KARIJERA pravog svjetskog putnika obilježena trima utakmicama. Da, jer je Mislav Oršić dosad igrao u čak devet različitih prvenstava. Od Hrvatske do Kine, Italije i Južne Koreje: igrač rođen 1992. od 21. godine počeo je obilaziti svijet sve do Pafosa:

"Ovdje sam oko 9-10 mjeseci i stvarno se super zabavljam. Prošlog siječnja kontaktirao nas je Pafos i u nekoliko dana smo se dogovorili pa sam došao", ispričao je za gianlucadimarzio.com u dokumentarcu "Pafos: risvegliare la passione di un'isola" (Pafos: buđenje strasti jednog otoka).

Novi početak s Pafosom

Novi početak za igrača rođenog 1992., koji se vratio u Ligu prvaka, koju je klub osigurao u kvalifikacijama protiv Crvene zvezde. Utakmica protiv srpskog kluba, a osobito drugi gol u tom susretu, najupečatljiviji su mu trenutak: "Kada smo se kvalificirali protiv Crvene zvezde za Ligu prvaka, tih 90 minuta, trenutak kada smo postigli drugi gol: to mi je zasad najvažniji trenutak u Pafosu".

Nakon Southamptona i Trabzonspora, Pafos je za Oršića bio još jedna radikalna promjena u karijeri. Hrvat je već mlad pokazao veliku sposobnost prilagođavanja. Sa samo 23 godine potpuno je promijenio karijeru i otišao u Aziju, prvo u Južnu Koreju, zatim Kinu:

"Bio sam još uvijek vrlo mlad igrač, imao sam 22 godine. Nisam znao puno o korejskoj kulturi jer je potpuno drugačija od europske. Trebalo mi je stvarno 6 mjeseci da se prilagodim svemu, i kada sam se prilagodio njihovoj kulturi, stvari su počele ići bolje za mene". 

Avantura u Aziji došla je nakon loše sezone u Italiji sa Spezijom: "Došao sam prilično kasno, zadnjih dana prozora za transfere. Momčad je već bila formirana i ja sam bio mlad igrač kojeg nitko nije poznavao, pa je bilo teško dobiti prostora na terenu".

Godina bez uspjeha? Napadač Pafosa to ne bi tako nazvao: "Kao mladi morate proći kroz teške trenutke u karijeri". Razgovarajući o tome, priznaje grešku: "Nisam baš dobro naučio talijanski, možda da sam naučio jezik, sve bi za mene bilo drugačije. Ali u životu nikad ne znaš gdje griješiš. To su ionako male greške koje ti mogu pomoći u budućnosti".

Dinamo Zagreb: snovi ostvareni

Klub koji je najviše obilježio karijeru Mislava Oršića svakako je Dinamo Zagreb. Ne samo što je tu proveo najviše godina, već i zbog duboke povezanosti - otac mu je veliki navijač Dinama. "Bilo je kao da su se snovi ostvarili. Vidiš djecu po ulicama kako nose tvoje majice i slične stvari, za mene je to bilo stvarno posebno", priča smiješeći se.

S Dinamom je postigao dvije važne triplette. Prvu protiv Atalante u debiju u Ligi prvaka: "Bila je to moja prva utakmica u Ligi prvaka i vjerujem da nitko od mojih suigrača ranije nije igrao, pa je bila posebna večer".

Drugu protiv Tottenhama Josea Mourinha, kada su preokrenuli poraz 2:0 iz prve utakmice: "Možda je bio još bolji od Atalante, posebno jer je bio Tottenham, engleski klub s Mourinhom kao trenerom. Pobijediti takav tim je stvarno posebno".

Na kraju Mourinho je otišao u svlačionicu čestitati Oršiću i suigračima, nazvavši ih "pravim muškarcima". Nešto neobično što je čuo samo od suigrača: "Imao sam intervjue i ostalo, pa nisam bio tamo, ali vidio sam kasnije na videu. Mourinho je vrlo poseban trener s posebnom karizmom. Lijepo je kad takav trener dođe čestitati tvojoj ekipi nakon pobjede. Stvarno je lijepo čuti to".

Mundijal u Kataru i Hrvatska

Treća utakmica koju Oršić nikad neće zaboraviti je Hrvatska - Brazil na SP-u u Kataru 2022. Dao je asistenciju za izjednačenje i zabio penal u nizu, doprinoseći prolasku dalje: "Bila je to stvarno vrlo lijepa večer. Protiv Brazila bila je vrlo teška utakmica.

Branili smo cijelu utakmicu, znali smo da gubimo, ali znali smo da ćemo možda imati priliku napraviti nešto i došla je na kraju utakmice. Ne znam, možda u posljednjih pet minuta, ne sjećam se točno, uspjeli smo postići taj gol. Nakon penala slavili smo kao da smo osvojili Svjetsko prvenstvo jer smo pobijedili Brazil, koji je, recimo, najbolja momčad u povijesti. Bilo je lijepo".

Na tom turniru osvojio je broncu, odlučivši utakmicu za 3. mjesto protiv Maroka: "Za nas je to bio san koji se ostvario: moći dati tako važan doprinos našoj zemlji i upisati se u povijest hrvatskog nogometa". Od Mundijala u srcu mu je ostalo dijeljenje svlačionice s Modrićem, idolom iz djetinjstva – zajedno su gledali Dinamo na Maksimiru: "Za mene je bio idol".

Što je značilo dijeliti svlačionicu? "U to vrijeme bio je u Real Madridu, najvećem klubu na svijetu, i od njega se može samo učiti. Čak i sad, sa 40 godina, možeš samo učiti od njega. Igra još uvijek na istoj razini, brine o sebi i tijelu kroz trening i sve".

Budućnost i ponos na prošlost

Za budućnost Oršić se ne projicira predaleko, već se fokusira na sadašnjost: "Nadam se da ćemo proći ligašku fazu Lige prvaka. Nisam uspio s Dinamom i nadam se da ćemo s Pafosom imati snage proći u sljedeću fazu". Gledajući unatrag, najveći ponos je bronca s Hrvatskom, kruna karijere i simbol ponosa za cijelu zemlju: "Medalja sa Svjetskog prvenstva - to je kruna moje karijere jer je bio poseban trenutak za mene i za cijelu zemlju".