NIJE ni trebao igrati košarku, košarkašku loptu je u ruke uzeo tek s 15 godina, a danas je najbogatiji hrvatski sportaš u povijesti. Bogatiji i plaćeniji od Tonija Kukoča. Iako je teško procijeniti tko je od hrvatskih sportaša najviše zaradio, Toni Kukoč je uvijek na vrhu svih ljestvica.

Bojan Bogdanović novi je igrač Utah Jazza, s klubom iz Salt Lake Cityja potpisao je ugovor na četiri sezone, a za to će dobiti čak 73 milijuna dolara. Bogdanović tako postaje najplaćeniji hrvatski sportaš u povijesti. Usporedbe radi, Luka Modrić zarađuje oko osam milijuna eura po sezoni, Ivan Rakitić oko šest milijuna, a Mario Mandžukić oko pet milijuna eura. Bogdanović će po sezoni zaraditi oko 18,2 milijuna eura.

Najskuplji hrvatski sportaš u povijesti

Bogdanović je zaslužio sve ovo što mu se događa, a s tim se slaže i Babin veliki prijatelj i bivši suigrač iz reprezentacije Roko Ukić. Svako ljeto kad dođe na odmor, Bogdanović s Ukićem obavezno ode na Poljud gledati svoj najdraži Hajduk, zbog kojeg je nerijetko znao bježati s priprema. Sad su zajedno proslavili Babin prelazak u Utah Jazz.

''Sve što mu se događa, zaslužio je. Znam da ljudima cifra od 73 milijuna dolara zvuči astronomski, ali nije to baš tako. Skoro pola te love ode na poreze. No čak i tada prosječnom čitatelju to zvuči nezamislivo. Međutim, ako uzmemo u obzir salary cap i način kako se tamo novac dijeli, da jedan Evan Turner, čovjek koji ne može pogoditi s četiri metra, igra drugog beka i zarađuje 19 milijuna, onda je sasvim u redu da Babo, koji je jedan od najboljih šutera u ligi, ima takav ugovor. Niti malo me to nije iznenadilo'', rekao nam je Ukić pa je prognozirao kako će se Bogdanović snaći u Salt Lake Cityju:

Ukić za Index: "Babo je sve ovo zaslužio"

''Bojan je prošle sezone imao situaciju kakvu vjerojatno više nikad u karijeri neće imati. To da je u Indiani bio prva napadačka opcija. U Jazzu neće biti takav slučaj s obzirom na to da oni imaju Donovana Mitchella, elitnog šutera koji uzima 20 lopti po utakmici i koji je mlad igrač u usponu. Iluzorno je očekivati da će Babo biti prva napadačka opcija, ali isto tako, oni su ekipa koja se strašno pojačala i koja će se boriti za sam vrh Zapada i sam vrh NBA lige. Doveli su Mikea Conleyja, koji je vrhunski playmaker, i na papiru imaju petorku s četiri niska i jednim visokim. Zanima me samo kako će to oni uklopiti. Hoće li staviti Bojana kao startera na četvorku ili kao startera na trojci, a Joea Inglesa, koji im je bio važan kotačić posljednje tri sezone, preseliti na klupu. Mislim da će to biti jedina dvojba, ali s obzirom na to kakav je ugovor dobio, vjerujem da Bojana očekuje velika uloga i veliki promet tako da se za njega niti malo ne brinem.''

U NBA je došao tiho, bez velike pompe, a danas je jedna od najvećih zvijezda lige

Kad je prije pet godina dres Fenerbahčea zamijenio onim Netsa, učinio je to bez velike pompe. Uostalom, Babo nikad nije bio teatralan tip, lik od velikih riječi i galame. Došao je tiho, gotovo neprimjetno, šutio je i radio. Baš kao što je to činio kroz cijelu karijeru. I bio je sve bolji. Napredovao je iz sezone u sezonu. Odmah po dolasku u NBA Babo je pokazao da je to liga za njega, da ima kvalitetu i klasu nositi se s najboljima, no i on se, baš kao i brojni drugi izvrsni europski bekovi, morao boriti s nerazumijevanjem američke javnosti koje je nerijetko prelazilo u domenu omalovažavanja. Za njih je bio samo običan šuter.

