U TURSKOM Samsunu, gradu od oko milijun stanovnika na obali Crnog mora, ove sezone događa se ono što je donedavno zvučalo potpuno nemoguće. Klub koji je prije samo šest godina bio u trećem rangu natjecanja danas igra ozbiljne utakmice u Europi i pritom drži korak s vrhom turske Süper Lige. Samsunspor je nakon 24 kola na 7. mjestu s 32 boda, a u Konferencijskoj ligi čeka ga osmina finala.

Protivnik će im biti Rayo Vallecano, pri čemu se prva utakmica igra u Turskoj, a uzvrat u Vallecasu. Momčad trenira Thorsten Fink, nekadašnji igrač Bayerna iz Münchena, a u ekipi se nalaze i neka lica poznata obožavateljima SHNL-a. Glavna napadačka zvijezda ekipe je Senegalac Cheriff Ndiaye, bivši igrač Gorice, a u kadru je i hrvatski stoper Toni Borevković, koji je jednu sezonu bio posuđeni igrač Hajduka.

Samsunsporova europska priča posebno odskače jer je klub povratak u elitu čekao jako dugo. Nakon ispadanja iz Süper Lige u sezoni 2011./12., Samsunspor se nije vratio sve do sezone 2023./24., a između 2006./07. i 2022./23. odigrao je samo jednu sezonu u najvišem rangu.

Klub nastao ujedinjenjem četiri ekipe

Priča o klubu seže mnogo dublje od njegova službenog osnivanja 1965. godine. Korijeni nogometne strasti u gradu Samsunu na obali Crnog mora sežu još u 1909. godinu, kada je osnovan Tenvir-i Efkâr Gençler Kulübü, prvi institucionalni nogometni pothvat u regiji.

Tijekom idućih desetljeća klubovi poput Samsun İdman Yurdua i Alyıldız İdman Ocağıa dodatno su učvrstili nogometnu kulturu, a njihovim spajanjem 1927. godine rođen je amaterski Samsunspor, koji je postavio temelje za današnji klub.

Profesionalna era započela je 30. lipnja 1965., kada su se četiri lokalna kluba – 19 Mayıs, Fener Gençlik, Akınspor i Samsun Galatasaray Gençlik – ujedinila, potaknuta inicijativom Turskog nogometnog saveza za stvaranjem jačih gradskih momčadi. Ubrzo je uslijedio i strelovit uspon – u sezoni 1968./69. klub je osvojio 2. ligu i postao prvi klub iz crnomorske regije koji se plasirao u najviši rang turskog nogometa, današnju Süper Ligu.

Tragedija koja je zauvijek promijenila klub

Osamdesete godine donijele su daljnji uspon, no sve je prekinuto 20. siječnja 1989. godine. Na putu za gostujuću utakmicu protiv Malatyaspora, klupski autobus doživio je stravičnu prometnu nesreću kod Havze. Život su izgubili trener Nuri Asan, nogometaši Muzaffer Badalıoğlu, Mete Adanır te vozač Asım Özkan.

Nakon šest mjeseci u Jugoslaviji je od posljedica nesreće preminuo i bosanski veznjak Zoran Tomić, koji je prije Samsunspora nosio dres tuzlanske Slobode. Kapetan Emin Kar ostao je paraliziran, a više igrača moralo je prekinuti karijeru.

Zbog tragedije Samsunspor nije mogao odigrati ostatak sezone pa je odlučeno da sve preostale utakmice izgubi službenim rezultatom 0:3. Ipak, Turski nogometni savez dodijelio je klubu poseban status koji mu je omogućio da ostane u ligi, a ujedno je proglašen i "počasnim prvakom" te sezone.

Klupski dres je uspomena na žrtve

U spomen na tragediju Samsunspor je uz svoje tradicionalne crvenu i bijelu klupske boje uveo i crnu, pa je tako aktualni dres i dan-danas živa uspomena na nikad prežaljenu petorku. Ideja da se podigne spomenik žrtvama tragedije više je puta bila pokretana, ali se nije ostvarila sve do 2020. godine.

Tada su napokon poduzeti konkretni koraci. Danas ispred stadiona 19 Mayıs navijače na svakoj utakmici dočekuju brončane statue Asana, Badalıoğlua, Adanıra, Özkana i Tomića. Unatoč teškom udarcu, klub se uspio oporaviti. Devedesete su bile obilježene uspjesima, a kruna je stigla u sezoni 1993./94., kada je Samsunspor osvojio Balkanski kup, postavši jedan od rijetkih turskih klubova s međunarodnim trofejem.

Ipak, 2000-e su donijele teške godine, ispadanje iz Süper Lige u sezoni 2005./06. te dugu borbu s financijskim i sportskim poteškoćama. Vjera navijača, predvođenih skupinom "Şirinler" (Štrumpfovi), nikada nije jenjavala. Konačni povratak u elitu osiguran je u sezoni 2022./23., što je u gradu proslavljeno kao ponovno rađanje nogometne nade.

Novi dom za novu eru

Simbol kluba desetljećima je bio stadion Samsun 19 Mayıs, otvoren 1975. godine. Bio je tvrđava na kojoj su ostvarene neke od najvećih pobjeda, no s vremenom je postao neadekvatan. Godine 2017. otvoren je novi, moderni stadion istog imena, kapaciteta 33.919 gledatelja, koji je postao dom za novu generaciju navijača i igrača.

Posljednjih godina priča o Samsunsporu nadišla je granice Turske i postala globalni taktički fenomen; na trenerskim blogovima često je tema njihov "crnomorski presing" koji razbija protivničke obrane. Samsunspor inicira pritisak u protivničkoj obrambenoj trećini, preopterećuje jednu stranu terena usmjeravajući igru u "zonu ubijanja", a njihovi igrači se nakon probijenog presinga vraćaju u formaciju za samo 4.2 sekunde.

"Nikada nisam vidio momčad tako predanu presingu", izjavio je Mike Anhaeuser, američki trener i analitičar. "Oni ne pritišću samo da bi osvojili loptu, oni pritišću da bi terorizirali." Ova taktika došla je do punog izražaja u UEFA Konferencijskoj ligi, primjerice u uzvratnoj utakmici play-offa protiv Shkëndije, gdje je Samsunspor osigurao pobjedu od 4:0 za ukupnih 5:0, prenosi UEFA.com.

Imaju najboljeg strijelca i asistenta KL-a

"Samsunsporu je samo trebalo sačuvati mrežu netaknutom da prođe dalje, a sa svojom smirenošću, kvalitetom i iskustvom, njihova dva središnja braniča imala su potpunu kontrolu nad igrom", primijetio je UEFA-in tehnički promatrač Haakon Lunov.

Njihovi kontranapadi jednako su ubojiti, traju u prosjeku samo 8.7 sekundi. Tajna je u izravnoj vertikalnosti, utrčavanjima trećeg igrača i iznimno učinkovitim prekidima. "Nije lijepo", priznaje Jason Kreis, analitičar ESPN-a, "ali je učinkovito. A u ligi gdje su rezultati važniji od estetike, to je opasna lekcija."

Igra napadača također je dobro sinkronizirana, što je rezultiralo time da klub ima i najboljeg strijelca (napadač iz Čada Marius Mouandilmadji) i najboljeg asistenta (danski veznjak Carlo Holse) Konferencijske lige. Uspon Samsunspora postavio je nacrt kako manji klubovi mogu iskoristiti taktiku i strpljivo planiranje za europski uspjeh. Iako ostaje pitanje mogu li održati ovu razinu izvedbe i zadržati ključne igrače, rani znakovi su obećavajući.