KAKO dječak iz Varaždina završi u skijanju? Otac Mario, zaljubljen u rizik koji donosi penjanje po najvišim vrhovima svijeta, četiri je puta osvojio Himalaju. Iako je želio sina upoznati sa svojim hobijem, shvaćao je da je to preopasno. Uveo ga je, stoga, u skijanje te se već u ranoj dobi pokazalo da je to bio dobar potez.

Istok Rodeš (30) odmalena je postavio visoka očekivanja. U elitnim natjecanjima prestizao je najveće talente svijeta, pa je 2016. na juniorskom Svjetskom prvenstvu osvojio zlato u slalomu i broncu u kombinaciji. Istok u intervjuu za Index kaže kako je oduvijek vjerovao u sebe, a vjeruje i danas, kada je u jednoj od najtežih situacija u seniorskoj karijeri.

Istok Rodeš dao je intervju za Index

Filip Zubčić i Samuel Kolega uvršteni su u hrvatsku A reprezentaciju za novu sezonu skijaškog Svjetskog kupa, što znači da im hrvatski Savez pokriva sve troškove. Rodeš, nakon što je prošle, razočaravajuće sezone osvojio svega 12 bodova, mora dio troškova snositi sam.

Međutim, ne očajava, čak ni unatoč teškoj situaciji u Savezu potaknutoj milijunskom aferom, već je spreman boriti se. Uostalom, riječ je o skijašu koji ima dva sedma mjesta (2018. i 2019.) te jedno osmo mjesto (2022.) u slalomima Svjetskog kupa te trideset plasmana među top 30, što znači da je sposoban natjecati se s najboljima na svijetu.

U razgovoru za Index, među ostalim, govorio je o tome kako su on i ostali skijaši kolateralna žrtva afere u čijem je središtu donedavni predsjednik Saveza Vedran Pavlek. Dotaknuli smo se i početka Istokove karijere, nerealne percepcije rezultata koju je postavila Janica, a otkrio nam je i kako je doživio olakšanje saznavši da je i Ivica Kostelić vodio svoje unutarnje borbe tijekom karijere.

Vi i vaša supruga Bruna Jurišić vjenčali ste se u lipnju. Kakvo je bilo ljeto nakon toga i uoči nove sezone?

Ljeto je bilo lijepo, ali i dosta aktivno zbog priprema za novu sezonu. Bruna i ja željeli smo organizirati vjenčanje prije ljeta kako bismo mogli opuštenije uživati u tom razdoblju. Sve je prošlo kako smo zamislili, a nakon toga mogao sam se potpuno posvetiti treninzima i novoj sezoni.

S obzirom na to da ste velik dio godine na putu po skijalištima, bilo tijekom priprema ili sezone, kako uspijevate održati obiteljske i prijateljske odnose?

Na takav način života navikao sam još kao dijete jer sam zbog skijanja počeo putovati sa šest ili sedam godina. Obitelj i prijatelji s vremenom su se prilagodili mom ritmu. Nije uvijek jednostavno uskladiti sve obveze, ali trudim se kvalitetno iskoristiti vrijeme kod kuće. Srećom, putovanja uglavnom ne traju dulje od tri tjedna pa uspijevam održati dobru ravnotežu između sporta i privatnog života.

Nažalost, ove godine dobili ste i jednu lošu vijest. Nakon što ste u prošloj sezoni Svjetskog kupa osvojili samo 12 bodova, u novoj ćete dio troškova natjecanja morati snositi sami. Objasnite situaciju.

Moram pokriti troškove koji se izravno odnose na mene, poput smještaja, skijaških karata, prehrane i ostalih svakodnevnih potreba tijekom priprema i natjecanja. Kada se sve zbroji, riječ je o značajnim iznosima, posebno zato što velik dio godine provodimo na putovanjima.

Jeste li pronašli sponzore?

Pronalazak sponzora uvijek je izazov, ali zahvalan sam ljudima koji već godinama prepoznaju moj trud i vjeruju u mene. Posebno bih istaknuo Mime's i Joška Kovača, svoj klub, Zajednicu i Grad, koji mi pružaju podršku u skladu sa svojim mogućnostima. Njihova pomoć puno mi znači i omogućuje mi da se kvalitetnije posvetim treninzima i natjecanjima.

U izjavi za RTL rekli ste da je "i prošle sezone bilo nekih stvari izvan vaše kontrole zbog kojih ste tu gdje jeste". Na što ste mislili?

