polufinala.

Ruskinja koja će kasnije biti puno slavnija i poznatija zbog svojeg atraktivnog izgleda nego zbog teniskih rezultata, s 14 godina osvojila je prestižni Orange Bowl i postala najmlađa osvajačica tog turnira u povijesti. Iste godine, 1995., bila je svjetska i europska juniorska prvakinja, a sljedeće je godine još kao 14-godišnjakinja nastupila u Fed Cupu za Rusiju i upisala jednu pobjedu.

Kurnikova je imala svijet pod nogama, a kad je 1996. godine promijenila trenera, zaigrala je još bolje. Prvi nastup na nekom grand slamu imala je 1996. na US Openu te je s 15 godina stigla do 4. kola, u kojem je izgubila od prve igračice svijeta Steffi Graff. Tu sezonu završila je kao 59. igračica na WTA listi, a sljedeće je stigla do 3. kola Roland Garrosa te spomenutog polufinala Wimbledona, u kojem je izgubila od buduće pobjednice Martine Hingis.

Rano postala popularnija izvan teniskih terena

Sa 17 godina ušla je u Top 20, s 18 bila prva igračica svijeta u parovima, a s 19 godina bila je osma u singlu. No Kurnikova je sve više postajala popularnija i slavnija zbog svojeg izgleda nego zbog teniskih rezultata. S 18 godina upala je u ljubavni trokut s ruskim hokejašima Sergejom Fedorovim i Pavelom Bureom. S prvim je bila u vezi, a za drugog se navodno udala iako nikakve potvrde o tom braku nije bilo. Do 19. godine već je bila glavno lice reklamnih kampanja za žensko donje rublje, dobila je i epizodnu ulogu u filmu "Ja, ja i Irena", a 2001. godine počela je hodati s megapopularnim Enriqueom Iglesiasom.

Za razliku od marketinških rezultata, oni teniski bili su sve slabiji. Godine 2001. mučila se s ozljedom stopala, a godinu kasnije počeli su veliki problemi s leđima zbog kojih je ljepuškasta Ruskinja prekinula karijeru 2003. godine, kao 21-godišnjakinja. Povukla se kao 305. igračica svijeta, bez ijednog WTA naslova te s omjerom pobjeda i poraza 209-129, a polufinale Wimbledona 1997. bilo joj je najbolji grand slam rezultat.

Iako su ozljede odigrale ključnu ulogu, Kurnikova se teško nosila s tolikim interesom svjetske javnosti, i to ponajviše zbog njezina izgleda. Sve to događalo se dok društvene mreže nisu postojale i teško je uopće pretpostaviti kako bi se danas nosila sa svim što svjetska slava nosi.

Jennifer Capriati bila je puno uspješnija. Osvojila je tri grand slama i bila prva igračica svijeta, ali ju je strelovit uspon iz juniorskog u seniorski tenis trajno oštetio. Capriati je kao klinka porušila sve moguće juniorske, ali i seniorske rekorde. S 13 godina igrala je finale WTA turnira, a s tek napunjenih 14 stigla je do polufinala Roland Garrosa pregazivši konkurenciju te je završila na naslovnici Sports Illustrateda. Na sljedeća tri grand slama je stigla najmanje do 4. kola, a s 14 godina i 235 dana ušla je u Top 10 kao najmlađa igračica u povijesti kojoj je to uspjelo. 

Slomila su je iščekivanja

No Capriati se u sebi raspadala zbog golemih očekivanja koja su pred nju bila postavljena, pa je nakon ispadanja u 1. kolu US Opena uzela godinu i pol pauze od tenisa, a iako je kasnije osvojila tri grand slama, Capriati je bila nepovratno oštećena pa se borila s depresijom i čak pokušala izvršiti samoubojstvo.

Ne tako drastičnih, ali sličnih primjera bilo je i u muškoj konkurenciji. Ričardas Berankis, Donald Young, Bernard Tomic, Grigor Dimitrov i brojni drugi klinci bili su najbolji juniori svijeta, ali nikad nisu ispunili sva ona očekivanja koja su drugi od njih imali. Od Younga je cijela Amerika očekivala da bude novi broj 1, a Dimitrova su odmah prozvali "Baby Federerom" zbog sličnog stila igre. Veliki pritisak slamao je te klince koji se nisu snašli u surovom svijetu profesionalnog tenisa, zbog čega je nakon slučaja Capriati limitiran broj seniorskih turnira na kojima igrači do 18 godina mogu nastupati kako ne bi izgorjeli. Do 16. godine mogu igrati samo na deset, a do 18. na 12 turnira pa Gauff nakon Wimbledona može nastupiti samo na još pet turnira ove sezone. Dodatna dva "zaradila" je osvajanjem juniorskog Roland Garrosa.

O Gauff se brine i Federer

Gauff iza sebe ima golemu ekipu koja se brine o svakom njezinom koraku, osobito u doba kad se vrlo lako može postati zvijezda i još brže nestati sa scene. Glavna podrška su joj roditelji Corey i Candi, oboje bivši profesionalni sportaši koji je prate na sve turnire pa nikad ne putuje sama. Kad je u Europi, trenira u Francuskoj kod poznatog trenera Patricka Muratogloua, a o njezinoj se karijeri brine Team8, agencija u vlasništvu Rogera Federera. Ono što nitko ne može spriječiti u njezinoj karijeri je sve veći utjecaj društvenih mreža, o kojima i sama Gauff stalno priča. 

Nitko kao internet ne može tako brzo dići nekoga u nebo i istovremeno ga baciti na dno pa je najveći zadatak njezinih roditelja i ekipe da je zaštite od svega negativnog što danas popularnost nosi. Ostale predispozicije su tu, a Coco je u Wimbledonu pokazala da bi stvarno mogla biti buduća šampionka.