NAKON isteka prijelaznog roka može se reći da je nogometno ljeto završilo, podvući crta i zaključiti da je bilo užasno. Možda i najgore u povijesti, piše Peter Fitzpatrick za Football365.

Svjetsko prvenstvo za žene i njegov uspjeh bili su pozitivna priča dok ga nije zasjenilo ponašanje predsjednika Španjolskog nogometnog saveza Luisa Rubialesa, koji je odbio podnijeti ostavku unatoč zloupotrebljavanju pozicije na finalnoj utakmici i tko zna koliko dugo prije toga.

Saga je iz dana u dan postajala sve nadrealnija, uključila se i španjolska vlada, a savez je sam zatražio vlastitu suspenziju, čime je riskirao nastupe Real Madrida, Barcelone i drugih klubova u Europi. Rubialesova majka zaključala se u crkvu i krenula u štrajk glađu iz protesta prema navodnom "lovu na vještice", a regionalni predsjednici španjolskog saveza zahtijevaju da on odstupi. Zaista, čudnije od fikcije.

Luis Rubiales poljubio je Jenni Hermoso u usta nakon španjolskog trijumfa na Svjetskom prvenstvu. To je bez sumnje samo vrhunac institucionalizirane mizoginije i još gorih stvari u španjolskoj ženskoj reprezentaciji, jer zašto bi inače savez toliko branio jednog čovjeka?

Nogometaši šute

Kontroverzni trener Jorge Vilda, koji je navodno loše postupao prema igračicama tijekom godina, zbog čega se njih 15 lani žalilo savezu, zasad još ima posao, iako je cijeli njegov trenerski stožer odstupio prošlog tjedna.

A dok se nogometašice zauzimaju za sebe i jedne za druge, što rade nogometaši? Ne baš puno.

Betisov napadač Borja Iglesias rekao je da neće prihvaćati pozive "dok se stvari ne promijene", njegovi suigrači Isco i Hector Bellerin također su se izjasnili, a potonji je to činio i ranije o važnim temama. Andres Iniesta i Iker Casillas također su osudili situaciju, iako je legendarni golman lani mislio da je smiješno šaliti se kako je u gej vezi s Carlesom Puyolom, što nije donijelo puno dobroga za još jednu ranjivu skupinu u sportu.

Izvan toga, sve je bilo mlako. Gary Lineker rekao je da se nedostatak komentara muških igrača može pripisati bojazni od reakcija na društvenim mrežama. Bizarno mišljenje, ako se uzme da ih se kritizira zbog svega i svačega, kao i Linekerovo stajanje na vatrenu liniju anti-woke publike zbog svog opravdanog kritiziranja plana britanske vlade o migrantima ranije ove godine.

Mendyja su podržale stotine igrača iz cijelog svijeta

Tišina u glasovima nogometaša još je više za osudu ako se prisjetimo kako su posvuda slavili oslobađanje Bernarda Mendyja od višestrukih optužbi za silovanje, koje naravno ne znači da je potpuno nevin. Umjesto toga pokazuje na kvarni pravni sustav koji osuđivanje čini gotovo nemogućim.

Objave Memphisa Depaya i Paula Pogbe o beku koji je sad u Lorientu dobile su stotine lajkova od igrača diljem svijeta, s malo ili nimalo razmišljanja o navodnim žrtvama ovog slučaja. Poput Rubialesa, Mendy je prikazan kao žrtva, kao i nogometaši u cjelini, a Depay je rekao: "Tko će se zauzeti za nas kad nam je to potrebno, a ne kad je šteta već napravljena?"

Manchester United također je predstavio Masona Greenwooda kao žrtvu iako su svi čuli spornu audiosnimku te činio sve da ga vrati u momčad dok pritužbe javnosti nisu postale prevelike, umjesto da se osloni na moral, etiku i savjest.

Svi ti slučajevi pokazuju koliko je muški nogomet postao toksičan. Nije se to dogodilo preko noći, ali ovo nas je ljeto zaista osvijestilo koliko je pokvaren i izgubljen. A naravno, kao i u većini stvari, trulež počinje od vrha.

U nogometu ne postoji pristojno liderstvo, od španjolskog saveza do UEFA-e i FIFA-e, koje su protekli tjedan šutjele, uz iznimku minimalne FIFA-ine suspenzije Rubialesa na 90 dana. Čak nismo čuli ni "Danas se osjećam kao Španjolac" od Giannija Infantina, klauna koji se pretvara da je kralj.

Ali zato je sramotno rekao nogometašicama da "biraju svoje bitke", što prema njegovu mišljenju očito ne uključuje ustajanje protiv mizoginije i seksualnih prijestupa.

Koga briga za ljudska prava ako imaju novca?

Kao što dosad već znamo, vladajuća tijela i oni koji bi trebali štititi i promovirati igru i njenu budućnost brinu samo o novcu, što nije velika razlika u odnosu na prošle godine, ali izmiče kontroli. Više utakmica, više novca, više korupcije, više pohlepe, a manje morala, manje etike i manje brige za bilo što drugo.

Iz tog je razloga Katar dobio Svjetsko prvenstvo, a Saudijskoj Arabiji i Abu Dhabiju dopušteno je kupovati nogometne klubove, iako su poznati po očajnim ljudskim pravima. Žene imaju ograničena prava, ilegalno je biti gej, a ljude se osuđuje na smrt zbog minimalnih zločina. Ali oni imaju puno novca.

Ovo je ljeto počelo "trebleom" na pogon Abu Dhabija, a onda je počelo regrutiranje u Saudijsku Pro ligu, u koju su otišli brojni igrači, među kojima i jedan za kojeg se pretpostavljalo da je dobar momak, moralni kompas i saveznik LGBTQ+, Jordan Henderson.

Njegovo licemjerje ogroman je udarac toj zajednici i smanjuje mogućnost da se igrač izjasni kao gej u doglednoj budućnosti, a drugi igrači riskiraju da ih se kasnije proglasi licemjerima jer su se povezali s nečim što nije u skladu sa saudijskim režimom.

Ponekad se čini nepoštenim da nogometaši moraju biti uzori, ali trenutačno ih je vrlo malo koji su inspiracija. Čak je i najbolji u povijesti Lionel Messi ambasador saudijskog turizma.

Što će ostati od "prekrasne igre"?

Svjetsko prvenstvo za žene prije Rubialesovog poljupca smrti pokazalo je dobre strane sporta - zajedništvo i timski rad - inspirirajući mlađe generacije i igračice sutrašnjice. Ulogu u tome igra i nedostatak novca u odnosu na muški nogomet, ali nije li to bolje? Igrati zbog ljubavi prema igri, a ne zbog zarađivanja milijuna svakog tjedna?

Često se kaže da je sport odraz društva, a kako je muški nogomet jedina uistinu globalna igra, to zvuči posebno istinito. Uzdrmano stanje nogometa zrcalna je slika svijeta u kojem trenutačno živimo.

Dok za društvene promjene treba vremena, a svijet je u svemu podijeljen, muški nogomet mora se popraviti prije nego što sam sebe živog pojede. Prijeko su mu potrebne kulturne promjene, jer što će inače ostati od sporta koji ubrzano gubi epitet "prekrasne igre"? Nažalost, čini se da su one realne poput Rubialesove isprike.