Foto: Getty Images/Guliver Image

BOKSAČKI mega meč između Conora McGregora i Floyda Mayweathera, koji se održao proteklog vikenda u Las Vegasu, je zbog svoje veličine i ukupne važnosti za borilački sport, zaslužio dvije analize i dva komentara. Nakon prvog općenitijeg teksta odmah po završetku dvoboja, vrijeme je za tehničku analizu i za neke zaključke sada kada su se dojmovi slegli i kada se objektivnije može govoriti o nekim detaljima.  

Već smo ustvrdili da u ovom meču nema gubitnika. Svi su pobijedili pa čak i poraženi Conor McGregor koji se predstavio u solidnom svjetlu te je uz to zaradio astronomskih stotinjak milijuna dolara. O Mayweatheru ne treba niti govoriti. Ovaj taktički genijalac je ponovno uspio u svom naumu. Pobijedio je u velikom meču, zaradio je neviđen novac i pritom ponovno nije pretrpio gotovo nikakvu štetu. A upravo je on u čitavoj priči bio jedini koji riskira. Sve što je McGregor napravio više od poraza nokautom u prvim rundama, bila je velika Irčeva pobjeda.

No, kada maknemo slavljenički preljev i fokusiramo se na ono što se nalazi u utrobi ove boksačke torte, ipak možemo analizirati pojedine tehničke i taktičke segmente u kojima su jedan ili drugi boksač bili više ili manje uspješni.

Počnimo od McGregora…

McGregor generalno nije bio niti blizu ostvarenja svog taktičkog plana

Opći dojam je kako je UFC prvak ostvario i premašio očekivanja većine. I to je istina. Sama činjenica da je uspio izržati 10 rundi s P4P ponajboljim boksačem današnjice, da je osvojio jednu ili više rundi i da je izgledao u nekim segmentima kompetitivno Mayweatheru, je njegova velika pobjeda. No, ako ćemo se odmaknuti od slavljeničkog mentaliteta, McGregor ipak nije ostvario neke zacrtane ciljeve. Baš suprotno, u njima je podbacio.

1. McGregor, naime, niti u jednom trenutku nije uspio niti doći u situaciju da ozbiljnije ugrozi Mayweathera. Time je već u startu ostao bez ikakvih šansi da stigne do pobjede u ovom meču. Znajući da je njegovo slavlje na bodove potpuno nemoguća misija (to se kasnije i vidjelo na sudačkim listama), McGregor nije skrivao da će njegov plan biti nokautirati Floyda Mayweathera u prvim rundama. Ne samo da nije uspio u svom naumu, UFC prvak niti u jednom trenutku nije bio niti blizu tom ostvarenju. Osim jednog odličnog aperkata u prvoj rundi, Irac u čitavom meču nije plasirao niti jedan drugi “power shot” koji bi Mayweather osjetio, koji bi mu napravio probleme i natjerao ga u “panic mode”. Ne samo to, McGregor niti u jednom trenutku meča, čak niti u prvim rundama dok je bio svjež, nije uspio napraviti “frku” svom protivniku, stisnuti ga u kut, povezati nekoliko čistih udaraca i barem na trenutak ga ugroziti. Time je McGregorov plan potpuno propao, a on se shvativši da mora smanjiti tempo jer fizički neće izdržati ovoliki broj upućenih udaraca, praktički već u četvrtoj rundi pomirio s “eutanazijom” u kasnijim rundama i gospodskim porazom.

2. McGregor nije uspio iskoristiti svoju najveću prednost koju je imao nad Mayweatherom, a to su njegova snaga i fizička veličina. Iako je u ringu Irac bio sigurno 5 ili 6 kilograma teži od svog protivnika, a vjerojatno i fizički znatno snažniji, te prednosti niti u jednom trenutku, tijekom svih deset rundi, nisu došle do izražaja. Razlog je jednostavan… UFC prvak ne posjeduje znanje boksačkog “in fajtinga”, on ne razumije boksački klinč i ne shvaća kako zatvoriti protivnika koristeći svoju veličinu, snagu i dužinu. To je segment boksa koji se trenira godinama i tu mu je vidno nedostajalo tehnike i kvalitete, a time je i njegova fizička prednost ostala tek puko slovo na papiru. U kasnijim rundama se taj tehnički nedostatak vidio još bolje, kada je vidno umoran, a u nekim situacijama i uzdrman, pokušavao tražiti odmor i predah u klinču. No, to je činio toliko nevješto da je sudac prekidao te pokušaje i praktički ga je odmah gurao natrag u vatru, što je ubrzalo prekid meča.

