Hajduk je razbio Goricu. Livaja je bio ključ
POGLEDATE li prvenstvenu ljestvicu, a zatim rezultat utakmice Hajduka i Gorice na Poljudu u sklopu 12. kola SuperSport HNL-a, teško ćete se iznenaditi. Vodeća momčad prvenstva pobijedila je posljednju s 5:0. Razlika u kvaliteti bila je velika, Hajduk je opravdao status favorita i naizgled se dogodilo upravo ono što se očekivalo. Međutim, Gorica do dolaska na Poljud nije bila momčad koju protivnici lako razbijaju i Hajduku se ova predstava ne treba umanjivati.
U prvih 11 kola Gorica je primila 15 golova, a nijednom više od tri u jednoj utakmici. Dapače, njezin trener Mario Carević uoči gostovanja u Splitu isticao je da je zadovoljan obrambenom stabilnošću i da Gorica ima petu najbolju obranu lige. Hajduk joj je danas zabio pet golova, od kojih četiri u prvih 50 minuta. I to u utakmici u kojoj Gonzalo Garcia zbog ozljeda, umora i zgusnutog rasporeda nije mogao koristiti svoju standardnu postavu.
Hajduk na početku nije izgledao posebno opasno
Garcia je za ovu utakmicu napravio pet promjena, odmorio Khalila Fayada i Michelea Šegu, ostao bez ozlijeđenog Dalissona i Darija Marešića, a u početnu postavu stavio Marka Livaju. Na kraju je dobio možda i najbolju moguću potvrdu da njegova momčad može funkcionirati na više načina.
Prvih dvadesetak minuta nije nagovještavalo nikakvo razbijanje. Hajduk je imao posjed, kontrolirao prostor i strpljivo kružio loptom, ali nije stvarao prilike. Gorica je stajala duboko, branila svoj kazneni prostor i čekala mogućnost izlaska u kontranapad. Hajdukova struktura imala je smisla, igrači su se dobro kretali, ali nedostajalo je brzine dodavanja i odlučnosti u završnoj trećini.
Osjećao se izostanak Fayada, igrača koji je posljednjih tjedana preuzeo važnu ulogu u kreaciji. Njegova sposobnost primanja lopte pod pritiskom, okretanja i brzog pronalaženja rješenja daje Hajdukovoj igri nešto što danas nisu mogli ponuditi Alberto Del Moral i Leander Dendoncker. U 21. minuti, neposredno prije prvog gola, Hajduk je imao 64 posto posjeda, ali samo jedan udarac i 0.02 očekivana gola. Onda je Gorica malo probala igrati i brzo je kažnjena.
Bamba i Mathieu Acapandié pritisnuli su Ivana Cvijanovića, osvojili loptu, a Acapandié ubacio na drugu vratnicu. Adam Huram iz vrlo teškog kuta zabio je za 1:0. Dvanaest minuta poslije Hajduk je opet oduzeo loptu visoko. Dendoncker ju je proslijedio Livaji, Livaja pronašao Carlosa Martína, a Španjolac odmah poslužio Bambu za 2:0.
U 38. minuti Martín je sam agresivno pritisnuo Goričina braniča, blokirao pokušaj ispucavanja, osvojio loptu i krenuo prema golu. Nitko ga nije uspio zaustaviti, pa je mirno pogodio za 3:0. Tri gola iz četiri udarca. Hajduk je na poluvremenu imao samo 1.06 očekivanih golova, ali utakmica je bila riješena.
Garcia je Livaji promijenio ulogu, a nije promijenio načela igre
Ovdje dolazimo do najvažnijeg dijela utakmice. Garcia je zbog rasporeda i umora morao pronaći način da vrati Livaju u momčad, a da pritom ne izgubi ono na čemu Hajduk gradi svoju igru. Posebno presing koji su u napadačkoj liniji inače predvodili Šego i Dalisson.
Rješenje je bilo jednostavno, ali vrlo dobro pripremljeno i odrađeno. Livaju nije postavio u vrh napada, nego iza Carlosa Martína. Hajduk se u posjedu ponovno slagao u poznatu strukturu 3-2-4-1. Acapandié je ostajao uz Dennisa Hadžikadunića i Aleca Van Hoorenbeecka, Šimun Hrgović se dizao visoko lijevo, dok su Del Moral i Dendoncker držali sredinu.
Ispred njih bili su Adam Huram kao lijeva desetka, Livaja kao desna desetka, Bamba široko desno i Martín u vrhu napada. Livaja se povremeno izvlačio još više udesno, a nekad se spuštao i dublje po loptu. Ono što je najvažnije, nije morao stalno igrati leđima prema golu, hrvati se sa stoperima niti biti prvi igrač koji će napadati protivničku obranu. Taj je posao preuzeo Martín.
Španjolac je agresivno napadao protivničke braniče i vratara. Bamba i Huram zatvarali su mogućnosti dodavanja prema bokovima, a Del Moral i Dendoncker hrabro su iskakali na Goričine veznjake. Dendoncker je nekoliko puta pratio Domagoja Pavičića gotovo do suparničkog kaznenog prostora.
