NOGOMETU se događa ono što je u Europi prije dvadesetak godina prošao drugi globalno najpopularniji sport. Najbolji europski košarkaški klubovi odmetnuli su se od krovne svjetske organizacije iz istog razloga, samo što je njima veća količina novca zatrebala puno ranije, a proces je bio jednostavniji jer je novac u košarci ipak znatno manji.

Vijest o pokretanju Superlige jako je podsjetila na raskol u europskoj košarci početkom milenija, a novo nogometno natjecanje prema svojoj filozofiji još više je podsjetilo na najelitniji košarkaški proizvod - NBA ligu. Iako se Superliga samo 48 sati nakon osnutka počela raspadati, novi model Uefine Lige prvaka bit će njezina light verzija. Zatvorena liga u nogometnu je neminovnost. Sad još preostaje samo da se basketizacija nogometa nastavi promjenama pravila po uzoru na košarku. Uostalom, sve se glasnije priča o uvođenju time-outa, mjerenju vremena čiste igre, zamjenama s pravom povratka u igru...

Ako će Superliga biti potpuno zatvorena, bit će potpuno usporediva s NBA ligom i natjecanjima u svim ostalim američkim profesionalnim sportovima. Ako će osnivači dijeliti pozivnice za popunu novoformiranog natjecanja, bit će isto kao u košarkaškoj Euroligi.

Kako je Fiba izgubila Euroligu

Ta nas usporedba vraća na početak milenija, u sezonu 2000./01. kada su se paralelno igrale dvije "Lige prvaka". Novoosnovani ULEB, Udruga europskih košarkaških liga, Fibi je čak ukrao i ime natjecanja jer nije pravno zaštitila naziv Euroliga, koji je njeno elitno natjecanje nosilo od 1996. godine. Tako su najbolji klubovi iz 11 zemalja osnivačica igrali novu Euroligu, a Fiba je svoje natjecanje preimenovala u Suproligu i morala se zadovoljiti ostacima, ali ni oni nisu bili zanemarivi jer su na Final Fouru redom igrali velikani - Maccabi, Panathinaikos, Efes Pilsen i CSKA.

Foto: Maccabi je osvojio jedino izdanje Suprolige (Reuters)

Ipak, i sponzori su procijenili da je ULEB-ovo natjecanje perspektivnije te je Fiba ostala bez važne financijske potpore, a posljedično su se i preostali velikani okrenuli novom natjecanju. Fiba je još godinu dana organizirala drugorazredni Kup Raimunda Saporte i trećerazredni Kup Radivoja Koraća, a onda ih ugasila, dok je ULEB pokrenuo i Eurokup. Godinu dana kasnije vratila se pokretanjem EuroChallengea, a od 2016. i novog natjecanja pretenciozno nazvanog Liga prvaka.

Zbog 20 godina starog košarkaškog rata danas pate reprezentacije. Isto prijeti i nogometu

Ali Fiba je već dva desetljeća zanemariv igrač u klupskoj košarci i regulira samo reprezentativna natjecanja. Koliko je nemoćna u odnosu na Euroligu dovoljno govori činjenica da euroligaši uglavnom ne puštaju svoje igrače na reprezentativne kvalifikacije koje se posljednjih godina igraju usred sezone. One su pak posljedica reforme velikih natjecanja uslijed druge Fibine izgubljene borbe, protiv NBA lige kojoj je smetalo to što svake godine njene sve brojnije zvijezde iz drugih zemalja na pripreme dolaze iscrpljene.

Reprezentacije bi i u ovom slučaju mogle biti kolateralna žrtva pohlepe najbogatijih jer Uefa prijeti suspenzijom igrača iz Superliginih klubova na svojim natjecanjima.

Ključne razlike

Tri su osnovne razlike u agonijama Fibe i Uefe. Najveća je to što su ULEB pokrenule lige, a Superligu klubovi, te će Uefi i bez same elite ostati dosta atraktivnih klubova i tržišta. 

Nadalje, nakon promjena u strukturi europske klupske košarke globalno najvredniji proizvod tog sporta ostao je netaknut, jer NBA liga je ionako bila svijet za sebe. 

Konačno, iako je po popularnosti odmah iza njega, košarka se ne može uspoređivati s važnosti koju nogomet ima u životu ogromnog broja ljudi. Zato se reakcije na Superligu ne mogu usporediti s onima koje je izazvao košarkaški rat prije dvadesetak godina, premda bi i na njega bile puno izraženije da je tada bilo društvenih mreža.

Ipak, unatoč tim razlikama, dovoljno je sličnosti da se možemo zapitati u kojim će još promjenama nogomet slijediti svoju nepopularniju sestricu, kako u organizaciji, tako i prezentaciji, pa i u pravilima.

Sljedeći korak su time-outi i podjela na četvrtine

Jasno je da je Superliga okrenuta globalnoj publici nauštrb lokalnih navijača. Nogomet je tijekom pandemije pokazao da može živjeti i na praznim stadionima i da su domaći fanovi koji žive za taj klub najmanje bitan faktor dok stotine milijuna diljem svijeta gutaju televizijske prijenose. Upravo u njima leži prilika za najveće promjene.