3. McGregor nije uspio iskoristiti svoju dužinu koju su također mnogi isticali kao njegovu veliku prednost. Jer zaista, Irac na papiru ima duže ekstremitete, viši je i teži borac, a analitičari su upozoravali na njegovo sjajno zatvaranje distance koje bi moglo biti problem za Mayweathera. Na njegovu žalost, Mayweather se pokazao toliko kvalitetan defanzivni boksač, da je prilično jednostavno skidao McGregorove desne direkte kojima je ovaj pokušavao održavati distancu, a kada bi se Irac i odlučio na ispucavanje ljevice, boksačka zvijezda je znala kako anulirati pokušaj sitnim prljavštinama i kako izbjeći bilo kakvu kritičnu situaciju.

4. McGregor nije pokazao svoju mitsku snagu udarca jer ona jednostavno ne postoji. Irac zaista jest jedan od najjačih i najpreciznijih udarača u UFC-u, no uspoređivati snagu udarca boksača, koji provode stotine i tisuće sati vježbajući upravo to i nekoga tko tek dvadesetak posto vremena provodi trenirajući boks, a ostatak mora biti posvećen hrvanju, jiu-jitsu, muay thaiju… se pokazalo kao promašena teorija. Ne samo da se UFC prvak niti uspio pogoditi koji ozbiljniji “power shot”, nego je Mayweather, koji nije poznat kao posebno snažan udarač, u ovom meču izgledao kao “power puncher” što je za njega rijedak slučaj. Razlog zbog kojeg McGregor nema ozbiljniju snagu udarca za boksački sport je jednostavan; on naime uopće ne koristi svoje tijelo kod niti jednog udarca osim lijevog direkta. To je možda dovoljno za MMA borbe u kojima nosite rukavice od 4 unca, no u boksačkom ringu se ti udarci zovu “zečji” i borac poput Mayweathera nakon nekog vremena na njih uopće više ne obraća pažnju. Zato je i McGregor na koncu uspio plasirati 111 udaraca, no realnost je da se većina bila zanemarive snage. Spomenimo i činjenicu da su se rukavice od 8 unci ipak pokazale kao značajna razlika u odnosu na one od 4, kakve se koriste u slobodnoj borbi. Ne toliko u ofanzivnom dijelu, koliko u defanzivnom. McGregor je puno teže pronalazio put do glave svog protivnika upravo radi većih rukavica koje su ga dobro pokrivale.

5. McGregor nije uspio kapitalizirati svoju mladost što je bila još jedna njegova velika prednost na papiru. 28-godišnjak protiv dede koji je ušao u peto desetljeće života zaista zvuči kao velika prednost za borca u naponu snage. No, na koncu je boksački deda bio taj koji je u desetoj rundi doslovno zlostavljao potpuno umornog i iscrpljenog McGregora. I tu je srušen još jedan veliki mit. Mladost nikada ne može pobijediti iskustvo. A upravo se iskustvo tisuća krvavih sparinga, stotina amaterskih i profesionalnih mečeva doslovno urezalo u Mayweatherov genetski kod. McGregor to nikako nije mogao nadoknaditi u nekoliko mjeseci čak i uz činjenicu da je 13 godina mlađi sportaš i da je poznat kao predan i marljiv radnik. Tu valja dodati i činjenicu da je McGregora zasigurno, barem djelomično, “pojela” trema. Kada se čovjek u životu nađe u za njega neistraženim i neobičnim situacijama, adrenalin preuzima kontrolu tijela, a on je poznat kao veliki sagorijevač energije. McGregor je u boksačkom ringu bio izvan svog uobičajenog okruženja i to je ostavilo traga na njegovu snagu i kondiciju.

McGregor pokazao mnoge kvalitete, ali jedna se ipak ističe

Ono gdje je McGregor impresionirao u ovom meču, a tih segmenata je bilo mnogo, jest sama činjenica da se uspio kvalitetno nositi s puno boljim boksačem punih 10 rundi. To je samo za sebe ogromno postignuće na kojem mu treba čestitati! On je iznimno samouvjeren i psihički jak borac s visokim borilačkim IQ-om. Posebno impresivno su izgledale njegove eskivaže, s kojima je vješto izblegavao većinu Mayweatherovih udaraca.

No, njegov daleko najimpresivniji dio boksačke predstave u T-Mobile Areni su bile brilijantne, vrlo opasne kontre, koje su zaista na svjetskoj razini. U to se odmah uvjerio i Mayweather, koji je već u prvoj rundi naletio na jedan aperkat iz kontre, a koji ga je natjerao da barem djelomično promijeni svoj taktički plan. Svaki put kada bi Mayweather krenuo prema McGregorovoj glavi, Irac je brilijantno, vrlo brzo i vrlo lucidno kontrirao, čime je impresionirao i svoje najveće kritičare. Na njegovu žalost, tih je prilika bilo jako malo, a razlog je Mayweatherova genijalnost. Shvativši gdje mu leži velika opasnost, Floyd je većinu svojih udaraca plasirao u tijelo. Time je zbog veće površine za udaranje povećao svoju efikasnost, ali bi svaki put pritom izbacio McGregora iz balansa i spriječio njegovu brzu kontru.

