OD SVOG povratka u Hajduk Marko Livaja je u 57 utakmica zabilježio 39 golova i 15 asistencija. Najosnovnije statističke kategorije dovoljno govore o njegovoj klasi. Sjajnu formu bez oscilacija drži godinu i pol dana, a ove sezone svoj je ofenzivni učinak čak i podigao na prosjek od jednog direktnog doprinosa za pogodak po utakmici.

Njegov aktualni učinak u Hajduku, kakvom navijači Bijelih u moderno doba nisu svjedočili, samo je kulminacija Livajinog kontinuiranog rasta i sazrijevanja. Već godinama nije dežurni "bad boy" koji u svlačionice unosi nemir, nego pouzdana napadačka opcija. 

Prije pet godina došao je u Grčku i kao najučinkovitiji igrač momčadi uz Argentinca Poncea AEK-u donio prvi naslov prvaka nakon četvrt stoljeća čekanja. Nekoliko sezona kasnije bili su treći, ali je Livaja dodatno podebljao učinak te s 15 golova i 12 asistencija odnio titulu najboljeg igrača prvenstva.

Sezona 2020./21. donijela je poznati rasplet. Raskid ugovora, povratak u Hajduk koji je trebao biti kratkoročan, ostanak i daljnji rast. 15 mjeseci i 54 golova i asistencija kasnije Livaja je još bolji i učinkovitiji igrač, bez kojeg bi rezultatski iskorak kluba bio nezamisliv.

Jednostavno predobar

Već šest sezona u nizu isporučuje dvoznamenkasti broj doprinosa za pogodak. Započeo je u La Ligi u dresu Las Palmasa, a nastavio tijekom tri i pol sezone u Grčkoj i jedne i pol u Hajduku. S 28 godina odigrao je sezonu života i matičnom klubu donio trofej i borbu za naslov.

Pred njim je prema svim indikatorima još puno takvih godina, a za očekivati je da barem poneku odradi u ligi puno jačoj od hrvatske ili grčke, u klubu puno jačem od Hajduka ili AEK-a. Naravno, ovdje gdje se trenutno nalazi očito nije zbog lukrativnog ugovora ili zato što je borba za vrh HNL-a bila logičan korak u njegovoj karijeri.

Foto: Ivo Čagalj/Pixsell

Jednostavno, kako je i sam rekao netom nakon osvojenog Kupa, kod kuće mu je lijepo i gušta, igra u klubu u kojem se osjeća dobro i o novcima ne razmišlja. Minuciozniji čitatelji mogli bi primijetiti da ne igra besplatno, ali drugdje bi svoje usluge neosporno mogao višestruko naplatiti.

Nakon šest sezona rasta Livaja je postao igrač koji bez dvojbe može igrati u ligama Petice. Na europskoj mapi s popisa klubova kojima bi bio zanimljiv možemo izostaviti tek samu elitu ili šačicu onih čija sportska politika striktno podrazumijeva dovođenje puno mlađih igrača. 

Bez simbioze kluba i navijača ne bismo ni gledali Livaju u Hajduku

Kada pogledamo na kakve su napadače proteklih sezona novce trošili klubovi iz gornjih domova liga Petice, poput primjerice Rome i Lazija ili nekih drugih koje kolokvijalno nazivamo klubovima "srednjeg ranga", Livaja se u tom kontekstu nameće kao opcija čija kupnja ne bi predstavljala iznenađenje. Dapače, klubovi pri samom verhu najjačih liga redovno dovode igrače slabijeg renomea. 

Igrač koji na početku svojih najboljih godina u svakoj utakmici zabije ili asistira, a u CV-u ima natuknice kao što su nagrade za najboljeg igrača HNL-a i grčke Superlige, itekako je atraktivna roba na tržištu. Međutim, karijere igrača ne usmjeravaju samo mjerljive stvari poput golova, asistencija i pravila nogometnog tržišta.

