NAVIJAČIMA Manchester Uniteda nije ostao u lijepom sjećanju, ali Interovi ga i dalje obožavaju. Kako i ne bi, kad im je u dvije sezone donio pet trofeja, a nakon njegova odlaska osvojili su samo Svjetsko klupsko prvenstvo (koje ne bi ni igrali da im nije donio Ligu prvaka) i jedan kup.

Zato će im sigurno biti drago čuti da Jose Mourinho i dalje smatra Inter idealnim klubom za sebe. U velikom intervjuu za Telegraph otkrio je u kakvoj bi se situaciji želio naći na idućem trenerskom poslu te da je baš takvu situaciju imao u Interu od 2008. do 2010. godine.

Što je to strukturalna empatija?

"Želio bih klub koji nije spreman biti lovac na trofeje, ali koji ima ambiciju da bude lovac na trofeje. Ako je klub bez ambicije, ne bih išao. Odbio sam bogatu ponudu jer želim raditi na visokoj razini i da ambicije budu na visokoj razini. To je moj drugi uvjet. Prvi uvjet je strukturalna empatija. Želim raditi s ljudima koje volim, s kojima dijelim iste ideje i s kojima sam sretan. Ne želim biti u stalnom sukobu između onog što ja mislim i onog što drugi misle", rekao je Mourinho pa dodao:

"Sve sam to imao u Interu. Ima takvih klubova i to je vrlo važan dio njihova uspjeha."

Pojasnio je što misli pod strukturalnom empatijom i napomenuo da se možda radi o lošem prijevodu s portugalskog.

"Klub je struktura, kompleksna struktura u kojoj je trener važan dio strukture, ali nije sam po sebi struktura. Želim raditi u klubu koji razumije tu strukturu. Ne želim raditi u strukturi u kojoj nema jedinstva u razmišljanju. Ljudi ponekad govore kako trener ne voli raditi s direktorom, skautom, vlasnikom ili predsjednikom. Tijekom karijere radio sam u svakoj mogućoj situaciji, a najuspješnije je bilo u situacijama u kojima je vladala strukturalna empatija. Ljudi koji dobro surađuju, koji dijele iste ideje, to su osnove."

Ne može jedan čovjek brinuti o igraču i cijeloj njegovoj sviti

Jedan od problema modernog nogometa je to što više ne moraš brinuti samo o igraču nego i svima koji idu s njim "u paketu".

"Imaš igrača, obitelj, agenta, prijatelje, glasnogovornika... Ponekad i njegov liječnički tim, a u ekstremnim situacijama, čak i osobnog trenera. Kad imaš toliko ljudi, a nema empatije u strukturi, klub upada u brojne kontradikcije, a tako je teško funkcionirati."

Mourinho kaže da mu nedostaje trenerski posao i – prije svega – pobjede.

"Nisam ništa osvojio 18 mjeseci, ali neki nisu ni 18 godina"

"Ljudi kažu da se iz poraza uči pa iako ima istine u tome, moje prirodno stanište su pobjede. Prvi put sam bez trofeja 18 mjeseci, makar neki kolege ne osvoje ništa ni u 18 godina."

Baš zbog takvih više ili manje suptilnih podbadanja i bahatosti, mnogi ne vole Mourinha, a njegovi se potezi tumače kao kontroverzni i provokativni, što mu ne bi smetalo kad bi vrijedila ista pravila za sve. Dotaknuo se zato prošlotjedne geste Diega Simeonea, koji se nakon pobjede nad Juventusom hvatao za jaja, a rijetki su mu tu vulgarnost uzeli za zlo.

"Možete li zamisliti što bi bilo da sam ja tako nešto napravio? Ali drago mi je što je takav, treba netko da unosi takvu strast u nogomet. Ili da sam se ponio prema sucima kao Pochettino protiv Burnleyja (unosio se u lice sucu i vrijeđao ga, op.a.)? Kazne za mene bile bi strašne", zaključio je Mourinho.