Prošle sezone suočio sam se s fizičkim i privatnim izazovima koji su utjecali na moj fokus i pripremu. Teške životne situacije i osobne tragedije nije lako ostaviti po strani kada stanete na start utrke.

Unatoč svemu, nastavio sam trenirati i natjecati se te sam imao prilike ostvariti dobre rezultate, ali ih nisam uspio iskoristiti. Ne želim da to zvuči kao opravdanje jer je to jednostavno dio života i sporta.

Hrvatski skijaški savez je u teškoj situaciji nakon afere s bivšim direktorom Vedranom Pavlekom, jednim od osumnjičenih za izvlačenje 30 milijuna eura iz Saveza. Pavlek je pobjegao iz Hrvatske i traga se za njim. Kako gledate na tu aferu?

Skijam zato što volim skijati, posvetio sam život tome. Gledam isključivo na svoj i općeniti interes skijaša. Htio bih reći da najveće posljedice afere osjetimo mi, skijaši. Mi smo ti koji ulažemo svoje zdravlje i vrijeme. U svoje ime mogu reći da sam, kada stanem na start, gotovo spreman dati život za ovo što radim.

U sportskom smislu je to krivo u cijeloj priči. Što se tiče ostaloga - neka institucije rade svoj posao. To me ne zanima i neću trošiti vrijeme razmišljajući o tome.

Skijaši su kolateralna žrtva afere?

Da. Tko snosi posljedice što se tiče financija, sponzora...? Mi, jedino mi. Volio bih kad bi se taj utjecaj maksimalno smanjio. Jasno mi je da je situacija takva da se ne može samo nastaviti, ali nadam se da će biti razumijevanja za skijaše i da će se stvari posložiti za dobrobit hrvatskog skijanja i sporta. To bi trebalo biti svima u interesu.

Prebacimo se na vas. Varaždin, vaš rodni grad, nema nikakve poveznice sa skijanjem, no zato ima vaš otac Mario, koji je bio alpinist. Među ostalim, pročitao sam da je četiri puta bio na Himalaji. Imate li i vi ambiciju osvajati vrhove?

Ne pretjerano. Želja mog tate bila je ubaciti mene u ono čime se on bavio, ali ne toliko ekstremno. Jer, nažalost, ako ćeš se baviti alpinizmom, možeš si okončati život. Htio me je sačuvati od toga, pa sam ušao u skijanje.

Koliko je obitelj žrtvovala i jeste li osjećali pritisak zbog toga?

Moji roditelji puno su toga žrtvovali, posebno svoje vrijeme, jer se obiteljski život često prilagođavao mojim treninzima i natjecanjima. Otac je čak završio trenerske tečajeve kako bi mi mogao pomoći.

Srećom, rano sam ušao u sustav Hrvatskog skijaškog saveza, koji mi je pružio odlične uvjete i financijski rasteretio roditelje. Njihovu podršku nikada nisam doživljavao kao pritisak, već kao motivaciju da dam sve od sebe. Iznimno sam im zahvalan što su mi omogućili bavljenje sportom koji volim.

O financijskoj zahtjevnosti skijanja govorio je i Samuel Kolega u intervjuu za Index.

Natjecateljsko skijanje danas je financijski iznimno zahtjevno i sve manje dostupno obiteljima bez značajnih financijskih sredstava. Troškovi opreme, treninga, putovanja i natjecanja vrlo su visoki, zbog čega je podrška klubova, saveza i sponzora važnija nego ikad. Bez kvalitetnog sustava podrške mladim talentima teško je osigurati uvjete za razvoj i vrhunske rezultate.

Razlog zašto ste odmalena imali podršku bili su sjajni rezultati koje ste ostvarili. S 15 godina pobijedili ste u veleslalomu na Trofeju Topolino, jednom od najpoznatijih dječjih natjecanja. Godine 2012. bili ste šesti u veleslalomu te deveti u slalomu i kombinaciji na Zimskim olimpijskim igrama mladih u Innsbrucku. Četiri godine kasnije na juniorskom Svjetskom prvenstvu u Sočiju postali ste svjetski juniorski prvak u slalomu i treći u alpskoj kombinaciji. Kako ste se osjećali tada, tako mladi i s toliko uspjeha?

Jako sam se rano posvetio skijanju. Vjerovao sam u sebe, a vjerujem i dalje. Nisam se osjećao kao zvijezda u lošem smislu. Zbog skijanja sam odrastao puno brže od vršnjaka. Svjestan sam da te rezultate nisam ponovio u seniorskoj konkurenciji.