Hajdukov presing nije bio bezglavo trčanje. Poseban okidač bilo je vraćanje lopte prema Goričinu vrataru ili trenutak kada bi suparnički branič ostao pod pritiskom. Gorica je tada teško pronalazila izlaz. Čak i kada bi pokušala dugom loptom, Hadžikadunić i veznjaci uglavnom su uspješno osvajali druge lopte.
Livaja nije odigrao spektakularnu utakmicu. Upravo je to zanimljivo
Livaja na poluvremenu nije imao gol ni asistenciju, kao ni upućen udarac. Imao je 34 dodira i 17 točnih dodavanja iz 25 pokušaja. Nije to bila individualna predstava zbog koje bi ga se izdvajalo kao najboljeg igrača utakmice, ali njegova je uloga bila važnija od tih brojki.
Garcia nije pokušao od Livaje napraviti Dalissona. Znao je da Livaja ne može trčati jednakim intenzitetom, ali i da bolje od većine suigrača prepoznaje prostor i trenutak za završno dodavanje. Zato je oko njega postavio igrače koji će obaviti najveći dio fizičkog posla, dok će on nakon osvajanja lopte biti dostupan za brzo organiziranje napada.
Drugi pogodak najbolji je primjer. Dendoncker je osvojio loptu, a Livaja ostao potpuno sam, bez suparničkog igrača u neposrednoj blizini. Dobio je dodavanje, odmah pronašao Martína i akcija je završila Bambinim golom. Takva situacija nije slučajna. Proizvela ju je upravo struktura koju je Garcia postavio.
Naravno, protiv kvalitetnijih protivnika ovakav raspored mogao bi imati ozbiljnije nedostatke. Livajina manja pokretljivost i visoki izlasci dvojice veznjaka mogu otvoriti prostor koji će bolja momčad znati iskoristiti. Ali protiv Gorice, u okolnostima u kojima Hajduk nije imao Fayada ni Pajazitija na raspolaganju od prve minute, Garcia je pronašao odličan balans.
Martín je dobio priliku i pokazao što može
Najveći individualni pobjednik utakmice svakako je Carlos Martín. Španjolac je dobio priliku kao središnji napadač i iskoristio je na najbolji način. Zabio je dva gola, asistirao Bambi, a u drugom poluvremenu još mu je jedan opasan pokušaj zaustavio vratar Gorice.
Posebno je važan način na koji je sudjelovao u igri. Nije mu trebalo mnogo dodira da bi bio opasan. Njegov intenzitet, napadanje prostora i agresivnost bez lopte bili su upravo ono što je Garciji trebalo kako bi cijela zamisao s Livajom funkcionirala.
Hajduk je i u nastavak ušao ozbiljno. Premda je vodio 3:0, u prvih 19 minuta drugog poluvremena uputio je još tri udarca i povećao svoj xG za 0.58. Martín je u 50. minuti nakon nove osvojene lopte i izvrsnog Huramova prodora zabio za 4:0.
Kasnije je Anđelo Šutalo, uz veliki doprinos Luke Hodaka, postavio konačnih 5:0. Garcia je pritom mogao rano mijenjati i odmarati igrače. Hodakov povratak nakon ozljede posebno je koristan jer Hajduk ponovno ima alternativu za Acapandiéa, koji je proteklih tjedana bio ozbiljno opterećen minutažom.
Pet golova nije dokaz da je Hajduk odigrao najbolju utakmicu
Na kraju je Hajduk imao 13 udaraca, sedam u okvir i 2.04 očekivana gola. Gorica je ostala na četiri udarca i xG-u od samo 0.25. To su brojke uvjerljive pobjede, ali ne i utakmice u kojoj je favorit neprekidno stvarao prilike. Zapravo, Hajduk je u nekim dijelovima utakmice protiv Istre igrao daleko fluidnije i kreativnije nego danas.
U Puli je, međutim, ispustio vodstvo od 2:0, dok je protiv Gorice iznimno učinkovito kažnjavao protivničke pogreške i nije dopustio povratak. To je važna razlika između rezultata i načina na koji je momčad do njega došla. Gorica je posljednja momčad prvenstva, ali do danas je bila peta obrana lige. Hajduk joj je zabio pet, iako nije imao standardnu momčad ni kreativnost koju mu obično donosi Fayad.
Zato najveća vrijednost ove pobjede nije samo uvjerljiv rezultat, nego činjenica da je Garcia pokazao kako može prilagoditi igrače i njihove zadatke, a da Hajduk ne izgubi svoja osnovna načela.
Martín je dobio ulogu koja mu odgovara. Livaja je dobio prostor za ono što radi najbolje. Dendoncker i Del Moral omogućili su da takav raspored funkcionira bez lopte. Protiv Gorice je to bilo više nego dovoljno za uvjerljivu pobjedu i nastavak sjajne jeseni Hajduka.