Kada bi bilo tako, Livaja bi Hajduk napustio prošlog ljeta, ali odlučio je ostati zbog apela navijača. Ostao je zahvaljujući njima, Hajduk je zahvaljujući njemu imao najuspješniju sezonu u 17 godina, a zahvaljujući tome uključenost navijača u život kluba dosegla je rekordne razine.

Netko izvan tog navijačkog tijela na to može gledati podcjenjivački, ali Livaja je trenutno centralna ličnost hajdučkog puka u kojem navijači nakon dugo godina davanja napokon dobivaju nešto zauzvrat. Ta uzajmnost ključni je element "gušta" zbog kojeg najbolji igrač Hajduka trenutno ne razmišlja o ponudama, ali to ne znači da taj trenutak jednog dana neće doći. 

Zaslužuje priliku na vrhu

Livaja neosporno gušta, ali nijednom nije spomenuo kako u Hajduku planira završiti karijeru. Svojim radom kojim je osigurao da ne bude upamćen samo kao propali wonderkid Inter Milana, zaslužio je još jednu priliku u nekoj od najjačih svjetskih liga.

Zahvaljujući navijačkom tijelu čiji su utjecaj i masovnost još uvijek neproporcionalni rezultatskim dosezima kluba, Hajduk je na već sezonu i pol dobio igrača kakvog u normalnim okolnostima ne može dovesti, ali ne treba polagati nade da će, zato što trenutno ne razmišlja o ponudama, Livaja u Hajduku provesti dulje od još jedne sezone. Zbog toga ne treba žaliti, nego se nadati da će klub najbolje godine takvog igrača znati maksimalno iskoristiti.

Foto: Ivo Čagalj/Pixsell

Po riječima koje je izgovorio nakon dizanja Rabuzina, za očekivati je da Poljud usprkos interesu o kojem se već naveliko piše ne napusti ovog ljeta. Dambrauskas je najavio da sljedeće sezone želi više, a to nakon drugog mjesta i Kupa znači titulu prvaka. 

Hajduk će po nju gotovo sigurno krenuti s Livajom na čelu, ali već zimski prijelazni rok stići će u bitno drugačijim okolnostima. Znat ćemo je li Hajduk ozbiljan kandidat za vrh HNL-a, a Livaja bi po svemu sudeći do tada svom životopisu trebao dodati i nastupe na Svjetskom prvenstvu.

Hajduk treba biti jesenski prvak kako bi Livaja imao razlog ostati do sljedećeg ljeta

U takvom kontekstu bilo bi nerealno, a pomalo i nezahvalno očekivati da na svom vrhuncu boravak u Hajduku produlji na više od dvije godine. Na to bi ga vjerojatno bilo moguće privoljeti uz titulu jesenskog prvaka koja bi značila da klub realizira rastuće ambicije, te da Livaja uz ostanak ima priliku ostvariti nešto što u ovih godinu i pol nije.

Odlazak Hajdukovog asa stoga ovisno o rezultatskom dosegu kluba treba očekivati u siječnju ili sljedećeg ljeta. Iz perspektive navijača svakako ne treba žaliti što Livajina hajdučka priča ima ograničen vijek trajanja, nego biti sretan što se uopće dogodila. 

Pred vodstvom kluba je zadatak da stvore okolnosti u kojima će se ona prolongirati tj. da Livaja i u siječnju ponovi kako gušta i ne razmišlja o ponudama, a to prije svega uključuje uvjerljiviji napad na titulu. U slučaju da se to ostvari, ljeto 2023. nameće se kao konačni termin za rastanak.

S 29 godina, jednostavno će doći krajnje vrijeme da se okuša na razini kojoj individualnom kvalitetom pripada. U Hajduku je već postao akter jedne od najboljih priča koje čak i najstariji navijači mogu pamtiti. Ako se na njenom kraju pojavi na Rivi s peharom koji se čeka skoro 20 godina, onda će ona i njen glavni lik narasti do statusa istinske hajdučke legende.