Tekst iz Splita: Vedran Buble
Foto: Cropix

"MA KO ovo more platit", uzviknuo je promukli Špaco nakon teško izvojevane pobjede nad Dinamom u uzvratnoj utakmici polufinala Kupa. Svu 41 godinu trenerske karijere Stanka Poklepovića stalo je u ove dvije utakmice s Dinamom. Iskustvo je pobijedilo, pobijedila je namjenska igra koja donosi rezultat. Jurčić je, s druge strane, patio za igrom, tehnikom, upravo onim čega mu je prijeko nedostajalo za vrijeme igračke karijere, stoga ne čudi što je na kraju morao stisnuti ruku učitelju.

> Ako ste propustili: Pogledajte delirij i slavlje na Poljudu

> Svagi uživao uz Mamiću cigane i zbog retardiranosti zaradio izgon iz modre lože

> Ibričić: Ovo se može doživjeti samo u Splitu!

> Pogledajte slavlje: Suze radosnice i delirij Šibenčana u baroknom gradu

> Povijesni uspjeh Šibenika: Zec i Fuštar osigurali finale Kupa!

> Opet rasizam na Poljudu: Dinamove crnce zasuli bananama!

"Ne žalim toliko ni za pobjedom, a ni za prolaskom u finale Kupa. Najviše od svega žalim za igrom koju nismo uspjeli pokazati. Razočaralo me to što ni u jednom trenu nismo igrali nogomet. Strah koji je zbog cijele ove atmosfera oko derbija ušao u moje igrače, nisam uspio odagnati. Oni su jednostavno odbijali igrati, a čim bi primili loptu, riješili bi se je. Nisu nijednom poduzeli individualni rizik, ono na čemu igrači Barcelone temelje igru. Eto, zbog toga sam razočaran", rezignirano je komentirao nakon utakmice trener Dinama Krunoslav Jurčić.

Hajduk pobijedio, ali nogomet opet izgubio

Možda bi, ali samo možda, ukupni dojam ove utakmice bio drugačiji da jučer nismo imali priliku gledati dvoboj Barcelone i Arsenala. Ipak, siromašan nogomet je siromašan nogomet, ma kako širok vokabular imao Špaco u opisivanju svojih tehničkih finesa koje je tako brižno ugradio u prezentaciju momčadi na travnjaku. Upotrijebio on lijevak ili ružu, njegovi puleni će napucavati loptu čim je dobiju, a na kratka dodavanja odlučit će se jedino ako oko njih nema na petnaest metara niti žive duše.

Špaco će se odmah ograditi. "O igri ne želim trošiti riječi. Ona će se zaboraviti, a ostat će zapamćeno da smo prošli u finale Kupa pobjedom nad Dinamom. Ionako igra u ovakvim derbijima često ostane u drugom planu. No nemojmo se zamarati time, veličajmo ono što je bilo fantastično. Ova priredba, ovi navijači, ovakav dekor bio je naprosto fantastičan, nezaboravan i zato vam svima napominjem da njega gurnete u prvi plan kada pišete svoje izvještaje."

Možda se Špaci posebno svidio onaj vatreni obruč na sjeveru, zaista spektakularno...

Pa krenimo... Uistinu je bilo lijepo vidjeti preko 25 tisuća navijača na Poljudu u trenucima kada Hajduk igra jednu od najgorih sezona od osamostaljenja Hrvatske. Takav dekor, atmosferu, koja i predsjednika kluba tjera na nepromišljene geste spram gostujućih čelnika, u Maksimiru mogu samo sanjati. Zaista je lijepo vidjeti toliko nogometnih zaljubljenika, koji svojim dolaskom najviše poručuju kako su željni nogometa, pobjeda i trofeja.

Da sve ne bude idilično, pobrinula se nekolicina istomišljenika koji su bačenim bananama dali do znanja što misle o Sammiru i ostalim crnoputim igračima Dinama. Takve su provokacije za svaku osudu i gotovo je nevjerojatno kako je nemoguće stati im na kraj. Možda i najimpozantniji trenutak cijele utakmice bila je vatra na sjeveru koja je zahvatila petnaestak stolica. Dizao se plamen gotovo dva metra u zrak punih desetak minuta. Može li što drugo uopće bolje opisati ovdašnji mentalitet...