ODLAZAK u mirovinu Rogera Federera, velikana svjetskog tenisa, za Sky Sports prokomentirao je i bivši hrvatski tenisač Ivan Ljubičić, koji je od 2015. godine trener švicarske legende. Ovako je Ljubičić odgovarao na pitanja novinara:

Znate li već dugo za odluku? Jeste li pokušali natjerati Rogera da razmisli?

Znam to već neko vrijeme. Želi još igrati Laver Cup, ali to je to. Pokušao je učiniti sve da ponovno bude konkurentan, a pamtimo ga i znamo kao igrača koji pobjeđuje. On je iznad svega ovoga: Roger je elegancija, on je klasa, ali iznad svega on je osvojio pregršt toga.

Zastrašujuće brojke, poput one da je 19 godina zaredom osvojio titulu najomiljenijeg igrača. Ali prije svega on je podigao tenis na drugu razinu. Svi ostali, uključujući i mene, jurili su za njim i morali su napredovati kako bi išli u korak s njim. On je probio led, ostali su stigli kasnije i, kao što je i normalno, u nečemu su ga i nadmašili.

Federer je prvi od velike četvorke koji se umirovio. Kraj jedne ere?

Znali smo da će doći vrijeme kada će se Big 4 izgubiti na putu. Roger je najstariji i normalno je da je prvi otišao u mirovinu. Ali i Nadal i Murray imaju problema, a ima ih i Đoković. Roger je odigrao preko 1500 pojedinačnih mečeva na ATP touru, ne računajući parove, treninge, juniorski krug. Ima neograničenu kilometražu.

Ja sam u mirovinu otišao 2012., s 33 godine, i osjećao sam se staro; Roger sada ima 41. Podigao je ljestvicu sa svih točki gledišta. Sada će svi biti tužni što ga više neće vidjeti, iako je rekao da previše voli tenis da bi prestao igrati. Pokazao je svima da se s 36-37 godina može igrati i pobjeđivati. To je promijenilo sport.

Kakav tenis Federer ostavlja iza sebe?

Bio je prvi koji je dominirao 52 tjedna u godini. Prije njega imali smo Borga, McEnroea, Samprasa, Agassija, ali on je prvi pokazao svima da se uvijek može pobijediti. Ušao je u 17 finala na 18 Grand Slam turnira zaredom, imao je impresivan kontinuitet. Donio je kontinuitet tenisu.

Donio je prekrasan tenis i ostavlja ga jednako dobrim, jer Alcaraz, današnji broj 1, igra tenis koji je spektakularan i lijep za pogledati. Federer je promijenio sport. Razlika između njega i drugih poput Samprasa bit će činjenica da Roger nikada neće u potpunosti napustiti tenis, kako je napisao u svojoj poruci, jer osjeća činjenicu da toliko duguje ovom sportu.

Znali ste ga kao protivnika i podržali ga kao trenera. Što vas se najviše dojmilo?

"Energija koju ima. Kako se nosi s problemima u životu i na terenu. Kao protivnik bio je najkompliciraniji. Sjećam se kad sam igrao protiv njega, 2005. ili 2006. godine. Uvijek se pojavljivao s drugom taktikom, nikad nije igrao dvije utakmice isto, protiv njega je bilo nemoguće pripremiti utakmicu jer nisi znao što očekivati. Kao trener zatekao sam ga malo obeshrabrenog, kad sam stigao bile su četiri godine otkako je osvojio Grand Slam.

Pokušali smo mu dati samopouzdanje da osvoji jedan ili više Grand Slam turnira. Nikada nismo radili na nekom konkretnom udarcu, nego na igri općenito, jer po mom mišljenju on je morao ostati bliže terenu kako bi oduzeo vrijeme suparniku. Ali njegova me energija uvijek impresionirala. Malo spava, ali radi jako dobro. I on razmišlja besprijekorno, to je doista savršen stroj.

Kao Federerov trener, postoji li neki poraz koji vam je na neki poseban način ostao na leđima?

Finale Wimbledona 2019., neprobavljivo čak i s vremenom. Ali pobjeda na Australian Openu protiv Nadala bila je neopisiva radost. Za mene je to bila najpovjesnija utakmica ikada, očito sam pristran, ali bilo je puno pritiska, njih su dvojica prihvatila tu ulogu da igraju najvažniju utakmicu u povijesti tenisa. Njegova sezona 2017. bila je impresivna, a nastavio je pobjeđivati ​​i u 2018. godini.

Recimo da su ova dva meča obilježila moju karijeru s Rogerom. Tu je možda i polufinale Wimbledona 2019., dobiveno protiv Nadala u četiri seta. Bio je zabrinut, pod pritiskom, morali smo raditi na tome da ga uvjerimo da može pobijediti jer se u tom trenutku osjećao inferiorno. Plakao sam nakon tog polufinala, taj je meč zaboravljen zbog onoga što se dogodilo dva dana kasnije, ali za mene je bilo jako emotivno.

Da je osvojio Wimbledon 2019., bi li stao u tom trenutku?

Nikad nije tražio razlog da odustane. Samo želi igrati, pa i danas. Ovo možda nisu svi shvatili. Želio bi pobijediti, biti tu, boriti se, to je njegov život. Wimbledon 2019. je, naravno, bio bolan, ali čak je i finale US Opena 2009. s Del Potrom bilo vrlo bolno po mom mišljenju, moglo je promijeniti tijek povijesti.

Bilo je mečeva koje nije morao dobiti, a dobio ih je, primjerice četvrto kolo Roland Garrosa 2009. protiv Haasa. U konačnici, mislim da ne bi stao da je osvojio Wimbledon 2019. godine. Danas odustaje jer mu tijelo govori da više ne može biti konkurentan koliko želi, ali nikada nije tražio razlog da prestane.