NEBOJŠA VIŠKOVIĆ jedan je od najvećih teniskih bardova na prostoru Balkana i sinonim za tenisku enciklopediju. Srpski 50-godišnji komentator 25 godina je na televiziji, a na scenu dolazi kao jedan od osnivača televizije Sportklub i čovjeka koji komentira većinu Đokovićevih mečeva.

Novaka Đokovića je pratio od samih početaka, otkako je danas najbolji tenisač svijeta bio tinejdžer i učenik u akademiji legendarnog hrvatskog trenera Nikole Pilića. S njim je proputovao svijet, a sada je prvi put stigao u Zadar, na drugi dio Đokovićevog humanitarnog turnira u Zadru.

Između brojnih obaveza, Višković je uspio naći pola sata vremena za razgovor o brojnim temama u tenisu. Razgovor je obavljen nekoliko sati prije nego što je finale otkazano zbog Grigora Dimitrova koji je imao koronavirus. Kasnije je objavljeno da su zaraženi i Borna Ćorić te Novak Đoković pa smo nazvali Nebojšu da nam kaže i svoje mišljenje o kaosu koji je uslijedio.

Sada nakon nekoliko dana, što misliš o cijeloj situaciji?

Prije svega, žao mi je što je ovako lijepa i plemenita ideja postala predmetom napada. Mislim da su se dogodile neke razne stvari o kojima ne znamo i da će se to jednog dana saznati. Mislim da su mnogi prsti ovdje umiješani i da je puno ljudi htjelo da se ovako nešto dogodi jer nekome nije odgovaralo da se održi Adria Tour. Tu mislim na najviše razine u državama, od nekih individualaca u vrhu do situacije koje se mogu usporediti sa stvarima u filmskoj industriji poput špijuniranja. Žao mi je i što su mnogi mediji promijenili ploču za 180 stupnjeva u razmaku od valjda dva sata. Čovjeka koji je napravio toliko puno za ljude na ovim prostorima, čak i ekonomski, proglasili su kao najvećeg neprijatelja. Sjetite se toga. Novak je mogao sjediti u Monte Carlu i trenirati, a njegov je jedini motiv bio napraviti nešto dobro. Također, poanta je da je organizacija napravila sve po propisima. Sad, je li ovo sve bilo preuranjeno, to treba vidjeti s vladama zemalja u kojima su mečevi održani. Mislim da tu prije treba tražiti krivca nego u Novaku.

Prije otkazanog finala hvalili ste organizaciju turnira. Kakva je bila organizacija kad podvučemo crtu? 

Prvi put sam u Zadru tako da mi je zadovoljstvo vidjeti grad koji mi se jako sviđa, iako nisam vidio puno. Što se tiče turnira, vidi se velika želja organizatora da sve bude kako treba. Baš sam razgovarao s Đorđem Đokovićem koji je direktor cijelog Adria toura i imam dojam da je ovakvu stvar organizirati za ovako kratko vrijeme vrlo teško. Tko god je bio na nekom turniru zna da nakon završetka odmah kreću pripreme za sljedeću godinu. Organizirati ovako nešto za ovako kratko vrijeme je nevjerojatno i to ne bi bilo moguće da nema želje ljudi koji se brinu o organizaciji. U Beogradu i Zadru se baš osjeća pozitivna atmosfera i čovjeku je puno srce kada vidi ovako nešto. To se najbolje vidjelo na meču Ćorića i Đokovića gdje je bila atmosfera kao da igraju dva igrača iz iste zemlje. Stalno se čulo 'Ajmo Nole', 'Ajmo Borna'. Jedino mi je žao što nisu bile pune tribine, to bi bilo još bolje.

Koji je onda smisao mjera protiv koronavirusa ako se one ne poštuju? 

Moram to reći, nemojte to uzeti kao zamjerku, ali ne razumijem te mjere o socijalnoj distanci. Ako se svi nabiju jedni pored drugih onda to nema smisla. Ako je mjera već donesena, onda svi trebaju sjesti na dva metra razlike, no to se ne poštuje. Šteta zbog turnira, ako je tako, mogao je biti pun stadion. Unatoč tome, ovo je divna priča, iz užasne stvari poput pandemije uspjeli smo napraviti nešto doista dobro.

Dugo ste u novinarstvu, kako je krenuo vaš novinarski put, a kada ste počeli pratiti Novaka?