U Indiani je dokazao da je jedan od najboljih europskih košarkaša današnjice

Bogdanovića to nije pokolebalo, iz utakmice u utakmicu gradio je status fantastičnog košgetera i igrača zadatka koji će rijetko podbaciti. Najviše mu se prigovaralo da ne igra obranu, ali Babo je i u tom segmentu igre strašno napredovao. Najbolje to zna LeBron James kojeg je Bogdanović odlično čuvao prošle godine u prvoj rundi Istoka.

Ipak, tek ozljedom Oladipa Babo je dobio sve ovlasti u Pacersima i svima je pokazao ono što smo mi u Hrvatskoj znali odavno - da se radi o jednom od najboljih europskih košarkaša današnjice.

Vijest da je Bojan Bogdanović napustio Indianu te da je postao novi igrač Utah Jazza posebno je razočarala jednog od najboljih igrača u povijesti Pacersa, Reggieja Millera.

"Kada se ozlijedio Victor Oladipo, Pacersi su postali Bojanova momčad. On je igrao fantastično. Bio je sjajan, odlično je pogađao trice i postao je čovjek odluke. Njegov odlazak je velik gubitak za Indianu", rekao je razočarani Miller.

Riječi NBA legende najbolje dokazuju kakav je Bogdanović igrač.

Nije ni trebao igrati košarku, vaterpolo i nogomet bili su mu važniji

A malo je nedostajalo da nikad ne zaigra košarku. Ovaj rođeni Mostarac je kao klinac puno više volio nogomet i vaterpolo. Bio je član pomlatka nogometaša Zrinjskog, a oni koji su ga gledali kažu da je bio jedan od najboljih u svojoj generaciji. Zbog svoje visine bio je glavni na terenu, izuzetno opasan u igri skokom. Na nagovor prijatelja je s 15 godina otišao na košarkaški trening i nakon što je prvi put zakoračio u košarkašku dvoranu iz nje više nije izlazio. Zarazio se košarkom, a čim je prvi put uzeo loptu u ruke shvatio je da je to njegova budućnost. Jer bio je dobar, prokleto dobar.

Otkrio ga je legendarni Božo Maljković i kao dječaka ga odveo u Real

Na jednom turniru za igrače do 16 godina primijetio ga je legendarni Božo Maljković, tadašnji trener Reala te čovjek koji je u Splitu koncem osamdesetih stvorio najbolju europsku klupsku momčad svih vremena - Jugoplastiku. Mudri košarkaški mag je u Babi vidio budućeg vođu Reala i inzistirao je na njegovom dolasku. Bojan je u to vrijeme bio jedan od najtalentiranijih mladih igrača Starog kontinenta i u dom obitelji Bogdanović svakodnevno su stizale ponude najuglednijih europskih klubova. Baskonia je nudila najviše, ali Real je ipak Real. Bogdanović je otišao u Madrid, dvije se sezone kalio u drugoj momčadi i baš kad je trebao dobiti priliku u udarnoj ekipi došlo je do zaokreta u klupskoj politici Kraljevskog kluba.

Odlaskom Bože Bojan gubi svaku nadu, a dolazak u Cibonu bio je ključan za karijeru

Maljković je zbog nekoliko poraza prve momčadi i neslaganja s čelnicima kluba ubrzo dobio otkaz, a tada 17-godišnji Bogdanović ostao je bez svog zaštitnika. Na klupu Reala došao je čuveni Ettore Messina, koji u 17-godišnjem Mostarcu nije vidio ono što je vidio Maljković. Bogdanović je odlaskom velikog Bože izgubio zaštitnika, a onda polako i svaku nadu da će zaigrati u prvoj momčadi najtrofejnijeg europskog kluba. Jednu je sezonu odradio na posudbi u Murciji, a onda se javila Cibona. Bio je to ključan trenutak Babine karijere. Ipak, Bogdanović nikad nije požalio što je kao dječak otišao u Real.

