Foto: Nenad Dugi / Cropix, AFP

PREMIJERNI nastup donio je broncu, u zadnja dva navrata ostali su kratki u finalima, a u međuvremenu su još dvaput plasirali se u borbu za medalje. Sukus je to učinka hrvatske rukometne reprezentacije na europskim prvenstvima.

Hrvatska se rukometnoj Europi prvi put predstavila u Portugalu 1994., nakon što se nisu uspjeli kvalificirati za SP godinu dana ranije. Pod vodstvom izbornika Zdravka Zovka Ćavar, Puc, Saračević i društvo u skupini su osvojili drugo mjesto (Rusija, Francuska, Bjelorusija, Njemačka, Rumunjska) i izborili polufinale gdje su kasnijim prvacima Šveđanima pružili su najveći otpor od svih reprezentacija na turniru, ali u finale se nije moglo. Utjeha je stigla u trileru protiv Danske, kada su s golom viška uzeli broncu, prvu medalju na velikim natjecanjima. Očekivana žetva medalja u idućim je godinama izostala i toj generaciji kolajna iz Portugala ostala je jedina s europskih smotri.

Suša poslije Portugala potrajala 14 godina

U Španjolskoj 1996. polufinale je ostao tek san, iako se startalo s tri rutinske pobjede. Rusi su bili pobjednici naše skupine i europski prvaci, a plasman među četiri reprezentacije uskratio je Hrvatskoj poraz od Jugoslavije, koja će naslijediti našu broncu iz Portugala. U utakmici za peto mjesto Hrvatska je svladala Češku.

Talijanski gradovi Meran i Bolzano ugostili su najbolje rukometaše Starog kontinenta u proljeće 1998., a Hrvatska je opet u posljednja dva kola skupine prokockala šansu za ulazak među četiri najbolje reprezentacije. Poslije pet od šest bodova u prve tri runde uslijedili su porazi od Rusa i Mađara, a u istom tonu je završeno natjecanje - utakmici za sedmo mjesto izgubili su od Francuza.

Zagreb donio tužni kraj olimpijskih pobjednika iz Atlante: Francuzi im oteli borbu za medalje, Slovenci priliku da brane zlato

Europsko prvenstvo u Zagrebu i Rijeci trebalo je poslužiti za trijumfalni oproštaj jedne velike generacije, ali unatoč velikoj podršci, skupinu su naši završili na trećem mjestu. U posljednjem kolu remiziralo se s Francuskom, s kojom je u polufinale prošla još i Španjolska.

Izblamirali se u Švedskoj pa sa Červarom izgubili dvije bitke za broncu i dva finala

Dvije godine kasnije hrvatski rukomet dotaknuo je dno. Doslovce. U Švedskoj je predstavljen novi format natjecanja (umjesto dotadašnje dvije skupine po šest reprezentacija po četiri momčadi bile su razvrstane u četiri grupe), a u skupini D izabranici Josipa Miljkovića izgubili su sve tri utakmice (Jugoslavija, Njemačka, Francuska) i zahvaljujući katastrofalnoj gol-razlici (-16) EP okončali na posljednjem, 16. mjestu.

Većina igrača koja je sudjelovala u toj blamaži nastupila je i na Europskom prvenstvu u Sloveniji 2004., ali atmosfera u i oko reprezentacije bila je dijametralno suprotna. Balića, Metličića i ostale vodio je Lino Červar, a u Sloveniju su stigli kao svjetski prvaci i najveći favoriti turnira. Naši su neporaženi (četiri pobjede i dva remija) lakoćom stigli do polufinala i megdana s domaćinom.

Utakmica je protekla u znaku dosta "tučnjave" i nešto malo rukometa, a Slovenci su tijekom svih 60 minuta imali vjetar u leđa od strane ukrajinskog sudačkog para Liudovyk-Vakula. Više od svega toga, dvoboj je ostao zapamćen po prljavom potežu Aleša Pajoviča zbog kojeg je Pero Metličić umalo ostao bez oka.

Nakon što su naše ostavili osakaćene na jedinoj poziciji za koju nismo imali adekvatnu zamjenu, Slovenci su odjurili u finale, gdje ih je lakoćom tukla Njemačka. Ogorčeni i demotivirani, naši su reprezentativci u utakmici za treće mjesto izgubili od Danske.

Jednaki doseg ostvarili su i u Švicarskoj 2006., a opet su Danci bili uspješniji u borbi za broncu. Prethodno su u šest utakmica pet puta slavili i minimalno poraženi od Rusa, ali i u polufinalu i u utakmici za treće mjesto Hrvatska je bila nemoćna te su do laganih pobjeda došli prvo Francuzi, a zatim i Danci.

Pukli u dva zadnja finala: Zlatom se kitili Danci i Francuzi

U Norveškoj 2008. Hrvatska je ostvarila najbolji rezultat na EP-ima - osvojena je srebrna medalja. Počelo je furiozno, s tri glatke pobjede u tri utakmice, ali u drugom krugu do posljednjih su sekundi naši strahovali za prolaz u polufinale. Ipak, u okršaju s domaćinom uspjeli su izboriti neriješeno, za novi ulazak među četiri najbolje ekipe. Ni odlično raspoloženi Abalo i Narcisse ni Thierry Omeyer na golu nisu pomogli Francuzima, a na krilima Metličića i Balića naši su izborili finale. Završnu utakmicu počeli su briljantno, protiv Danske su u prvih nekoliko minuta došli do ekspresnih 4:0, ali kada je Kasper Hvidt spustio roletu, Danci su otišli do kraja.

Posljednje Europsko prvenstvo održano je u Austriji, a naši su kao prvi završili u prvoj skupini, s tri pobjede (Norveška, Ukrajina, Rusija). Bitka za polufinale počela je remijem protiv Islanda, ali je uspješno privedena kraju pobjedama protiv Austrije i Danske, kojoj su se tako osvetili za poraz iz finala u Oslu. Bečko polufinale protiv Poljske otišlo je na stranu naših, ali u novoj bitci za zlato opet su šaptom pali (Francuzi su bili prejaki).

Hrvatska na europskim prvenstvima:

1994.(Portugal): BRONCA

1996.(Španjolska): 5.

1998.(Italija): 8.

2000.(Hrvatska): 6.

2002.(Švedska): 16.

2004.(Slovenija): 4.

2006.(Švicarska): 4.

2008.(Norveška): SREBRO

2010.(Austrija): SREBRO

2012.(Srbija): ?