Oko vrata zlatna medalja s uzorkom hrvatskog grba, ispod njih na postolju hrvatska reprezentacija. Nikola Karabatić i Daniel Narcisse nasmijani nakon pobjede nad Hrvatskom u finalu Svjetskog prvenstva 2009. u Hrvatskoj.
Foto: Guliver Image/Getty Images
"UŽASNO su snažni, fizički dominantni. Ne igraju oni lijep rukomet. Njihov stil igre nikad mi se nije sviđao. Mi igramo puno ljepši, lepršaviji, atraktivniji rukomet, no što to vrijedi kad su mašine. Čak i kad prođeš te divove dođeš na Omeyera, koji poludi kad je najvažnije, u polufinalima i finalima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
I da, Nikola. Najbolji igrač svijeta bez ikakve dvojbe. Nije on igrač nwego mašina, stroj koji 60 minuta melje i u obrani i u napadu. Karabatić će od prosječnog suigrača napraviti rukometnog genijalca."
Mirza Džomba, koji je sudjelovao u onim nažalost rijetkim pobjedama Hrvatske protiv Francuske, sve je rekao.
Stari suparnici od 16.30 igraju u skupini na Olimpijskim Igrama. Tim povodom prisjećamo se utakmica s Francuzima na velikim natjecanjima, iako to ne želimo.
Od tada do danas, Hrvatska će u ključnim, odlučujućim utakmicama na najvećim natjecanjima samo četiri puta pobijediti Francusku, u polufinalu Olimpijskih Igara 1996., skupini SP-a 2003., polufinalu SP-a 2005. te polufinalu EP-a 2008.
Pišemo "samo" četiri puta, jer znate da su velika rukometna natjecanja svake godine, a onih olimpijskih, kao što je ova, gledamo i po dva u samo šest mjeseci (EP i OI) iste godine, odnosno Hrvatska i Francuska igraju svake godine više ili manje važne utakmice na EP, SP i OI.
Dodajmo da je Hrvatska na EP 2012. i SP 2013. uvjerljivo pobjeđivala Francusku u ranijim fazama, ali to ne bi oplodila uzimanjem zlata, nego bi gubila polufinala od Srbije i Danske.
Francusko nabijanje kompleksa Hrvatskoj počelo je prije više od dva desetljeća, ali posljednjih deset godina, od EP-a 2016. upravo je neizdrživo. Tada je Bleuse preuzeo izbornik Onesta, a nositelji igre postali oni čija se prezimena u Hrvatskoj izgovaraju gledanjem u pod i stiskanjem šaka - Omeyer, Abalo, Guigou i Karabatić.
Hrvatska, kao i ostale rukometne sile, od tada ima veliku nesreću, da se uzaludno za zlata bori protiv najveće rukometne reprezentacije svih vremena.
Švicarska 2006. mjesto je i vrijeme upoznavanja svijeta s nezadrživom velesilom, koja se na najveću scenu probila tako da kroz vrata koja tamo vode nije ušla, nego ih raščetvorila: U polufinalu Eura, nova Francuska ismijala je aktualnog olimpijskog prvaka Hrvatsku, a u finalu je razbila aktualnog svjetskog prvaka Španjolsku.
Francuzi nisu mogli efektnije izvesti smjenu na tronu, sa kojeg će se u idućih deset godina spuštati samo četitri puta, dok će za to vrijeme, od EP 2006 do OI 2016, uzeti po tri europska i svjetska, te dva olimpijska zlata. Najviše toga preko Hrvatske.
Francuska je posebna klasa, sama sebi najveći protvinik i glavni krivac što je njen hrvatski ekvivalent - Balićeva, Metličićeva, Lackovićeva i Džombina generacija, ostala na "samo" dva velika zlata.
Ali koja do takvog superiornog statusa nije došla inercijom ili time što cijelo navedeno desetljeće rauba iste igrače, nego zato što smjene generacija izvodi planski, po etapama, dok se u Hrvatskoj to radi kao na nedavnom Euru, gdje je banula s reprezentacijom debitanata i izbornikom kojem je najveći uspjeh asistentski staž Slavku Goluži.
Pobjede Francuske nad Hrvatskom na velikim natjecanjima:
EP 2006. Polufinale
SP 2007. Četvrtfinale
OI 2008. Polufinale
SP 2009. Finale
EP 2010. Finale
OI 2012. Polufinale
EP 2014. Drugi krug
EP 2016. Drugi krug
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite
ovdje.
Ovo je .
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na
desk@index.hr ili klikom
ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se
ovdje.