SVE JE POČELO u listopadu 2021. kad je Public Investment Fond (PIF) kupio od Mikea Ashleyja Newcastle za 350 milijuna eura. PIF, koji je zapravo fond iza kojeg stoji kraljevska obitelj u Saudijskoj Arabiji, tako je napravio iskorak na europsko tržište, a Newcastle je postao najbogatiji klub svijeta, financijski daleko moćniji čak i od Manchester Cityja i PSG-a.

No to je bio tek početak i Saudijci nisu mislili stati samo na ulaganju u engleski klub, već im je plan bio dosta složeniji. Kupovina Newcastlea bila je samo pokazivanje moći na Starom kontinentu, a pravi plan je bio da se u Saudijskoj Arabiji stvori liga u koju bili postepeno dolazili najbolji svjetski igrači.

Sve je počelo u siječnju kad je Al Nassr dao bogatstvo Cristianu Ronaldu, a ovo ljeto iz dana u dan čitamo kako ugledna nogometna imena napuštaju elitne europske klubove i odlaze na arapski poluotok za novac koji je u Ligama petice nezamisliv.

Saudijska kraljevska obitelj preuzela je upravu nad Al Nassrom, Al Ittihadom, Al Ahlijem i Al Hilalom, a i ostali klubovi u tamošnjoj ligi za vlasnike imaju bogataše koji ne štede kako bi doveli vrhunske igrače, ali i trenere.

Slaven Bilić je nedavno preuzeo klupu Al Fateha, a samo dan kasnije posao u Saudijskoj Arabiji dobio je i bivši trener Dinama Igor Jovićević. Jovićević je prošle sezone u ratnim okolnostima napravio čudo sa Šahtarom.

Igrajući van Donjecka, lišen 15 stranih igrača koji su pobjegli od ratnih strahota, osvojio je naslov prvaka Ukrajine, a fantastično je odradio posao i u Ligi prvaka gdje je grupu završio treći sa šest bodova iza Reala, Leipziga, a ispred Celtica.

Unatoč fenomenalnoj sezoni, Šahtar je odlučio prekinuti suradnju s hrvatskim trenerom, a priliku je iskoristio saudijski Al Raed. Jovićević je odmah nakon što je vijest postala službena sletio u Istanbul, gdje je započeo pripreme s novim klubom, a između dva treninga javio nam se s prvim dojmovima.

Otkud Vi u Saudijskoj Arabiji?

Slijedim trendove, ha-ha. Šalim se, ali ima tu dosta istine. Informacije koje sam dobio bile su ozbiljne. Priča je drastično drugačija od one kineske, koja je prije nekoliko godina počela slično, ali je vrlo brzo propala. Saudijci imaju ozbiljan plan i sve što sam saznao o njemu me privuklo da dođem.

Trenutačno je pet klubova pod pokroviteljstvom vlade, a plan je da se iduće godine to proširi na još nekoliko klubova, dok će ostali biti otvoreni za bogate privatnike. Ideja je da se liga napravi po uzoru na NBA format, gdje će svaki klub imati nekoliko odličnih igrača, ali i po neku vrhunsku zvijezdu.

Vlada trenutačno financira Al Nassr, Al Hilal, Al Ittihad, Al Ahli, a kako je Steven Gerard došao za trenera u Al Ettifaq, i taj je klub dobio jaku financijsku pomoć države. Ove sezone mi nismo u toj selekciji odabranih, no i to će se vrlo brzo promijeniti. Moram reći da sam ove godine doživio paradoks, kao da se sudbina poigrala sa mnom.

Prošle sezone zbog rata nitko nije želio doći u Šahtar osim mene, a ove puno priznatih stranih trenera uzaludno želi doći u Saudijsku Arabiju, a izabrali su baš mene. Onaj tko misli da je lako ući u ovo društvo, grdno se vara. Jako je teško, Saudijci jesu bogati, ali ne bacaju novac bez rezona i dobro znaju koga dovode i zašto ga dovode.

Činjenica da su se odlučili za mene me čini ponosnim jer je dokaz da smo u Šahtaru napravili očito dobar posao. Vlada je dala zeleno svjetlo da dođem, a ona je ta koja odlučuje tko će doći i želi da treneri u ligi budu samo oni ljudi koji mogu unaprijediti kvalitetu lige. To vrijedi jednako za igrače i za trenere.