Smatram da sam velike rezultate u mladosti trebao napraviti i ranije, pa mislim da se to ponavlja na seniorskoj razini. Jednostavno treba malo dulje.

Dva sedma (2018. i 2019.) te jedno osmo mjesto (2022.) vaši su najbolji rezultati u slalomu, a zadnji top 10 plasman bio je 2024. u Wengenu. Uz to imate i 30 plasmana u top 30. Iako ste danas zreliji i iskusniji, rezultati u Svjetskom kupu su slabiji. Jeste li razočarani seniorskom karijerom?

Skijanje je specifično, samo je top 3 dobar rezultat. Recimo, moja prošla sezona je bila loša i sada se djelomično moram financirati sam, a završio sam 48. na svijetu u ukupnom poretku slalomaša. Pa nije to baš takva katastrofa, zar ne? Može biti i gore.

Naravno, ne želim reći da sam zadovoljan. Imam želju i vjerujem da ću ponoviti juniorske rezultate u seniorskoj konkurenciji. Uostalom, imam nekoliko top 10 rezultata, osvojio sam Europski kup, bio sam šesti na Svjetskom prvenstvu u Cortini... To je i dalje bolje od 99 posto ljudi koji se bave skijanjem.

Ponavljam, ne kažem da sam uspio niti da sam napravio što želim. Nisam ni blizu i vjerujem da moji dani tek dolaze. Samo želim reći kako je smiješno da se skijanje, a tako je i kod nas i vani, tretira na način da je katastrofalna sezona ako si 47. na svijetu.

Koliko su u Hrvatskoj na takvu percepciju utjecali Janica i Ivica Kostelić sa svojim čudesnim rezultatima?

Sigurno jesu. Vjerojatno su i Ivicu nakon Janice gledali s pitanjem: "Kaj ne možeš biti prvi?" Janica je jedna jedina i više nikad takve neće biti u svijetu.

Mi smo imali sreću ili nesreću da je ona došla prva, pa sad svi povlače paralelu s njom. Ljudi, ona je s 24 godine prestala skijati, a dotad je osvojila ne znam koliko Globusa i olimpijskih medalja. Nema smisla u bilo kojem sportu izvući najboljeg svih vremena i onda svakoga uspoređivati s njim.

Prošle ste sezone surađivali s Ivicom Kostelićem. Kako je izgledao rad s njim? Koji vam je savjet dao ili koju vam je stvar pokazao, a da je promijenila vaš pogled na skijanje?

Ivica mi je bio savjetnik. Surađivali smo i ranije, a prošle godine nešto više. Ima ogromno iskustvo i od njega se puno toga može naučiti. Radili smo na tehničkim stvarima, ali mi je jednom pričom otvorio oči. Ispričao mi je da je i on, kada je skijao, vodio psihičke borbe.

Bilo mi je olakšavajuće jer sam dotad mislio da je on bio mašina koja je samo radila. Imao sam dojam kako je skijanje od prvoga dana sve što je on želio. Ali kako sam shvatio da je i on čovjek, postalo mi je lakše. Shvatio sam da je normalno što svatko ima svoje borbe, pa se tako i on preispitivao i pitao se treba li mu sve to nakon toliko ozljeda.

Lako je kad si toliko munjen da ti je skijanje stvarno sve što imaš. Ali ako ti nije sve, a moraš se maksimalno posvetiti tome, onda nije lako. To mi je bilo zanimljivo i to treba shvatiti.

Rekli ste da ste uoči priprema promijenili sve osim skija. Zvuči kao radikalan zaokret u karijeri.

Imam novu ekipu, novog trenera i novog servisera. Većina tih stvari bila je izvan moje kontrole, ali ispale su dobro za mene. Sad je sve kako treba biti.

Motivirani ste za novu sezonu, neovisno o tome što je prošla bila teška. Kakva su vam očekivanja?

Sezona će biti specifična. Dobro izgledam na treninzima, ali ispred mene je period prilagodbe i ponovnog probijanja. Startni broj mi neće biti bog zna kakav, što je možda i dobro zbog prilagodbe. Prvo će biti "duboka voda", recimo to tako.

Ne znam koliko će trajati borba, ali vjerujem da ću najkasnije u siječnju biti u puno boljoj situaciji gledajući poredak. Kada dođem onamo, vjerujem da ću ostvariti što želim jer cijeli život radim na tome.