BORBA za nogometne talente više se ne vodi samo između klubova, nego i između nacionalnih saveza, a Njemačka se našla u središtu tog trenda. Potezi na ovom novom tržištu, koje se sve više zahuktava, često su rezultat dugogodišnjeg rada iz sjene, a u budućnosti bi mogli uključivati i financijske odštete, piše Goal.com.

Tržište nogometnih transfera potpuno se promijenilo. Ono što je nekad bio sporedan dio sporta, danas zaokuplja golemu pažnju javnosti, a čini se da mnoge navijače više zanima koga bi njihov klub mogao dovesti nego kako momčad igra. Posljednjih godina stvoreno je još jedno takvo tržište, na kojem se za igrače jednako žestoko natječu nogometni savezi.

Glavni pokretač te pojave nisu nogometni razlozi, već masovne migracije ljudi u potrazi za boljim ili sigurnijim životom. Zbog toga velik dio svjetske populacije ima više od jedne domovine, pa time i pravo nastupa za različite reprezentacije, što je posebno izraženo u Europi, a ponajviše u Njemačkoj.

Nicolo Tresoldi: jedan igrač, tri države

Trenutačno najzanimljiviji slučaj za Njemačku je Nicolo Tresoldi. Riječ je o 22-godišnjem napadaču koji nevjerojatnim tempom zabija za Club Brugge i ima pravo nastupa za tri države. Rođen je na Sardiniji, majka mu je Argentinka, a otac Talijan.

U Hannover se preselio s 13 godina zbog majčinog posla i ondje je kasnije dobio njemačko državljanstvo. Sva tri saveza žele ga u svojim redovima, a Njemačkoj je posebno potreban mlad i efikasan centarfor. Tresoldi je potvrdio da je razgovarao s njemačkim izbornikom Jürgenom Kloppom i njegovim talijanskim kolegom Robertom Mancinijem.

"Srce mi je doslovno podijeljeno na pola", kaže Tresoldi. Trenutačno nastupa za njemačku U21 reprezentaciju, a odluku o seniorskoj vrsti donijet će nakon Europskog prvenstva za mlade sljedećeg ljeta.

U mlađim uzrastima igrač može mijenjati reprezentacije neograničeno, pod uvjetom da ima odgovarajuće državljanstvo. Nastup u natjecateljskoj utakmici za seniorsku momčad privremeno ga veže uz tu zemlju.

Nakon toga može promijeniti savez samo ako je odigrao najviše tri utakmice, nije bio u kadru za veliko natjecanje, od zadnjeg nastupa prošle su najmanje tri godine, a u tom je trenutku imao manje od 21 godinu i već posjedovao putovnicu nove države.

Igrači s dvojnim državljanstvom

Tresoldi je možda najtraženiji, ali daleko od toga da je jedini. Pogled na aktualnu njemačku U21 reprezentaciju otkriva zašto su ove bitke ključne za budućnost Elfa. Čak 14 od 23 igrača ima barem još jedno državljanstvo.

Uz Tresoldija, tu su talenti poput Parisa Brunnera (DR Kongo), Dženana Pejčinovića (Crna Gora i Bosna i Hercegovina) te Karima Coulibalyja (Obala Bjelokosti). Slično je u svim mlađim uzrastima. Niko Ilićević, koji je nedavno debitirao u Bundesligi za Eintracht Frankfurt dan nakon 16. rođendana, također ima hrvatsko državljanstvo.

Njihove druge domovine aktivno ih pokušavaju privući i svaki od njih još se može odlučiti protiv karijere u dresu DFB-a, iako su nogometno odrasli u Njemačkoj. Iako su igrači poput Jonathana Taha (Obala Bjelokosti), Aleksandra Pavlovića (Srbija) i Jamala Musiale (Engleska) proteklih godina ostali vjerni Njemačkoj, savez je istovremeno izgubio previše vrhunskih talenata koji bi danas pojačali njihovu reprezentaciju.

