MIRKO HRGOVIĆ, prije godinu dana dobitnik Torcidinog Hajdučkog srca i kapetan Hajduka je prešao u klub s čijim navijačima se nedavno tukao.

Nekadašnji Hajdukov lijevi bek, upravo kada se aktualizirala priča o njegovm povratku na Poljud prisegnuo je na trogodišnju vjernost Dinamu!

Da stvar bude simbolična, sve je riješeno u predvečerje otvaranja Hajdukove euro-sezone. Hrgović je  prema navodima Glasa Dalmacije u četvrtak poslijepodne, oko 13 sati, primio poziv Zdravka Mamića, a sastanak je upriličen već u 16 sati, i to na naplatnim kućicama autoputa u Dugopolju.

Hajduk mu je plaćao 250, a u Dinamu će zarađivati 300 tisuća eura

Hrgović je kao kapetan i jedan od najboljih igrača Hajduka imao godišnji ugovor težak 250 tisuća eura, a nakon kratkotrajne japanske avanture, drugi će ga hrvatski klub plaćati konvertibilnom valutom. Mamić će mu godišnju gažu pojačati za 50 tisuća, ali to je mala cijena koju će platiti jer na najlošije pokrivenoj poziciji u momčadi će dobiti provjerenog igrača u najboljim godinama (29). Hrgoviću također neće biti loše; igrati će u Europi - gdje je prošle godine zabijao Budućnosti i Sampdoriji, ali u bijelom dresu. Nakon Carlosovih eskapada zagarantirano mu je mjesto u prvoj momčadi.

"Kao slobodnog igrača pozvali su me iz Maksimira, i jako brzo smo se dogovorili", potvrdio je Hrgović, koji je proteklih pet dana, nakon raskida ugovora s Jeff Unitedom (gdje mu je trener bio Josip Kuže) čekao poziv svog Hajduka.

Procvjetao pod Šošom i Ljiljanima

Mirko Hrgović dijete je krša sinjske Krajine iz peručkog sela Satrić; karijeru je započeo u sinjskom Junaku, odakle odlazi u Hajduk, no na Poljudu ne uspijeva se probiti. Kalio se na posudbama u Mosoru i Solinu, ali karijera mu je krenula uzlaznom putanjom kada je brigu o njemu preuzeo Siniša Šošo. Hrgović 2001. godine odlazi u japansku Gamba Osaku gdje je odigrao svega četiri utakmice i vratio se u Široki Brijeg. 2003. godine odlazi u njemački Wolfsburg, gdje se nije pretjerano naigrao. Na početku bundesligaške avanture uspio se izboriti za pokoju priliku, no promjenom trenera promijenio se i njegov status.

Općenito je tih godina Hrgović najviše igrao za reprezenatciju Bosne i Hercegovine, jer je nastupajući za Široki prihvatio BiH državljanstvo. Jedan je od mnogih koji su se u posljednje vrijeme oprostili od reprezentacije čiju je klupu preuzeo Ćiro Blažević.

Hrgović puni Dinamovu rupu na poziciji koju je silom prilika naučio u Hajduku

2005. godine započinje njegova pustolovina na Poljudu, gdje su ga prekomandirali u lijevog beka, iako je po vokaciji bio lijevi krilni igrač. Prva sezona u bijelom dresu za njega, kao niti za Hajduk nije bila pretjerano uspješna. No, sljedeće je sezone Hajduk konačno nanizao optimistične predstave, a upravo se Hrgović iskristalizirao u vitalnog igrača momčadi i miljenika navijača.

Za Hajduk i nogom u glavu...BBB-a

Na kraju sezone 2006/07. navijači su ga proglasili Hajdučkim srcem. A ono će narednih godina kucati za Dinamo. Sjećamo se Dvoranskog prvenstva, kada je Hrgović kung-fu udarcem mlatnuo navijača Dinama, braneći pri tom svog kolegu Marija Carevića koji je od bijesnog drukera mahnito bježao po parketu Ledene. "Boys" je završio u bolnici, a navijači Dinama prekrižili su Hrgovićevo ime.

Hrgović vrti Bošnjakovu mantru: Nudio sam se Hajduku ali me nisu htjeli

Prodajom u Dinamo Hrgović si je osigurao mjesto uz Ivana Bošnjaka, kojeg navijači Hajduka smatraju najvećom izdajicom jer je kao dobitnik trofeja "Hajdučko srce" nakon epizode kod pukovnika Gadaffija prešao u Dinamo. Poslije je Bošnjak navijačima Hajduka koji su mu i po Zagrebu znali dobacivati da je izdajica objašnjavao kako je nakon bijega iz afričkog zlatnog kaveza danima čekao da mu se javi netko iz Hajduka, ali kako poziv nije došao. Njegov broj je zato okrenuo Zdravko Mamić i eto Bošnjaka kako se raduje sa navijačima podno maksimirskog sjvera samo godinu dana poslije slavljenja golova kod iste tribine Poljuda.

"Jela, proklet ti bija svaki dinar" i "Ništa kontra Koznikua"

Joško Jeličić je često uziman kao paradigma "izdaje" Hajduka i njegovih navijača zbog prelaska u Dinamo davne '93 u paketu sa već zaboravljenim Mariom Novakovićem i nakon što se poslije dolaska u Zagreb u plavom dresu vraćao na Poljud, redovno je bio zasipan svim mogućim predmetima sa tribina, ali je za inat (ili dišpet;-) upravo tada pružao najbolje partije.

Jeličić ipak nikad nije bio bio ljubimac Torcide, ali zato jedan drugi prebjeg na relaciji Poljud-Maksimir itekako je. Ardian Kozniku je uz Mikija Rapaića bez sumnje najomiljeniji igrač Bilih među navijačima od početka 90-ih do danas. On je također nakon povratka iz inozemstva čekao poziv s Poljuda, da se vrati i pomogne onako kako je to napravio i Rosso, ali "velikani" u Hajdukovim salonima su ga dočekali sa posprdnim komentarima, čak i na račun njegovog porijekla.

Kozniku je onda otišao u Dinamo, ali navijači su znali kako je s njim išla priča i koliko se davao, u drugom navratu i nudio Hajduku tako da mu nikad, čak ni kada je igrao (i neki će reći namjerno promašivao) u Dinamovom dresu protiv Hajduka, nisu zviždali.

U transferima Hajduk - Dinamo ne vrijede priče "danas je nogomet biznis bez emocija"

Bez obzira što je ovo Hajdukovo prepuštanje Hrgovića najvećem rivalu dio strategije kresanja Šošinog utjecaja u Hajduku, nema sumnje da će Hrgović u svakom sljedećem dolasku na Poljud biti dočekivan na nož, jer nije on neki bezbojni prolaznik između dva najveća kluba, poput recimo Šoića. Ipak se radi o igraču čiji je prelazak "samo po glamuroznosti manje bitan od Kranjčarevog u Hajduk" kako je govorio Zdravko Mamić kada je prije dvije godine Mario Grgurević iz Hajduka stigao u Dinamo.

Dugopolje: Poprište demonstracije moći i megdana među rivalima

Tada izrečena još jedna u nizu Maminjovih zaludica pravi smisao je dobila tek danas, potpisivanjem "na haubi" Hajdukovog kapetana i požrtvovnog ljubimca navijača, na istom mjestu gdje su Torcidaši prije pet godina u visoko publiciranom sukobu zapalili auto pun BBB-a.

Zvonko Alač/Dea Redžić
Foto: Index