Tekst: Vedran Buble

SERIJAL najstrijelaca SP-a nastavljamo Paolom Rossijem, jednom od dva nogometaša u povijesti koji su uspjeli dobiti i zlatnu loptu i zlatnu kopačku.

Paolo Rossi rođen je 23. rujna 1955. godine u Pratu, a karijeru je počeo u Comu 1976. godine. Već sljedeću sezonu prelazi u Vicenzu, za koju je u tri godine zabio 60 golova u 94 nastupa. Nakon dvogodišnjeg izleta u Perugiu, 1982. godine Rossi potpisuje za Juventus, u čijem dresu nastupa tri sezone, a u 83 utakmice zabio je 24 gola. Iz redova Stare dame Rossi prelazi u omraženog rivala Milan, gdje je igrao samo jednu sezonu i postigao tek dva gola. Karijeru je Rossi završio kao 32-godišnjak u dresu Verone, za koju je u 20 nastupa zabio četiri gola.

Odveo Juventus do prvog naslova prvaka Europe

U karijeri Rossi se može podičiti osvojenim naslovom prvaka Italije, talijanskim Kupom, Kupom Kupova, Superkupom te Ligom prvaka 1985. godine s Juventusom, jednim od dva naslova Stare dame u povijesti. Ipak, možda najveći doseg je osvajanje naslova svjetskog prvaka s reprezentacijom Italije 1982. godine u Španjolskoj, kada je s šest golova u tri susreta postao ikona Azzura. Ipak, još dvije godine prije tog natjecanja, Rossi je bio dijelom poznatog kladioničarskog skandala tzv. Tottnero, zbog kojega je dvije godine morao izbivati iz nogometa.

U dresu reprezentacije Rossi je nastupio 48 puta, a zabio je 20 golova. Kada ga je izbornik Italije Enzo Bearzot pozvao na svjetsko prvenstvo u Španjolskoj, dobar dio medija i javnosti bio je iznenađen, jer je Rossi bio u lošoj formi. Pritisak javnosti dobrano se povećao, kada je Rossi u prve četiri utakmice djelovao blijedo, sasvim bezopasno, nesumnjivo postavši jedna od najslabijih karika talijanske reprezentacije. Rezultat toga jest činjenica da se Italija jedva kvalificirala dalje, s tri remija iz tri utakmice.

SP po prvi put u Španjolskoj, Italija se provukla dalje sa tri remija

No, vratimo se malo u prošlost da vidimo što se događalo na tom dvanaestom izdanju svjetskog prvenstva koje je održano od 13. lipnja do 11. srpnja u Španjolskoj. Po prvi put u povijesti, natjecanje je prošireno za osam momčadi, tako da se na Pirinejskom poluotoku natjecalo ukupno 24 momčadi. Samim time promijenio se format pa su tako dvije najbolje reprezentacije šest skupina formirala u drugom krugu četiri skupine po tri, a u polufinale su pak išli pobjednici tih skupina. Na prvenstvo se nisu kvalificirali Nizozemska, Meksiko i Švedska, a nakon 12 godina izbivanja vratili su se Engleska, Čehoslovačka i SSSR. Po prvi put su pak na SP kvalificirali Alžir, Kamerun, Honduras, Kuvajt i Novi Zeland.

Prvenstvo su obilježile vrlo dobre predstave autsajdera pa je tako Kamerun remizirao s Italijom i Poljskom, Alžir je svladao Zapadnu Njemačku, a Belgija Argentinu. Italija je igrala u skupini 1, zajedno s Poljskom, Kamerunom i Peruom, a na koncu je završila na drugom mjestu iza Poljske, s tri remija iz tri utakmice. U prvoj utakmici Talijani su remizirali bez golova s Poljskom, dok su u drugom s 1:1 odigrali s Peruancima. U posljednjem kolu pak su s istim rezultatom remizirali i s Kameruncima, bez ijednog gola Paola Rossija u prvoj fazi natjecanja i samo dva postignuta gola, Contija i Grazianija. Uz Italiju i Poljsku, dalje su se plasirali Zapadna Njemačka, Austrija, Belgija, Argentina, Engleska, Francuska, Sjeverna Irska, Španjolska, Brazil i SSSR.

Hat-trickom Rossija Talijani pregazili strašne Brazilce

Drugu fazu Italija je započela pobjedom nad Argentinom, preko Tardellija i Cabrinija, dok je počasni pogodak za Argentince postigao čuveni Daniel Passarella. I onda, tek u drugom susretu druge faze probudio se Rossi, koji je hat-trickom srušio veliki Brazil, predvođen Socratesom, Zivom i Falcaom. Mislilo se da će o pobjedniku odlučivati nepremostivi bedem Claudio Gentile i Gaetano Scirea, međutim pojavio se Rossi i iznenadio svijet. Ovaj susret bio je veliki udarac za Brazilce, kojeg nitko nije očekivao, pogotovo jer Italija jedva prošla skupinu uz tri mršava remija.

U polufinalu Italija je išla na Poljsku, a opet je sam igrao Paolo Rossi, koji je golovima u 22. i 73. minuti odveo Italiju u polufinale. U finalu, Talini su igrali protiv Zapadne Njemačke, i opet je čovjek odluke bio Paolo Rossi, koji je doveo Italiju u vodstvo. Do kraja u strijelce su se upisali Tardelli i Altobelli, dok je počasni gol za Nijemce bio Breitner. Talijani su se izjednačili s Brazilom, kao trostruki osvajači SP-a, a Paolo Rossi postao je tek drugi dobitnik zlatne lopte, koji je i osvojio SP. Interesantno je kako je Paolo Rossi dobio i zlatnu loptu za najboljeg igrača SP-a te je uz Marija Kempesa jedini nogometaš kojem je to pošlo za rukom u posljednjih osamdeset godina.

U sljedećem nastavku pročitajte o ponajboljem golgeteru Britanije svih vremena, čuvenom Garyju Linekeru.