Stanišić, Yildiz i Maza rekli su "ne" Njemačkoj

Najistaknutiji i najbolniji primjeri iz njemačke perspektive su Josip Stanišić (Bayern München, Hrvatska), Kenan Yildiz (Juventus, Turska) i Ibrahim Maza (Bayer Leverkusen, Alžir). Sva trojica su ljetos na Svjetskom prvenstvu nastupila za zemlje svojih predaka.

Isto su učinili i drugi sa sličnom pričom, od Paula Wannera (Austrija) i Malika Tillmana (SAD) do Cana Uzuna (Turska). Veznjak Erblin Osmani (17), rođen u Münchenu i školovan u Bayernu, nedavno je debitirao za Kosovo. Branič Matteo Palma (18), rođen u Berlinu, prvi je put pozvan u talijansku reprezentaciju nakon što se izborio za mjesto u prvoj postavi Udinesea.

Obojica su ranije igrala za njemačke mlade selekcije. Gubitak tih igrača nije samo posljedica strateški pametnih poteza drugih nacija, nego i propusta unutar samog DFB-a. Savezi država s velikom dijasporom u Njemačkoj provode iznimno profesionalnu potragu za mladim talentima.

Vidno uznemiren, Jochen Sauer, voditelj Bayernove akademije, nedavno je u intervjuu za SPOX izjavio: "Sada postoji ozbiljna konkurencija među nacionalnim savezima i moramo se hitno suočiti s tom činjenicom."

Vukovar kao polazišna točka

Danijel Lučić ključna je figura Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) u Njemačkoj. On je predsjednik uprave građevinskog diva Saint-Gobain, a prema pisanju Jutarnjeg lista, godinama predvodi potragu za igračima hrvatskih korijena u Njemačkoj uz pomoć 20 skauta volontera.

Svakog proljeća Lučić okuplja momčad talentiranih igrača hrvatskog podrijetla koji žive u Njemačkoj za tradicionalni U14 turnir u Vukovaru. Tamo se mladi timovi hrvatskih prvoligaša susreću s momčadima dijaspore. Uloga Vukovara u Domovinskom ratu daje gradu veliku emocionalnu težinu, pa odabir mjesta nije slučajan.

"Kada dovedemo djecu u Vukovar, mnogi od njih imaju samo njemačku putovnicu", rekao je Lučić za Jutarnji list i dodao: "Ali nakon što posjete grad i čuju priče, vraćaju se kući i nagovaraju roditelje da im izvade domovnicu i hrvatsku putovnicu."

Među poznatim sudionicima tog turnira su Josip Stanišić, Igor Matanović, Marko Pašalić i Marin Pongračić. Svi su rođeni i nogometno školovani u Njemačkoj prije nego što su zaigrali za A reprezentaciju Hrvatske.

Lučić je istaknuo da je osobno inzistirao na prvom pozivu za Stanišića 2021. godine. Stanišić je u međuvremenu u Bayernu izrastao u beka svjetske klase, dok njemačkoj reprezentaciji kronično nedostaje igrača upravo na toj poziciji.

Ikone koje potiču emocije

Strani savezi koji djeluju u Njemačkoj nastoje rano uočiti igrače s dvojnim državljanstvom i s njima izgraditi emocionalnu vezu. Kosovski savez (FFK) redovito organizira skautske kampove u blizini Frankfurta, a Turski savez (TFF) sudjeluje u sličnim događanjima diljem Njemačke.

U potrazi za talentima turskog podrijetla u Njemačkoj stalno je prisutan bivši bundesligaški igrač Yildiray Bastürk. Hamit Altintop, nekadašnji čelnik saveza koji je i sam mogao igrati za Njemačku, osobno je pokušao pridobiti Yildiza i Uzuna. Pozivi takvih ikona ostavljaju snažan dojam na mlade igrače.

