PRIJE osam godina igrali su u petom rangu njemačkog nogometa, danas su klub koji će na jesen debitirati u Ligi prvaka. Nogometaši RB Leipziga za vikend su pobjedom kod Herthe 4:1 četiri kola prije kraja i matematički osigurali nastup u najcjenjenijem nogometnom natjecanju na svijetu.

 

Četiri kola prije kraja prvenstva klub koji je ove sezone prvi put u svojoj povijesti igrao u najvišem rangu njemačkog nogometa drugi je na ljestvici, ispred njega je samo nedodirljivi Bayern, ali trećeplasirana dortmundska Borussia gleda mu u leđa s čak šest bodova minusa.

 

Mali istočnonjemački klub je, tijekom pisanja jedne od najuzbudljivijih nogometnih priča posljednjih godina, skinuo nekoliko bundesligaških rekorda.

 

Prva su momčad u povijesti koja u debitantskoj sezoni u društvu najboljih u prvih 12 ligaških utakmica nije zabilježila niti jedan poraz.

 

Pobjedom protiv Herthe Bikovi su proslavili 20. pobjedu u sezoni, što nikad u povijesti Bundeslige nije pošlo za rukom nekom debitantu u društvu najboljih. Također, 66 bodova nakon 32 odigrana kola nikad nije osvojio nitko tko se prvi put našao u elitnom razredu njemačkog nogometa. Sve do Leipziga.

 

''Ne mogu vam opisati koliko sam ponosan na ove dečke. Na Olimpijskom stadionu u Berlinu proslaviti povijesni plasman u Ligu prvaka nešto je nevjerojatno. Neopisivo sam sretan. Ovo je senzacionalno'', bio je ozaren nakon utakmice autor čuda iz Leipziga, austrijski trener Ralph Hasenhüttl.

 

Jedan od junaka ove momčadi fantastični je napadač Timo Werner, čudesni 21-godišnjak koji je ove sezone napravio nešto što je posljednji put pošlo za nogom legendarnom napadaču Elfa, Dieteru Mulleru u sezoni 1974./75. Werner je ove sezone zabio 19 golova u Bundesligi, što je najviše od Mullerovih 24, za nogometaša koji je mlađi od 21 godinu.

 

''Ne mogu vjerovati. Igrat ćemo Ligu prvaka. Znam da je ovo senzacija jer ni nama još nije jasno što smo postigli, no vjerujte mi, sve ovo što nam se događa zaslužili smo'', kazao je mladi napadač za kojim luduje pola Europe i koji će za nacionalnu vrstu debitirati na Kupu konfederacija.

 

Fenomenalan uspjeh Leipziga dodatno dobiva na težini kad se zna da su zbog svoje specifične, za njemačke prilike neprihvatljive vlasničke strukture, najomraženiji klub u Bundesligi. Jer pitanje RB Leipziga u Njemačkoj pojavom tog kluba na sceni prije osam godina prestalo je biti sportsko, a postalo je ideološko i svjetonazorsko.

 

U čemu je zapravo bio problem?

 

Specifičan zakonski okvir prisutan u Bundesligi omogućuje navijačima involviranost u politiku kluba, a jedno od ključnih pravila, ono da je strogo zabranjeno bogatim investitorima (osim u slučaju povijesnih iznimki poput korporativnih klubova poput Bayer Leverkusena i Wolfsburga) da preko noći unesu svoj kapital u neki klub, upravo je dovedeno u pitanje u slučaju RB Leipziga.

 

 

Da bi investitor mogao financirati klub i aktivno sudjelovati u klupskoj politici, mora minimalno 20 godina biti prisutan u klubu, a pravu buru u Njemačkoj izazvao je strelovit uspon kluba iz Leipziga, sponzoriran isključivo novcem vlasnika Red Bulla, Dietricha Mateschitza.

 

Navijači širom Njemačke već dugi niz godina na ovaj ili onaj način sudjeluju u bojkotu protiv kluba iz nekadašnje Istočne Njemačke, smatrajući ga svjetonazorski radikalno drugačijim i simbolom svega onoga protiv čega se oni bore.

 

Kad je Leipzig igrao u drugoj ligi, navijači Union Berlina počastili su ih 15-minutnom šutnjom, dok su navijači Dinamo Dresdena izveli pravi performans kad su na Kup utakmici protiv Red Bull Leipziga na travnjak bacili odrubljenu bikovu glavu, što je surova, ali i više nego jasna poruka da novopečeni nogometni bogataši nisu dobrodošli u njihovu društvu.

 

Meteorski uspon kluba iz Leipziga zasmetao je i navijačima Hoffenheima, kluba koji je također imao reputaciju umjetno stvorenog kluba s vikend-navijačima, pa su pristalice Kramarićeve momčadi protiv Red Bulla izvjesili duhovit i sarkastičan transparent s porukom:

 

''Hoćemo nazad status najomraženijeg njemačkog kluba''

 

 

Moderni nogometni trend, najviše prisutan u Premiershipu, dosad je u širokom luku zaobilazio Bundesligu, ali pojava RB Leipziga, umjetnog kluba bez navijača i tradicije, primjer je svega protiv čega se navijači u Njemačkoj godinama bore.