Vidite i sami da su došli vrhunski treneri s ogromnom reputacijom i bogatim radnim stažem. Osobno, za mene je ovo korak naprijed jer je saudijska liga sada puno jača od ukrajinske. Došlo je puno odličnih igrača i sjajnih trenera, protiv njih ću igrati, što će me automatski napraviti boljim trenerom.

Također, vrhunske zvijezde protiv kojih ću igrati stvarat će mi ogromne probleme i u pripremi utakmice, što će me stavljati pod maksimalne zahtjeve. Ukratko, ovdje mogu samo profitirati i postati i bolji trener i bolji čovjek.

Jasno je da zbog velikog novca igrači, čak i oni u najboljim godinama, dolaze u Saudijsku Arabiju. Pretpostavljam da ni Vaš ugovor nije mali i da će Vam plaća biti daleko veća nego što ste imali u Ukrajini?

Istina, moram priznati da će mi primanja ovdje biti puno veća nego što su bila dok sam bio u Šahtaru, ali taj novac nije ni izbliza velik kao što ga ima ovih pet klubova koje sponzorira vlada Saudijske Arabije.

Mnogi se plaše da bi ovaj nagli uzlet saudijske lige mogao značiti da bi se kroz par godina njihovi najbolji klubovi mogli čak priključiti Ligi prvaka jer nije tajna da novac diktira stvari. Što mislite o tom scenariju?

Zaista ne znam kako razmišljaju FIFA i UEFA, hoće li dati zeleno svjetlo za takvo nešto, ali znam kakvi su planovi Saudijaca. Oni su ipak počeli s Ronaldom i Benzemom, iza kojih stoji armija fanova koji su se odmah okrenuli prema toj ligi. Kinezi su pokušali s Fellainijem, Carrascom i Oscarom, ali jednostavno to nije ta kvaliteta niti su to igrači za usporedbu.

To su dobri igrači, ali iza njih nije stajala ogromna socijalna masa koja bi povukla navijače da se okrenu prema kineskoj ligi. U ovom slučaju, priča je posve drugačija. Ona je lukrativna, to nema sumnje, ali je itekako natjecateljska i sve više top igrača u najboljim godinama dolazi ovdje kako bi igrali u ligi u kojoj vide perspektivu.

Jota je s 24 godine iz Celtica došao u Al Ittihad, Ruben Neves je s 26 godina napustio Premier ligu i stigao je u Al Hilal, za isti je klub potpisao Sergej Milinković-Savić s 28 godina, a čitam kako bi vrlo lako mogao doći i Aleksandar Mitrović. Na koncu, pa Marcelo Brozović je u najboljim igračkim godinama, mogao je birati gdje će otići, pa se ipak odlučio na dolazak u Al Nassr.

Do kraja prijelaznog roka siguran sam da će biti još dosta sličnih transfera i već je sad jasno da nije lako više upasti na saudijsko tržište. Iduće godine situacija će biti još bolja jer zasad vlada daje novac klubovima koje sam gore naveo, a od iduće će golemu potporu i od države i od sponzora dobiti i ostatak lige i svi će klubovi imati priliku složiti odlične ekipe pojačane nekim superstarovima.

Međutim, jasno je da Modrić, ako dođe, neće sigurno potpisati za moj klub. Otići će u neki od ovih koji najviše plaćaju. To je tako u nogometu, u svakoj ligi postoji velika četvorka, ali i ostatak lige će biti itekako konkurentan, a u nogometu je sve moguće. Najbolji primjer je Šahtar prošle sezone.

Klub je napustilo 15 igrača, svi su nam prognozirali peto, šesto mjesto u prvenstvu, a za Ligu prvaka su prognoze bile da ćemo biti kanta za napucavanje. Na kraju smo osvojili naslov prvaka, a iz Lige prvaka smo nastavili europski put u Europa ligi. Godinu dana ranije, De Zerbi, kojeg Pep Guardiola izuzetno cijeni, sa svim Brazilcima u momčadi to nije uspio. 

Navijače u Hrvatskoj zanima je li Brozović dobro postupio što je odabrao arapski novac umjesto Barcelone i mislite li da će u Al Nassru stagnirati kao igrač?