Zbog povijesti migracija, gotovo svaka nacija s velikom dijasporom u Njemačkoj ima figure s kojima se mladi mogu poistovjetiti. Ono što su Bastürk i Altintop za Tursku, to je izbornik U21 reprezentacije Ivica Olić za Hrvatsku, dok za Bosnu i Hercegovinu te uloge ispunjavaju izbornik Sergej Barbarez i predsjednik saveza Emir Spahić. Oni govore jezik igrača i razumiju njihov mentalitet.

Mogući zaokret u strategiji DFB-a

Za manje nacije, tržište igrača koji mijenjaju saveze nudi jasnu prednost. Uz manju konkurenciju i niža očekivanja, talentima mogu ponuditi mjesto u prvoj postavi i raniji nastup na velikim natjecanjima. Također im mogu omogućiti rani debi i tako ih trajno vezati uz sebe.

U Njemačkoj, dijelom zbog veće baze igrača, put tradicionalno vodi kroz sve mlade selekcije. Ipak, čini se da DFB polako mijenja pristup. Njemački izbornik Jürgen Klopp za aktualno je reprezentativno okupljanje pozvao 17-godišnjeg Waela Mohyu, kojeg pokušava pridobiti i marokanski savez.

Ako Mohya debitira, postat će treći najmlađi reprezentativac u povijesti Njemačke i najmlađi od 1908. godine. Takav potez signalizira moguću promjenu strategije kako bi se spriječio odlazak najvećih talenata.

Egzodus talenata: Gdje DFB griješi?

Stručnjaci smatraju da DFB prečesto ne uspijeva rano izgraditi emocionalnu vezu između igrača s dvojnim državljanstvom i njemačkog dresa. Ključni ljudi saveza rijetko se javljaju kako bi uspostavili osobni odnos s igračima i roditeljima.

Dok se oni sjete, obično je prekasno jer su drugi savezi već odradili svoj posao. Za direktora DFB-a Andreasa Rettiga problem je jasan. "Naša je zadaća ojačati tu emocionalnu povezanost i uložiti još više truda u svim dobnim skupinama kako bi i mladi igrač osjetio da uopće ne želi otići i da puno toga duguje DFB-u", rekao je Rettig u ožujku za Kölner Stadt-Anzeiger. 

Treneri mladih reprezentacija također su na meti kritika, a posebno se spominje aktualni U16 trener Marc-Patrick Meister. On je navodno ignorirao Mazu, imao nesuglasice s Palmom koji je otišao u Italiju, a nije se previše trudio ni oko Uzuna i Yildiza. "Njemačka mi se nikada nije obratila", požalio se kasnije Yildiz, rođen u Regensburgu. "Razmislio bih o njihovoj ponudi, ali poziva iz DFB-a nije bilo."

DFB traži naknade za razvoj pri promjeni saveza

Osobne veze, emocije i obećana minutaža dosad su pokretali ovo novo tržište. DFB sada želi u priču uvesti i novac. "Je li u redu da igrači koji su se u jednom savezu školovali šest, osam ili deset godina mogu preko noći besplatno promijeniti reprezentaciju? Mislim da nije", izjavio je Rettig u istom intervjuu.

Zbog toga DFB razmatra uvođenje obvezne naknade za razvoj pri promjeni saveza, što bi praktički bile odštete. Rettig je planove ponovio neposredno prije Svjetskog prvenstva i najavio da će kontaktirati FIFA-u, no novih informacija zasad nema, a on krajem godine napušta svoju dužnost.

Odlazeći dužnosnik uputio je i oštru kritiku savezima koji odvode talente. "Pustite druge da odrade školovanje, a onda gledate koga ćete probrati." Rekao je da postoje savezi "koji ulažu više novca, vremena i truda u skautiranje igrača nego u njihov vlastiti razvoj", što cijelu situaciju čini sve sličnijom klasičnom tržištu transfera.