Mayweather je bio ispod svojih mogućnosti, no taktički brilijantan

Govoreći o Mayweatheru i njegovoj tehničkoj i taktičkoj predstavi protiv McGregora, nemamo što puno dodati prvom komentaru u kojem je detaljno objašnjen njegov sjajan plan kojim je stigao do uvjerljive i sigurne pobjede (on uvijek prvo ide na sigurnost, a tek onda na atraktivnost). No, valja ipak istaknuti nekoliko sitnih detalja koji su mu olakšali put do slavlja, a koje je vrlo vješto i vrlo iskusno primjenjivao tijekom dvoboja.

1. Mayweather nije poznat kao najčišći boksač što u biti upotpunjuje njegovu ukupnu sliku kao čovjeka. Pa je tako i protiv McGregora koristio nekoliko sitnih prljavština koje su se možda pokazale i kao ključne, a koje su potpuno eutanazirale McGregorovu ofanzivu. Jedna od njih je okretanje leđa svom protivniku što NIJE DOZVOLJENO prema boksačkim pravilima. S obzirom da je boksao protiv boksača suprotnog garda, čitav meč se vodila bitka (mačevanje) prednjih ruku (Floydove lijeve i Conorove desne), ali i bitka prednjih nogu u kojoj su oba boksača pokušavala stići do vanjske pozicije kako bi lakše plasirali svoje udarce. Na nogama prilično vješt i brz McGregor je te situacije iskorištavao da bi “side stepom” došao do pozicije gdje se svom protivniku nalazi s boka. No, u tom trenutku je Mayweather jednostavno spustio glavu, pokrio se u “dupli deck” i okrenuo leđa svom protivniku. McGregor bi se u tim situacijama, zbog očitih tehničkih nedostataka, jednostavno pogubio, a Mayweather bi mudro (i prljavo) čekao da sudac prekine akciju. Ovo je iznimno bitan segment meča jer se konstantno ponavljao iz runde u rundu. Jednom kada je bivši svjetski prvak shvatio da se njegov protivnik ne snalazi u ovoj situaciji, odlučio je do kraja meča kršiti pravila i okretati leđa znajući da ga sudac neće kazniti. Tim je McGregora učinio impotentnim u bilo kojoj njegovoj opasnijoj ofenzivnoj akciji.

2. Druga Mayweatherova “prljavština” je toliko frustrirala McGregora da se ovaj iz nemoći redovito služio “čekić” udarcima u potiljak svog protivnika što naravno nije dopušteno. No, nije dopušteno niti u spuštati glavu tako nisko kao što je to Mayweather konstantno radio kada bi se našao u nekoj opasnosti. Ako ste mislili da se radi o nasumičnoj Mayweatherovoj taktici, onda ste u krivu. Floyd se svjesno odlučio na ovakvu “obranu” znajući da MMA borci nisu naviknuti na tako duboke eskivaže. Naime, kada bi se netko u slobodnoj borbi njima koristio, vrlo brzo bi dobio potkoljenicom ili koljenom u glavu, ili mu se jednostavno prišlo s leđa i bacilo ga na pod. Stoga bi se McGregor svaki puta potpuno izgubio u ringu kada bi se njegov protivnik sagnuo. Umjesto Mayweathera za saginjanje, on bi bio taj koji bi dobio upozorenje zbog “čekić” udaraca u potiljak. Tu enigmu Irac nije uspio riješiti do kraja meča.

3. I posljednji detalj koji smo nešto ranije već spomenuli jest sjajna Mayweatherova prilagodba tijekom meča. Uvidjevši da mu daleko najveća opasnost prijeti od McGregorove kontre, Amerikanac je barem u prvoj polovici meča potpuno odustao od udaraca u protivnikovu glavu. Time je znatno otežao Irčevu mogućnost da ga kontrira. Osim što je puno teže eksivirati udarce u tijelo jer se radi o znatno većoj površini gdje se udarac plasira, svaki primljeni udarac u tijelo vas izbaci barem minimalno iz balansa što eventualnu kontru čini jako teško izvedivom. Jednom kada je primjetio da su McGregorovi snaga udarca i brzina reakcije potpuno okopnili, Mayweather je ponovno promijenio taktiku te se gotovo isključivo orijentirao na udarce u glavu. Tada više za njega nije bilo opasnosti od kontre. Na žalost McGregorovih navijača Irac se pokazao kao dobar udarač samo onda kada ide prema naprijed, no ako ga stavite na zadnju nogu (na pete), on je potpuno bezopasan. To se vidjelo u posljednjim rundama kada je primao velik broj udaraca bez ikakve mogućnosti da pokoji i vrati…