''Ne bih baš ništa promijenio iako moram reći kako mi je bilo jako teško otići u Madrid iz rodnog Mostara sa 16 godina. Stigao sam iz malenog kluba u najtrofejniji europski klub, u mene su uložili velik novac i imao sam Maljkovićevo obećanje da ću biti priključen prvoj momčadi. No kada je Maljković napustio klub, ostao sam potpuno sam i to mi je otežalo situaciju u kojoj sam se našao. Ali odlučio sam naporno raditi kako bih dokazao da vrijedim i ne žalim za tom odlukom'', prisjećao se kasnije Babo madridskih dana.

U Cibonu je stigao 2009., a Vukove je tada vodio Velimir Perasović, koji je u Bogdanoviću prepoznao materijal za lidera momčadi. Cibona je stigla do finala ABA lige, a u odlučujućoj utakmici u Zagrebu protiv Partizana Babo je 0,6 sekundi prije kraja pogodio tricu za titulu. Ipak, nije bilo dovoljno. Ukazao se Dušan Kecman, koji je iz očaja bacio loptu preko cijelog terena. Sve ostalo je povijest.

Sljedeća sezona bila je prva Cibonina recesijska. Perasović je otišao u Efes, a na klubu Cibosa sjeo je nekadašnji proslavljeni igrač Bosne, Cibone i reprezentacije Jugoslavije Zdravko Radulović. Cibona je te sezone imala užasnu ekipu, valjda najgoru otkako je odbacila ime Lokomotiva. Mladi Babo i skupina drugoligaških igrača u prvenstvu nisu imali šanse. Prvak je bio Zagreb koji je u finalu s 3:0 slomio Cedevitu, a Cibona se koprcala u prosjeku hrvatske lige. Ipak, Babo ni tada nikome nije priznavao da je bolji sve dok taj to ne bi dokazao na parketu. Već tada je pokazivao karakter koji će ga kasnije učiniti jednim od najboljih bekova na svijetu.

Cibona je u prvom kolu ABA lige na jedvite jade kući dobila Široki, navijači su zviždali, momčad je izgledala smiješno, a Babo je nakon utakmice pun elana pričao kako vjeruje u tim i kako je uvjeren da Cibona može i do titule. Naravno da se to nije dogodilo. Cibona je tonula sve dublje, ali Babo je igrao sve bolje. Jasno je bilo da je njegova zagrebačka avantura završena i da je pitanje trenutka kad će otići. Cijela Europa željela je Bogdanovića, ali on je želio učiti od najboljeg - Željka Obradovića. Proveo je dvije sezone u Feneru, gdje se nametnuo kao jedan od najboljih europskih košarkaša.

U Feneru ga je za NBA ligu pripremao najbolji na svijetu - Željko Obradović

''Dvije sezone u velikom klubu kao što je Fenerbahče izgradile su me kao igrača i pripremile su me na snažnu košarku kakva se igra u NBA ligi. Imao sam sreću što sam imao prilike surađivati s vrhunskim trenerom kao što je Željko Obradović i, kada me pitaju žalim li što ranije nisam otišao u NBA ligu, svima govorim kako onda ne bih bio bogatiji za to iskustvo iz Fenerbahčea. Ako se ikada vratim u Europu, Fenerbahče će imati prednost pred svima, zbog predivnih navijača'', pričao je Babo na oproštaju od Europe koja je postala pretijesna za Babin talent.