Kada tako kažeš osjećam se malo staro. Krenuo sam '92. u jednom pisanom mediju, a 95. prelazim na televiziju. Sada sam već 25 godina na televiziji i sudjelovao sam u osnivanju Sportklub televizije. Što se tiče Novaka, mislim da sam prvi put priču radio s njim kada je imao 12 ili 13 godina i bio u akademiji Nikija Pilića. Nije se znalo u nijednom trenutku da će biti ovakav igrač pa ni tada jer je to u tenisu jako teško i nezahvalno prognozirati. Reći ću vam zanimljivu anegdotu. Sportklub kada je osnovan nije imao veliki budžet i mi smo razmišljali koje sportske događaje kupiti. Između ostaloga u ponudi je bila Masters serija. To je bilo 2006. i direktor me pitao kakav je onaj mali Đoković, hoće li biti nešto od njega jer je važno u takvim investicijama zbog gledatelja imati domaćeg igrača. Novak je u tom trenutku bio negdje 87. na svijetu. Ja mu kažem: ''Vidi, obećava, ali da ga je*eš ne mogu sigurno to prognozirati, nemoguće je.'' Na kraju je to ispao antologijski posao jer je cijela televizija zbog Novaka rasla i postala regionalna.

Omiljena anegdota iz vaše karijere?

Ma ima milijun anegdota, ne znam koju izabrati. Kao komentator imam običaj da lupim, kada si iza mikrofona razgovaram kao s vama ovdje i normalno je da se događaju greške. Tako sam jednom dobio nagradu koja se zove Mister Lapsus za rečenicu: ''Andy Murray je jučer izgubio današnji meč.'' A zapravo sam to rekao svjesno jer je Murray jučer igrao meč koji je trajao tri sata i onda nije imao snage da dobije današnji meč. Tako da sam u prijenosu znao izgovoriti puno veće gluposti. Posao novinara je takav, ali i privilegija. Radiš posao koji voliš i fino si plaćen za njega.

Puno klinaca je u Srbiji i cijelom Balkanu primilo reket u ruke zbog uspjeha Novaka Đokovića. Kako gledate na budućnost srpskog i hrvatskog tenisa?

Uvijek ti treba netko da povuče. Novak je naravno napravio puno toga i puno klinaca je zbog njega počelo igrati tenis, no i dalje je problem što se radi o jako skupom sportu. Priča se da to više nije tako, ali jest. Nije skupo u smislu da uzmeš reket i odeš na satove, ali ako se misliš baviti time ozbiljno, izuzetno je teško. Moj sin također igra tenis, ima 16 godina i iskreno da nemam veze koje imam sigurno mu ne bih mogao to priuštiti. 

Cijeli uspjeh srpskog tenisa je uzrokovan Novakovim uspjehom. Nisu Ana Ivanović i Jelena Janković slučajno bile top 5 u jednom trenutku, vukle su jedna drugu zbog tog rivalstva. Čuvena je izjava Janka Tipsarevića koji je bio osmi na svijetu, a kao da nikoga za to nije bilo briga. Nakon toga je rekao: ''Ne vrijedi mi što sam osmi na svijetu kada nisam prvi u Novom Beogradu.'' Što se tiče budućnosti, u Srbiji ima klinaca 2003. godište koji su stvarno talentirani, u Hrvatskoj isto ima jako dobrih momaka i djevojaka od 16 i 17 godina. To je valjda taj dinarski tip. Imamo to u sebi valjda, da smo borci, sportaši, fajteri, ne samo u tenisu. Život nas je valjda takvima napravio.

Hrvatska ima Grand Slam šampiona u Marinu Čiliću koji unatoč tome godinama trpi kritike i ne dobiva potrebno poštovanje. Je li u Srbiji slična situacija kada Novaku krene loše?

Razmaženi smo. Postavljeni su previsoki standardi. Plus imamo to prokletstvo poput ljubomore i zavisti te neka susjedu crkne krava. Srbija je donedavno imala petoricu igrača u top 50. To nije normalno. Zemlja koja nema infrastrukturu, nacionalni teniski centar, ništa osim talenta. Što se tiče Novaka, on je u Srbiji više od sportaša, čovjek koji zbog svog ponašanja i uspjeha izaziva takvu pažnju da je prirodno da skupi neprijatelje. Ima puno ljudi u Srbiji koji ga napadaju. Puno ih je plaćeno da ga napadaju. Bilo da se radi o miševima koji se kriju iza nadimaka na društvenim mrežama pa su hrabri iza tipkovnice ili o plaćenim novinarima koji to rade da bi ispunili tiražu. Svaka njegova riječ se mjeri i gleda pa je i zato imao napade u posljednje vrijeme jer misli svojom glavom. Nekada ne kaže nešto najtočnije pa se pokaje, ali nitko nije savršen, svi smo ljudi od krvi i mesa. Svaka njegova namjera je pozitivna. No puno ljudi na njega gleda kao heroja, kao izdajicu, kao neznalicu, ali i kao Boga.

Spomenuli ste posljednje napade na njegove izjave zbog koronavirusa. Je li Đoković tek sada postao svjestan koliko njegova riječ glasno odjekne zbog statusa koji ima u svijetu?