Marcelo tu odluku nije donio tek tako. Dobro je razmislio skupa s obitelji i odlučio je kako je odlučio. Morate znati da igrači ne žive za navijače, oni žive za svoje obitelji. Siguran sam da je tako postupio. Vagao je i zbrojio je što mu nudi Al Nassr, a što Barcelona i prelomio je.

Njegovu odluku moramo prihvatiti, a što se tiče eventualne stagnacije, siguran sam da se to neće dogoditi i da nema brige za hrvatsku reprezentaciju. Brozović je igrač koji posjeduje mentalitet i kvalitetu da jednako dobro može igrati bilo gdje na svijetu. Također, klubovi protiv kojih će se natjecati su postali ozbiljni.

Svaka momčad u ligi može imati po osam vrhunskih stranaca u početnom sastavu, a u ligu više ne dolazi bilo tko. Kvaliteta lige bit će kao u Europi, rekao bih na nivou Europa lige. Sad je jako teško ući na saudijsko tržište i kad sam vidio koja su se imena spominjala da bi trebali doći u moj klub, to je da se prepadneš. 

Zbog čega Vas Šahtar nije želio zadržati iako ste ostvarili izuzetne rezultate u uvjetima koji ni izbliza nisu bili normalni? 

Moram prihvatiti odluku kluba i s tim nisam imao nikakvih problema. Ostvarili smo povijesni rezultat u ratnim okolnostima, a u klubu su očito procijenili da se nešto slično ne bi moglo ponoviti jer je mentalna i svaka druga potrošnja bila prevelika.

Spavanje po skloništima, igranje u Poljskoj umjesto kod kuće, bježanje i skrivanje od bombi i raketa ostavili su traga, to je točno, a u klubu su zaključili da bih iduće godine u istim uvjetima izgorio kao trener te da ne bih postigao isti rezultat.

Zato su odlučili da je došlo vrijeme da se rastanemo. Ono što me najviše veseli su glasovi navijača i poruke koje svakodnevno dobivam. Šahtar je do mog dolaska bio više regionalni, manje proukrajinski klub. Van Donjecka nije imao previše simpatizera. Sad se to promijenilo.

Prvi sam trener u povijesti Šahtara koji je pričao ukrajinski, a navijači su to znali cijeniti jer su shvatili da na taj način poštujem ukrajinski narod. Ne manje bitno, bio sam jedini trener koji se usudio preuzeti momčad koja je bila u rasulu, jedini sam imao taj nekakav fakinski gard i pokazao sam da se ne bojim rata.

Prihvatio sam izazov i na kraju se pokazalo da je to bilo from zero to hero. Bajka koja je završila fenomenalno i ostali smo zapisani zlatnim slovima u povijest Šahtara. U Saudijsku Arabiju zbog svega toga odlazim sretan, no moram priznati da ima i malo tuge jer su se neke stvari mogle odviti drugačije, no život ide dalje, a ja sam otišao kao šampion.

U siječnju je Mihajlo Mudrik iz Šahtara stigao u Chelsea za ogromnih 70 milijuna eura, no u prvih šest mjeseci nije opravdao očekivanja i ulaganja. Zbog čega?

Siguran sam da je u pitanju adaptacija. Potpisao je ugovor na osam godina. Kao igrač je eksplodirao kod mene, cijela momčad mu je bila podređena i svi su to igrači znali. Bio je naša zvijezda i stvarali smo razne mehanizme u igri samo kako bi on što više došao do izražaja.

Smatrao sam da mi je korisnije da mi dođe u završnicu četiri, pet puta, nego da se vraća u sredinu i da bude leđima okrenut, što je radio prije. Igrao je on i tada dobro, ali sam smatrao da puno više koristi ekipi ako koristi svoju brzinu nego da čeka ukopan na liniji.

Stil igre smo prilagodili njemu i zasluženo se prodao u Chelsea za ogroman novac. Nemojmo ga otpisivati, tek je stigao u Englesku. Morate znati da Mudrik nema puno seniorskih utakmica u karijeri. Koliko su utakmica imali Dani Olmo, Luka Modrić ili Milan Badelj u njegovim godinama.

On nema još 30 utakmica u nogama, tako da je ova polusezona možda bila prevelik zalogaj da odmah bude igrač koji radi razliku, ali sam siguran da će za dvije godine biti jedan od najboljih igrača na svijetu.