DINAMO je pobjedom protiv rumunjskog FCSB-a došao na korak do prolaska među 24 najbolje momčadi Europa lige. Za potvrdu tog plasmana bit će im dovoljan i bod protiv Midtyllanda u Danskoj u zadnjem kolu, ali postoje ogromne šanse da Plavi prođu u nokaut fazu čak i u slučaju poraza.

Put prema pobjedi otvorio je Monsef Bakrar u 6. minuti, a već pet minuta kasnije Dion Drena Beljo povećao je rezultat. Rumunji su u drugom dijelu smanjili rezultat i unijeli nervozu Dinamu. Vjerojatno su svi navijači Dinama očekivali standardnu Kovačevićevu promjenu, ali on je od nje odustao. Ta odluka ga je bogato nagradila.

Nije vadio Belju u programiranoj minuti, ovaj mu vratio golom

Jedna stvar koja je postala Kovačevićev lajtmotiv su unaprijed programirane izmjene. Jedna od onih koja se najviše ističe je standardno vađenje Belje u 60. ili 65. minuti. Dinamov napadač startao je u 20 utakmica ove sezone, a u njih čak 11 je bio izvađen iz igre u tom intervalu (ili ranije).

Kovačević je pričekao još jednu minutu s ulaskom Sandra Kulenovića i ispala je ta odluka kao potpuni pogodak. Beljo je zabio za 3:1 i prelomio utakmicu, a u širem smislu vjerojatno Dinamu donio još jedan prolazak ligaške faze euronatjecanja.

S obzirom na to da je riječ o drugom najskupljem igraču u povijesti Dinama (Marko Rog je prvi) plaćenom čak četiri milijuna eura, Beljo je ove sezone među najkritiziranijim Dinamovim igračima. No, brojke i eye test sugeriraju nešto sasvim drugo.

Donio prolaz u Europi

Beljo je zasad na učinku od 13 golova u 25 utakmica što je pristojna, ali ne i sjajna brojka. Ipak, kada se njegovi golovi podijele s minutama, dođe se do toga da Beljo trese mrežu svakih 113 minuta. 

Ove sezone ima tri pamtljiva dvostruka pogotka. Prvi je stigao na Rujevici protiv Rijeke kad je zabio jedina dva gola na susretu. Idući je bio protiv Fenerbahčea kada je u ključnu pobjedu na startu Europa lige ugradio dva gola, a treći je bio protiv FCSB-a.

Beljo trenutačno dijeli drugo mjesto strijelaca na tablici Europa lige s četiri gola iza srpskog napadača Petra Stanića koji igra za Ludogorec. Tim golovima Beljo je donio šest bodova Dinamu i vrlo vjerojatno prolazak u nokaut rundu.

Beljo ima vrlo efikasnu golgetersku sezonu

U SHNL-u je Beljo također drugi strijelac s osam golova. Isti broj golova ima i Toni Fruk, a dva više Michele Šego. No, Šego ima 231 minutu odigranu više (dvije i pol utakmice), dok Fruk ima čak 342 minute više što su skoro pune četiri utakmice.

Kada bi nastavio igrati u ovom ritmu i s istom minutažom, Beljo bi sezonu završio sa 16 golova u prvenstvu. Samo za usporedbu, Bruno Petković je prošle sezone u svim natjecanjima dao šest golova u 26 utakmica, a u sezoni prije toga je imao 11 golova u SHNL-u, najviše ikad u Dinamovu dresu.

U Dinamu je kvaliteta u pravilu disperzirana i ne postoji jedan jedini igrač oko kojeg se vrti napad i koji ima sve ovlasti. Posljednja sezona u kojoj je Dinamo imao najboljeg strijelca lige bila je 17./18. Tada je Hilal Soudani zabio 17 golova. Nijedan igrač Dinama u zadnjih osam godina nije ponovio taj učinak, a najbliži je bio Mislav Oršić koji je zabio 16 golova u prvenstvu.

Koji je kontekst u kojem Beljo igra?

Iz te perspektive, Beljine golgeterske brojke su vrlo dobre. Drugi gol protiv Steaue, u kojem je pametno ušao tijelom u stopera kojeg je držao na sebi kako bi ga izbacio iz ravnoteže, a onda iz koraka špicom gurnuo loptu pored golmana u raskoraku, nije nešto što može puno igrača u hrvatskoj ligi.

Sve se to događa u sezoni u kojoj je Dinamo promijenio stil igre i otežao posao svojim napadačima. Sada Plavi igraju s dva izrazito linijska igrača na krilima zbog kojih su devetke izolirane u sredini napada.

U vezi se Kovačević vrlo rijetko odlučuje za igrača koji se priključuje završnici i koji djeluje u međuprostoru odakle može lakše pronalaziti napadače, kao što je to primjerice prošle sezone bio Baturina.

Treba napomenuti i to da Dinamo inzistira na 4-3-3 (ili eventualno 4-2-3-1) formaciji u kojoj nema mjesta za Belju i Kulenovića zajedno na terenu pred početak susreta. Kulenović već treću sezonu zabija puno golova, nerijetko u ključnim trenucima. Sasvim je normalno da ga Kovačević želi i mora ispoštovati, a to neizbježno oduzima Belji dio minuta.

Većina kritika upućenih Belji je promašena

Beljo i dalje uči. Igrao je nogomet u Njemačkoj i Austriji, igrao je važnu ulogu u Europi s Rapidom, igrao je čak i u reprezentaciji, ali nikad još nije igrao u sustavu u kojem se u kontinuitetu na njega stavlja toliki pritisak i pred toliko razmaženom dokonom masom koja će mu nakon svakog poteza bijesno spominjati obitelj.

Uči se i kako da bude što više koristan ekipi van golova i ne može sam preokrenuti Dinamovu igru, isto kao što to nije mogao ni uspijevao Petković prošle sezone. Petkovićeva aura je vjerojatno i najveći izvor kritika upućenih Belji. Dinamovi navijači navikli su na to da je napad sedam godina nosio čovjek s rijetko viđenim vicem u igri, u čiji se nogometni šarm bilo jako lako zaljubiti.

Sada Dinamo ima centarfora drugačijeg profila i to je ljudima jako čudno. U tranzicijskoj fazi u kojoj klub pokušava igrati drugačiji nogomet i drugačije poslovati, a rezultat štuca, sasvim je ljudski i logično da navijači sjetno gledaju na stare prakse koje su donosile rezultate. 

No, to ni izbliza ne znači da je Beljo taraba, što je otprilike razina kritike s kojom se suočava. To samo znači da ljudi generalno ne razumiju nogomet i da se boje novog. Po svemu što smo vidjeli u njegovoj prvoj polovici prve sezone u plavom dresu, Beljo može biti ključan igrač Dinama još godinama.