Foto: Drago Sopta / Cropix

HRVATSKA reprezentacija osvojila je tri boda na Malti i to je jedino što će se pamtiti iz dvoboja u La Valletti. Baš kao i u gotovo svim utakmicama u posljednje vrijeme, Bilićeva momčad nije plijenila niti igrom, niti koncentracijom niti učinkovitošću.

Istina, Slaven Bilić je imao velikih problema u sastavljanju momčadi za ovaj susret tako da je Hrvatska na malteški travnjak istrčala u formaciji s kojom se nikada nikom do sada nije suprotstavila. Bio je to jedan mladi sastav, ali sastav koji bi vrlo brzo trebao izgubiti epitet "budućnost" hrvatske reprezentacije.

Nema reprezentacije koja bi mogla "zataškati" izostanke Modrića, Rakitića, Kranjčara, Eduarda ili Jelavića

U posljednjoj liniji zaigrali su tako Strinić, Lovren, Ćorluka i Vrsaljko, u sredini Perišić, Badelj, Vukojević i Srna, dok su kao napadači figurirali Mandžukić i Klasnić. Naravno, iz aviona je bilo vidljivo kako u Valetti ne igra prava Hrvatska, što i nije čudno jer vjerojatno nema reprezentacije na svijetu koja bi prezentacijom "zataškala" izostanke igrača poput Modrića, Rakitića, Kranjčara, Eduarda ili Jelavića.

Sve to rezultiralo je velikim oscilacijama u igri, a Bilićevi puleni na trenutke su djelovali briljantno, a na trenutke pak upravo amaterski. Istina, danas nema slabih reprezentacija, međutim kada ti 167. reprezentacija svijeta stvori najmanje četiri čiste šanse za gol pa makar i na domaćem terenu, ne može se govoriti o nekakvoj zadovoljavajućoj partiji.

Obrana dekoncentrirana, središnjica veznog reda preopterećena, napad nezainteresiran

No nije samo obrana djelovala slabo i dekoncentrirano, bilo je puno rupa i u sredini terena, jer su Srna i Perišić dosta široko stajali pa su se Badelj i Vukojević u nekoliko navrata izgubili u buketu malteških veznjaka. Badelj je odigrao vrlo dobru utakmicu, međutim na trenutke je gubio dah, a krivci su isključivo spomenuti igrači. U svakom slučaju je veznjak Dinama pokazao da se na njega s pravom može računati.

Napad je pak bio odsječen pa gotovo i nezainteresiran događanjima na terenu. Klasnić i Mandžukić, pa kasnije Kalinić i Eduardo nisu napravili ništa vrijedno spomena da bi promijenili blijedu krvnu sliku momčadi. Baš kao što i proizlazi iz gornjih redova, bila je to partija s puno manjkavosti, partija bez žara kakva teško može proći protiv ozbiljne ekipe poput Izraela.

Grčka pobjedom u Tel - Avivu poslala jasnu poruku Biliću

Činjenica je da hrvatski reprezentativci iz utakmice u utakmicu ostavljaju dojam letargičnosti i to je nešto što najviši plaši promatrača. Nema one istinske želje, zanesenosti, koja se mogla vidjeti prije nekoliko godina. Istina, ima još vremena za nešto promijeniti, ali dojam je da je brod zaplovio punim jedrima i ide neovisno o manevrima kormilara. Pitanje je samo kuda ide, a to čini se ne zna baš nitko.

Grčka je pobjedom u Tel - Avivu poslala jasnu poruku Slaven Biliću - prvo mjesto je naše. Hrvati praktički ne odlučuju o svojoj sudbini, jel ovakva Hrvatska teško može do punog plijena na gostovanju u Ateni. Ako se pretpostavi da će Grci teško prosuti bodove u Rigi, njihova pobjeda u Tel - Avivu ne izgleda lošom opcijom. Izrael nam više ne puše za vratom, a utakmica u Maksimiru postaje Dan D. Pobijedimo li Izrael, drugo mjesto smo osigurali, nažalost time se moramo zadovoljiti...