Nogometna utakmica formalno traje 90 minuta, a prijenos nešto manje od dva sata. Za usporedbu, NBA utakmica traje 48 minuta, a prijenos oko dva i pol sata. Dakle, radi se o više od 70 minuta razlike u "praznom" vremenu prijenosa, koje se može popuniti zabavnim popratnim sadržajima i, što je još puno važnije, reklamama. 

Zato je ideja o podjeli nogometne utakmice na četvrtine i uvođenju time-outa sasvim rezonska jer omogućuje više prekida i vremena za oglašavanje. Na primjer, s dva dodatna petominutna prekida i po jednim dvominutnim time-outom u svakoj četvrtini, prijenos bi se oduljio za više od 20 minuta, jer bi neko vrijeme prošlo i na okupljanje momčadi na predahu i raspoređivanje po povratku na travnjak.

Foto: Hoćemo li ovakve skupove gledati 5-6 puta tijekom utakmice? (Guliver)

Od toga bi koristi imali i igrači, posebno jer bi u Superligi ionako opasan ritam prenatrpanog rasporeda bio još žešći i naporniji pa bi im svaka prilika za predah dobro došla. Uvođenje prava na pet izmjena zbog korona-krize bio je prvi korak u rasterećivanju igrača. Ovo bi samo bio logičan slijed, a u posljednje vrijeme je ionako bilo više modificiranja i izmjena pravila nego kroz cijelu nogometnu povijest.

"Pravila se moraju mijenjati. Zbog korona-krize sada imamo pet zamjena, uskoro ćemo vjerojatno imati time-out i mogućnost zamjene istog igrača kao u malom nogometu. Zašto ne bismo imali mogućnost izvesti igrača koji je nervozan, a potom ga vratiti u igru kad se smiri i kad mu ukažemo na neke stvar?" napisao je legendarni hrvatski sudac Mateo Beusan u nedavnoj kolumni za Index.

I zamjene s pravom povratka normalne su u gotovo svim drugim ekipnim sportovima, ne samo futsalu i košarci, pa je samo pitanje vremena kad će se uvriježiti i u onom najpopularnijem. To bi dovelo do potpune revolucije u pristupu utakmicama jer bi treneri imali na raspolaganju 18 igrača koji se na terenu izmjenjuju po potrebi, a mogli bi čak i uvesti drugoga golmana samo za obranu jedanaesterca.

Izmjene bi se radile tijekom prekida, a vrijeme bi se zaustavljalo, baš kao u košarci. Na prosječnoj utakmici lopta je u igri nešto više od 60% vremena, odnosno nešto manje od 60 minuta. Kad bi utakmica trajala 60 minuta čiste igre, sa zaustavljanjem vremena u prekidima, prijenos bi trajao još dulje, a vremena za reklame bilo bi još više.

Perez predlaže skraćivanje utakmica, ali postoje i drugi načini držanja fokusa gledatelja

Međutim, postoje i drukčiji kutevi gledanja. Predsjednik Reala Florentino Perez bi, recimo, čak i skratio utakmice jer one ne drže pozornost mladih gledatelja, ali to nije u skladu s idejom o povećanju marketinškog vremena. Pozornost mladih se može držati raznim sadržajima, od plesnih točki na prekidima do interaktivnih igara za gledatelje, kako za one na samim stadionima, tako i pred ekranima i monitorima.

Promjene pravila i načina na koji doživljavamo nogomet sigurno će se dogoditi. U smjeru košarke ili nekom drugom, za dvije, pet, deset ili dvadeset godina, naglo ili postupno, ali promjene će sigurno doći, kao što je došlo i do osnivanja Superlige.

Samo, dokle će sezati? Hoće li se osim pravila mijenjati i ustroj cijelog sporta? Hoćemo li u budućnosti vidjeti nogometni draft na koji će se prijavljivati mladi igrači diljem svijeta željni blještavila Superlige? Mladi europski košarkaši mogu čekati nekoliko godina nakon drafta do isteka ugovora sa svojim klubovima prije nego što odu u SAD ili samostalno plaćati odštetu svojim novcem, minus 600.000 dolara koliko pokrivaju NBA klubovi. U nogometu su te odštete neusporedivo veće, ali ambiciozni talenti mogli bi jednostavno ne potpisivati prve profesionalne ugovore s klubovima u kojima su odrasli te se staviti na raspolaganje Manchesterima, Juventusima i Barcelonama u nadi da će se dovesti u situaciju da na barem pet minuta zamijene Mbappea ili Halanda kad im trener krajem treće četvrtine odluči priuštiti predah. To bi nanijelo drastičan udarac klubovima na svim nižim razinama, i proizvođačima i preprodavačima te potencijalno dovelo do brojnih gašenja jer ne bi mogli ni doći u situaciju da zarade novac za preživljavanje.

Foto: Ovako bi u budućnosti i klubovi Superlige mogli novačiti mlade igrače (Guliver)

Takav rasplet danas djeluje nestvarno. Ako je nogomet religija, takve bi promjene bile čista hereza, ali Superliga ionako ide u smjeru istrebljivanja navijača kojima je nogomet religija i okreće se mnogobrojnim usputnim konzumentima.

Ako Uefa nije uspjela zadovoljiti klubove najboljim svjetskim nogometnim proizvodom, odnosno Ligom prvaka, ako su oni spremni uništiti najelitniju nogometnu tradiciju, tko zna koliko su daleko spremni otići zbog poneke stotine milijuna eura više i kakve će to posljedice imati na one ispod njih.