Potpisao je trogodišnji ugovor vrijedan oko 10 milijuna američkih dolara i u ljeto 2014. nakon Istanbula postao stanovnik New Yorka te član Brooklyn Netsa. Tada je počela njegova američka avantura koja traje do danas.

Reprezentacija ostaje najveći žal

Ipak, ostaje nešto preko čega Bojan nikako ne može prijeći. Golem žal. Reprezentacija. Za A selekciju debitirao je prije devet godina na SP-u Istanbulu. Hrvatska je u Turskoj doživjela krah. Baš kao i sljedeće godine na Eurobasketu u Litvi. Baš kao i svake godine s izuzetkom EP-a 2013. u Sloveniji i Olimpijskih igara u Riju 2016. Od Babe se u dresu s državnim grbom očekivalo puno. Javnost se nadala da će on biti lider, vođa koji će vratiti nekoć slavnu hrvatsku košarku na vrh. To se nije dogodilo. Očekivanja su bila prevelika. Od Babe se tražilo da bude nešto što on nije. Novi Dražen. Međutim, Bogdanović je uvijek bio taj koji je znao potegnuti kad je bilo najpotrebnije. Možda nema Draženovu karizmu i karakter - na koncu, tko to uopće ima? - ali nikad se nije libio preuzeti odgovornost kad je bilo najpotrebnije. Ni krivnju.

''Ne znam što bih rekao. Tu smo gdje zaslužujemo biti. Bunili smo se na FIBA-u što nismo mogli igrati protiv Rumunjske i Nizozemske u punom sastavu, sad smo igrali pa se isto dogodilo'', rekao je Bogdanović nakon poraza u Poljskoj kad je postalo jasno da Hrvatska neće vidjeti SP u Kini koji će se igrati ove godine. I nije mu to bilo prvi put da teret neuspjeha preuzima na svoja leđa.

Najbolji strijelac olimpijskog turnira

Hrvatska je prije tri godine ni iz čega izborila vizu za Olimpijske igre u Riju. Na izlučni turnir u Torino došla je kao potpuni autsajder. U konkurenciji moćne Grčke s Calathesom i Antetokounmpom te moćnog domaćina Italije, Hrvatskoj nitko nije davao ni grama nade. Ipak, čudo se dogodilo, otpisana i luzerska momčad je uskrsnula, a Bojan je odveo reprezentaciju u Brazil. Tu nije bio kraj. Hrvatska je sa skraćenim rosterom igrala sjajno, najprije je pala Španjolska s braćom Gasol, zatim domaćin Brazil, a onda i hrvatska rak rana Litva. Dovoljno za prvo mjesto u skupini i za klasik u četvrtfinalu sa Srbijom. Kao i gotovo svaka utakmica te dvije ekipe, i ova je završila dramom. Kao i gotovo svaka utakmica te dvije ekipe, i ova je završila pobjedom Srbije.

Bojan je igrao fantastično cijeli turnir, bio je najbolji strijelac cijelog natjecanja. Bogdanović je briljirao, no u završnici utakmice protiv Srbije više nije mogao sam. Izostala je pomoć suigrača, a Babo je jedva stajao na parketu. Srbija je slavila, a Hrvatska je bila u očaju. Dario Šarić je pokušao preuzeti krivnju na sebe. Bojan mu to nije dopustio.

Dario se slomio, a onda je došao Bojan i rekao: "Ja sam lider i ja sam kriv!"

"Nije Dario izgorio niti je kriv, kao što kaže. Imali smo dogovor da stariji igrači moraju ući hladne glave. Dario svaku utakmicu daje sto posto i on je jedan od onih kojima se nema što  prigovoriti. On je tu jedan od najmlađih. Ako je netko kriv, to smo Ukić, Simon i ja. Prvenstveno ja, jer su me etiketirali kao lidera."

Takav je igrač Bojan Bogdanović. Takav je čovjek Bojan Bogdanović. Sve ovo što mu se sad događa višestruko je zaslužio jer život pamti sve.