LIONEL MESSI je rekordnih šest puta izabran za najboljeg igrača svijeta, deset puta je bio prvak Španjolske i četiri puta klupski prvak Europe. Tijekom 2012. godine zabio je 91 gol za Barcelonu i Argentinu, čime je postavio svjetski rekord. Ostale trofeje, rekorde i individualna priznanja nema potrebe nabrajati. Ipak, nijednu titulu nije proslavio kao naslov Copa Americe na koji je Argentina čekala punih 28 godina. Konačno je osvojio ono što je jedino nedostajalo u njegovoj nevjerojatnoj karijeri - veliki trofej s reprezentacijom.

Nakon pobjede nad Brazilom na Marakani, na rubu suza je kleknuo na koljena, u svlačionici je strastveno plesao s trofejom, a na Instagramu objavio bombastičan opis u kojem je ponovno izbacio emocije iz sebe. Baš kao da je svima želio dati do znanja kako mu je pao jedan veliki teret sa srca.

Pao mu je veliki teret sa srca

Tri puta je gubio u finalima Copa Americe, a najviše ga je bolio onaj posljednji 2016. godine kada je promašio prvi penal u seriji te olakšao Čileu da osvoji naslov. Veliko razočaranje i kritike argentinske javnosti natjerali su ga da se oprosti od reprezentacije, nakon čega se ponovno vraćao i opet dvije godine kasnije razmišljao o odlasku nakon ispadanja sa Svjetskog prvenstva.

Svjedoci su prepričavali da je nakon poraza od Njemačke (1:0) u finalu Svjetskog prvenstva 2014. samo iz pristojnosti preuzeo nagradu za najboljeg igrača turnira, a onda je predao jednom od članova stručnog stožera Argentine da s njom učini što želi. Nije mario za takvo priznanje nakon što mu je Mario Götze srušio snove. Poslije toga je sjeo u svlačionicu i plakao poput malog djeteta, kako je opisao Pablo Zabaleta.

Zamjerali su mu zbog himne, preranog odlaska... Što bi tek bilo da nije zadržao naglasak?

Boljelo ga je što ne vjeruju u njegovu ljubav prema Argentini. Zemljaci su mu zamjerali što nije prošao omladinski pogon nekih od njihovih klubova i poput Diega Maradone ili Carlosa Teveza zaigrao u najvećem rangu argentinskog nogometa. Smetalo im je što ne pjeva himnu pa su zaključili da nema strasti ni karaktera i da ne osjeća državni dres kao ostali igrači.

Kažu da bi još veći problem nastao da nije zadržao argentinski naglasak, iako je sa svega 13 godina preselio u Španjolsku.

Nije ga pokolebalo ni kad su 2017. godine vandali dva puta rušili njegovu statuu. Želja da s reprezentacijom osvoji veliki trofej stalno ga je vraćala u nove borbe.

Daleko od toga da u Argentini ne postoji veliki broj onih koji podržavaju Messija. To se vidjelo 2016. godine kada je izjavio da se oprašta od reprezentacije. Tada su se Argentinci okupljali u Buenos Airesu i putem poruka na majicama i brojnim transparentima poručivali da ga žele natrag.

Ipak, prava podrška dostojna igrača njegove veličine izostajala je mnogo puta i tu se krije jedan od odgovora na pitanje zašto je Messi toliko slavio naslov Copa Americe. 

No, u ovom slučaju nije fascinantan samo način na koji je Messi doživio titulu, nego je nevjerojatno i slavlje njegovih igrača koji su trčali pravo njemu kada je sudac svirao kraj, kao i poruke Angela Di Marije i golmana Emiliana Martineza nakon susreta.

"Ranije sam rekao da bih naslov radije osvojio zbog Messija nego zbog sebe. Ovo je ono što je najviše želio", izjavio je Martinez, dok je Di Maria na Instagramu napisao:

"Zaslužuješ ovo više nego itko drugi."

Ova titula ga ne čini većim, dovoljno je puta pokazao da je vanzemaljac

Upravo ovi detalji govore o veličini Messija. Ne radi se o lideru koji mnogo priča, već o povučenom igraču koji rijetko pokazuje emocije, ali njegova djela na terenu toliko inspiriraju igrače oko njega da mu pružaju nesebičnu i bezuvjetnu podršku.

A kako i ne bi kada je Messi i ovaj put doslovno briljirao na turniru te zasluženo osvojio nagradu za najboljeg igrača. S četiri gola zauzeo je mjesto najboljeg strijelca s Kolumbijcem Luisom Diazom, dok je s pet asistencija ostao usamljen na vrhu liste najboljih asistenata. Po broju kreiranih velikih šansi (6) bio je drugi, baš kao i u uspješnim driblinzima (34, iza Neymara), dok je po broju ključnih dodavanja (21) bio treći.

Brojevi su jasni, ali ni oni ne mogu dočarati ono što Messi radi na terenu u najboljem izdanju. Ni oni ne mogu pokazati kako se lavovski borio protiv Kolumbijaca koji su mu u polufinalu raskrvarili gležanj, što opet nije bilo dovoljno da ga zaustave.

Copa America je ekvivalent Europskom prvenstvu i zbog toga je ovaj naslov jedan od najvažnijih u njegovoj karijeri. On Messija ne čini boljim i većim igračem, jer on je dovoljno puta pokazao da je vanzemaljac, ali konačno upotpunjuje njegovu karijeru.

Tko do sada nije smatrao da je Messi najbolji igrač svih vremena, vjerojatno neće smatrati ni nakon ovog trofeja. Tko mu je stalno kontrirao da nikad ne može biti veći od Diega Armanda Maradone, Pelea ili Cristiana Ronalda, vjerojatno ga neće više cijeniti ni nakon rušenja Brazila na Marakani u finalu Copa Americe. Ali, i jedni i drugi će sada imati jedan važan argument manje - Messi napokon ima veliku titulu s Argentinom.

No, ovaj trofej je, iznad svega, potvrda Messijeve ljubavi prema svojoj zemlji, odgovor za sve one koji ga ne smatraju dovoljno velikim Argentincem i koji su mu spočitavali da se više bori za Barcelonu nego za Gaučose.