 

Navijači su mjesecima pozivali na bojkot ovog neobičnog kluba i apelirali na sve, koji smatraju da su emocije ljubitelja nogometa najvažnije, da ustanu protiv čovjeka kojemu je jedini motiv za sudjelovanje u nogometu samo čisti profit.

 

Postavlja se pitanje ako u Njemačkoj već postoje takva pravila, kako je Mateschitz uopće dobio dozvolu za nastupanje u Bundesligi. Jednostavno, zaobišao ih je iskoristivši određene pravne praznine koje kolokvijalno volimo nazivati rupama u zakonu.

 

 

Pravila Bundeslige ne dopuštaju klubovima da se zovu po sponzorima, no spretni Austrijanac doskočio je i toj smetnji. Na brzinu je dodao ime Rasenballsport Leipzig, što bi u prijevodu značilo ''loptački sport na livadi Leipzig''. Ono što je Mateschitzu bilo bitno, to je da je jasna i vidljiva aluzija na Red Bull.

 

Također, pravila lige nalažu da članovi s 50% + 1 glas moraju sudjelovati u radu kluba, odnosno u izboru Uprave te kad je Njemački nogometni savez insistirao na tome da Leipzig, želi li igrati Bundesligu, mora ispuniti te uvjete, ovi su ad hoc pronašli rješenje i za taj problem.

 

Za biti član Borussije Dortmund morate godišnje izdvojiti 62 eura, dok za Leipzig članarina iznosi čak 1000 eura. Posljedično, Borussia ima 139.000 članova s pravom glasa, dok ih Leipzig ima svega 17, uglavnom zaposlenika i suradnika Red Bulla. Prozirno, ali zakonski dovoljno.

 

Navijači u Njemačkoj s prezirom su pratili što se događa u Engleskoj ili Francuskoj, zemljama s bogatom nogometnom tradicijom čiji je integritet uništio nagli upliv sumnjiva američkog, ruskog ili arapskog novca. Ti klubovi u trenutku su postali odnarođeni, doslovno oteti od navijača koji su novim vlasnicima, željnima zabave, cirkusa i brzopotezne zarade postali samo smetnja, pa su ih ovi eliminirali nabijanjem abnormalno visokih cijena ulaznica, pretvorivši tako nogometne stadione u zabavišta za ljude koji s nogometom uglavnom nemaju veze i u njemu vide samo sredstvo zarade.

 

 

Njemačka je ostala možda još posljednja oaza nogometa koji se igra za navijače, pa su pojavu ovoga kluba mnogi prozvali karcinomom za sustav vrijednosti koji se u Bundesligi stvarao desetljećima. 

 

U Leipzigu su bili svjesni svog imidža i imaju spreman odgovor na sve optužbe za koje ih terete. Licemjernima su nazivali sve one koji ih napadaju, ističući kako je uspon kluba fantastična stvar za taj dio Njemačke jer se u zemljama bivšeg DDR-a godinama nije igrao prvoligaški nogomet, a europski naslovi Magdeburga i kontinentalna finala Lokomotive Leipzig i Carl Zeiss Jene sad već pripadaju nogometnoj prapovijesti.

 

 

Ipak, da bismo razumjeli okolnosti koje su dovele do stvaranja omraženog RB Leipziga, trebamo se vratiti 12 godina unatrag i to u Austriju, točnije u Salzburg. Tada je Dietrich Mateschitz, marketinški čarobnjak porijeklom iz Dikla, kupio tadašnju Austriju Salzburg, kultni klub s armijom navijača, a odmah je udario na njihove svetinje. Promijenio je sve što je mogao promijeniti, od grba, boje dresa, pa sve do imena kluba. Naravno, potezi austrijskog biznismena izazvali su bijes među navijačkim pukom koji je iz protesta osnovao svoj klub s tradicionalnim imenom i dresovima, a novi klub uskoro je postao najomraženiji u Austriji.

 

No novog vlasnika za loš imidž koji je donio klubu nije bilo previše briga. Vjerovao je u svoju viziju i zapravo se ponašao onako kako se ponašao cijeli svoj život – poput krupnog kapitalista koji u zamjenu za viziju i platformu na kojoj će je ostvariti daje golemi novac.

 

Mateschitz je planirao u Salzburgu napraviti čudo. Odmah je za veliki novac doveo čuvenog reprezentativca Bayerna Alexandera Zicklera, na klupu je instalirao jednog od najtrofejnijih stručnjaka u povijesti nogometa Giovannija Trapattonija, a oni su samo otvorili put brojnim iskusnim i kvalitetnim igračima koji su u Mozartov grad došli zaraditi veliki novac.