Baš je nedavno gostovao kod mene u podcastu i rekao mi da se osjećao kao da ima megafon. To je tako, mora biti svjestan da je njegov život Veliki brat. To je njegov život, što da ti radim majstore, ti si jedan od najboljih svjetskih sportaša. Moraš biti svjestan toga i odgovornosti koju imaš jer ima puno fanova koji njegove riječi shvaćaju ozbiljno i primjenjuju ih. To je argument za one koji ga napadaju i koji govore da radi opasne stvari. Vjerujem da će zbog tih izjava u budućnosti biti oprezniji. Inače tijekom sezone Novak i ne stigne pričati o ovakvim temama i mislim da je tek sada shvatio koliko je njegova riječ moćna.

Dva najbolja hrvatska igrača Borna Ćorić i Marin Čilić doživjeli su pad nakon osvajanja Davis Cupa, nalaze se oko tridesetog mjesta na ATP ljestvici. Što od njih očekujete? 

Mislim da će Čilić tek doživjeti labuđi pjev. Igrao je vrhunski tenis, bio treći na svijetu, no svi znamo da nema potrebnu mentalnu snagu u ključnim trenucima. Možda će u onim trenucima kada shvati da nije ostalo puno tenisa pred njim, možda će se onda opustiti i riješiti tog pritiska. Često igrači u tim trenucima baš proigraju. Marin ima briljantan tenis, samo mu glava nedostaje da bude još bolji. Što se tiče Borne, treba još puno raditi na nekim tehničkim stvarima u svojoj igri. No u pravu si, mlad je, nadam se da je ovaj period izolacije iskoristio da eliminira te neke nedostatke koje ima u svojoj igri. Sada je imao četiri mjeseca da radi na tome, inače nema toliko vremena. Jako mi se inače sviđa njegov tenisa, također radi se o divnom momku. Borna sigurno može u top 10, bio je 12., a za više od toga vjerojatno tek kad ovi starci završe svoje.

Što s tim starcima? Kako će izgledati tenis kada se oni povuku, hoće li ostati isti?

Neće. Netko će ih zamijeniti, netko će ih zamijeniti u top 3, ali takve karizme i takve igračine u istom trenutku teško da ćemo ponovno doživjeti. Njih trojica su prešli igricu. Gledaš meč polufinala Wimbledona kada su igrali Isner i Anderson, nakon njih na teren izađu Nadal i Đoković, kao da drugi sport gledaš. Tako da me strah da bi se u tenisu mogao dogoditi scenarij s početka tisućljeća, uz poštovanje tim tenisačima, no imali smo igrače na prvim mjestima s jednim ili nijednim Grand Slam naslovom. Primjer toga je bio Marcelo Rios. Pa si nakon toga imao Roddicka, Safina, Hewitta, sve sjajni igrači. No oni u današnjoj konkurenciji ne bi mogli ništa. Vjerojatno ćemo dobiti situaciju kao u ženskom tenisu gdje se iz tjedna u tjedan više ne zna tko je prvi. Meni je žao zbog toga, znam da neki više vole tu neizvjesnost i dramu, no povijest nam govori da publika više voli kada imaš ozbiljne face na vrhu jer to diže cijeli sport.

Zašto je u ženskom tenisu takva situacija već godinama gdje nema dominantnih igračica kao u muškoj konkurenciji?

Ostala je jedino Serena Williams koja se koncentrira na Grand Slamove. Nemaš Navratilovu, Evert, Seles, Graff koje su držale ženski tenis. Kvaliteta ženskog tenisa je pala, ali i dame, koliko god ih volimo, u sportu su specifične. Drugačiji mentalni sklop imaju od muškaraca, lakše padnu, ali lakše se i dignu. Ima tu i problema jer WTA nema moć kao što ima ATP. Nitko ne zna recimo tko je predsjednik WTA organizacije. Oni su nemoćni u pronalasku pravog sponzora, da izguraju neke igračice da postanu globalno popularne i marketinški atraktivnije.

Slažete li se onda s Novakom koji je jednom rekao kako tenisačice ne bi trebale primati isti novac na Grand Slamovima kao tenisači?

Ne treba zaboraviti i da su djevojke prošle kroz isto da dođu do vrha kao i muškarci. Odricanje, novac, sve stvari koje su potrebne da se dođe do uspjeha. Kada pogledamo to, ne bi trebalo biti razlike u plaćama. Najveći argument da se djevojkama smanje plaće je to što ženski tenis nema pažnju kao muški. Tribine su poluprazne, otkupi prijenosa su jeftiniji nego u muškom tenisu, to je najveća razlika. Koliko para toliko muzike. Ljude jednostavno manje zanima.