 

Ipak, rezultatskog iskoraka, posebice na europskoj sceni, nije bilo i Mateschitz se odlučio promijeniti paradigmu poslovanja kluba. Umjesto kupovanja starijih i isluženih igrača, odlučio se na jeftiniju, ali dugoročno isplativiju filozofiju. Mateschitz se zahvalio veteranima i počeo ulagati u mlade i talentirane igrače, ali i trenere. Ključan potez bio je dovođenje na mjesto sportskog direktora Ralfa Rangnicka, bivšeg šefa struke u Stuttgartu, Schalkeu i Hoffenheimu.

 

Taj potez donio je rezultate. Red Bull dominirao je domaćim prvenstvom, a i u Europskoj ligi je ostvarivao zapažene rezultate (sjetimo se samo kako je zagrebački Dinamo prošao u dva euroligaška dvoboja s Austrijancima prije tri godine).

 

Austrijski bogataš u tom trenutku je imao sve više planova, postao je sve ambiciozniji pa je 2009. od SSV Markranstaedta otkupio licencu za nastup u njemačkoj petoj ligi i klub je preimenovao u Red Bull Leipzig. Klub u Njemačkoj trebao je biti filijala onom u Austriji, ali na kraju se dogodilo upravo suprotno.

 

 

Kad je ulazio u ovaj projekt Mateschitz, nije znao da je austrijski interes za nogometom izumro s Ernstom Ocwirkom i posljednjim pravim Wunderteamom koji je na SP-u u Švicarskoj 1954. osvojio treće mjesto. Unatoč svim pokušajima i silnom trudu te milijunima sprženih eura, shvatio je da ni Austriju posebno ne zanima vrhunski nogomet, ali i da svijet vrhunskog nogometa Austriju doživljava još manje. Sjajna momčad polako mu se počela osipati - Sadio Mane otišao je u Southampton, Kevin Kampl u Dortmund, a trener Roger Schmidt u Bayer – a elitni igrači jednostavno nisu željeli doći u skijašku i nogometno nezainteresiranu Austriju. Mateschitzu je trebala bogatija, veća, prava nogometna sredina, ona iz Lige petice, a kako je u svojemu vlasništvu već imao jedan njemački klub, odluka je bila jasna. Iako ga tamo nitko nije želio.

 

 

O načinu poslovanja Dietricha Mateschitza možemo misliti što god želimo. Definitivno on nije čovjek koji je oličenje sportskog morala, ali oni koji ga napadaju uglavnom zanemaruju jednu jako zanimljivu i za ispravno percipiranje ovog problema užasno važnu činjenicu.

 

RB Leipzig je klub koji je financijski likvidniji i od samog Bayerna, ali umjesto da su u kratko vrijeme za silne pare nakrcali svlačionicu skupim i etabliranim zvijezdama, kao što su to radili Chelsea, City ili PSG – klubovi sa slično formiranom vlasničkom strukturom i ogromnim kapitalom – ideja kluba bila je ulaganje u razvoj mladih igrača, u stvaranje fenomenalne infrastrukture, vrhunskog skautinga po cijelom svijetu i prvoklasne struke povjerene nogometnom čudotvorcu Ralfu Rangnicku.

 

Plan je upalio, a plodovi ispravnog rada odmah su se nazirali. Joshua Kimmich, ''švicarski nožić'' Bayerna i njemačke reprezentacije regrutiran je baš iz omladinskog pogona Leipziga, a momčad koja je ove sezone izborila Ligu prvaka stara je svega 24,4 godine. 

 

 

Leipzig pod vodstvom trenera Hasenhüttla igra zaista krasan nogomet, moderan, nevjerojatno brz i ubojito okomit. Svi igrači sposobni su igrati gotovo na svakoj poziciji, a njihov visoki presing, kojim melju svoje protivnike, impresivan je.

 

Gore spomenuti Werner, David Selke, Oliver Burke, Yussuf Poulsen te Marcel Sabitzer već su sada napad za koji će se u budućnosti grabiti nogometna Europa, a potencijal koji se nalazi u tijelu nevjerojatnog Gvinejca Nabyja Keite rijetko se viđa.

 

U sustavu igre kakvu igra Leipzig, gdje se napad i obrana u organiziranoj stihiji konstantno nadopunjuju, Keita dolazi do punog izražaja, a njegova nogometna inteligencija i fizička spremnost oduševljavaju. Ovaj 22-godišnjak može jednako dobro igrati odmah iza napadača ili kao zadnji vezni, prava je napast za protivničke vratare (zabio je osam golova i ima osam asistencija), a u defenzivi je neprelazan. Ipak, ono što ga čini toliko posebnim nevjerojatna je lakoća trčanja s loptom u nogama i igra ''box to box''. Za igru Leipziga koja se temelji na brzini kretanja lopte, Keita je ključan i ne čudi što Liverpool, ali i Chelsea za Gvinejca nude pravo bogatstvo. 

 

Ukratko, u Istočnoj Njemačkoj stvara se zastrašujuće plodan inkubator iz kojeg će se ubrzo za velike pare hraniti najbogatiji klubovi svijeta. To je sad već svima jasno. Ono što je od nogometa i Leipziga tražio, Mateshitz je i dobio, ma što ostatak Njemačke mislio o tome.