NAGLEDALI su se navijači Hajduka utakmica na Poljudu koje su izgledale kao ova protiv Slaven Belupa (3:0) u prvom poluvremenu. Bio je Hajduk bolja momčad i u tom razdoblju, ali je pokazao neke stare probleme koji pripadaju vremenu prije dolaska Lukše Jakobušića u klub i uzleta koji Bijeli doživljavaju u zadnje gotovo tri godine.

Krovinović i Kalik su se jako mučili u prvom dijelu

Ricardo Moniz je hrabro postavio momčad i pokušao visoko pritisnuti Hajduk. Nije to bilo dugog vijeka jer Hajduk jednostavno ima previše kvalitete u momčadi (čak i uz odmaranje nekoliko važnih igrača) u odnosu na Slaven, ali su zato Bijeli imali velikih problema s kontrolom dugih lopti kojima je zadnja linija protivnika tražila Dilana Ortíza. Nije iz toga Slaven stvorio velike opasnosti, ali je njegova vezna linija bila konstantno za korak brža i bolje postavljena na odbijene lopte iz zračnih duela od veznjaka Hajduka te su gosti tako imali jednostavan mehanizam da udalje Splićane iz svoje polovice i onemoguće kontinuirani posjed i pritisak domaćih.

Drugi problem za Hajduk je bila tranzicija Slavena preko Arbëra Hoxhe i Ante Crnca koji su previše puta na taj način dolazili u zone iz kojih bi mogli potencijalno stvarati opasnosti. Jasno je da se ne može odigrati utakmica u kojoj protivniku baš ništa nećeš dozvoliti, ali je nedopustivo da ti protivnik izlazi u kontru s jednim ili dva igrača i uspijeva doći do kaznenog prostora. To je stvar pristupa i koncentracije, a upravo je to najviše nedostajalo igračima Hajduka u prvom poluvremenu.

Oba navedena problema su rezultat jako loše predstave vezne linije u prvom dijelu, s naglaskom na središnji dvojac Filip Krovinović – Anthony Kalik. Posebno se tu istaknuo Kalik kojem treba dati kredita jer se tek vraća nakon ozljede, ali ako nastavi s ovakvim predstavama, neće dobiti puno prilika za povratak u ritam.

Njegova uloga na utakmici je bila da glumi Rokasa Pukštasa. Priključivao se u zadnju trećinu, ali za razliku od Pukštasa nije imao ni brzinu ni energiju ni taktičku prisebnost da ne ostavlja ogromnu rupu iza sebe, čime je često utopio Krovinovića jer je on morao pokrivati kompletan prostor između napadačke i obrambene linije. Uz to je griješio u predaji lopte te je previše gubio posjed i time razbijao ritam igre.

Utakmica je podsjećala na brojne koje su viđene na Poljudu u posljednjih 15 godina

Ipak, i u tako rastrganoj igri Hajduk je stvorio sasvim dovoljno situacija iz kojih je trebao povesti. Posebno se ističe sjajna akcija Hajduka prije nego što je Zdenko Lovrić dosudio kazneni udarac koji Marko Livaja nije uspio realizirati. Ipak, malo je Hajduk toga stvorio iz nekakve smislene igre te se većina dobroga što je Hajduk napravio događalo iz izoliranih situacija nakon dugih lopti ili pogrešaka igrača Slavena.

Utakmica je podsjećala na brojne koje su viđene na Poljudu u posljednjih 15 godina. Hajduk koji pokušava, ali je rastrgan i izvan pravog ritma. Promašaj kaznenog udarca i nekoliko dobrih situacija. Kvalitetom inferiorni protivnik koji na najjednostavnije načine preko dugih lopti i tranzicije anulira razliku u moći između dvije momčadi.

Na to se sve nadovezala mučna atmosfera zbog sukoba na tribinama oko transparenta podrške Bad Blue Boysima i pozornim pratiteljima Bijelih je sve ukazivalo da ćemo u nastavku i dalje gledati mučenje, a da će Slaven "ni iz čega" zabiti gol i uništiti dobar ulazak Hajduka u prvenstvo. Slika je to koju smo često gledali, ali drugo poluvrijeme je pokazalo ono što navijači osjećaju od početka ove sezone pa i prije toga. Ovo je ipak neki drugi Hajduk.

Leko pokazao da ne robuje imenima i ustaljenim praksama

Suspendirani trener domaćih Ivan Leko je uputama s tribine odlučio odmah na poluvremenu presjeći cijelu priču. I dok bi brojni bivši treneri kluba ostavili istu momčad na terenu nadajući se da će se nešto pokrenuti nakon razgovora i par taktičkih uputa, on je odlučio odmah napraviti tri izmjene. Iz igre je izvukao indisponirane Kalika i Krovinovića te nevidljivog Jana Mlakara, a umjesto njih ubacio igrače koji su na kraju napravili razliku.

Emir Sahiti je zauzeo mjesto na lijevom krilu, Fahd Moufi je ušao na mjesto desnog beka, a kontrolu igre je preuzeo sada već uz Livaju najbitniji igrač momčadi Vadis Odjidja-Ofoe. Ulazak Moufija je značio prelazak Nike Sigura na poziciju šestice koju je odigrao protiv PAOK-a pa smo u nastavku u sredini gledali duet Sigura i Odjidja-Ofoe s isturenim Yassineom Benrahouom i Hajduk je prodisao.

Bijeli su furiozno ušli u drugo poluvrijeme, potpuno zagospodarili igrom i stavili Slaven pod veliki pritisak, a 15 minuta odlične igre bilo je dovoljno da Hajduk slomi otpor Slavena i nakon toga rutinski privede utakmicu kraju. Redale su se prilike ispred vrata gostiju pa tako u prvih pet minuta nastavka možemo izbrojiti čak četiri dobre situacije iz kojih su domaći mogli povesti.

U tim trenucima se samo čekalo kada će gosti popustiti pod pritiskom i to se dogodilo u 53. minuti. Krasnu su kombinaciju odigrali Livaja i uvijek prisutni Dario Melnjak za prvi (priznati) gol Hajduka na utakmici, a 10 minuta kasnije Sigur je odličnom dugom loptom pronašao ponovno Livaju koji se poigrao s obranom gostiju i odmjerenim udarcem smjestio loptu u malu mrežicu vratara Antuna Markovića.

Utakmica je u tom trenutku bila riješena, a do kraja je još Leon Dajaku zaokružio večer zabivši gol nakon više od 600 dana posta. Jako važno za njegovo samopouzdanje jer se ne može reći da je oduševio svojim igrama od dolaska u klub.

Povratak pravog Livaje

Livaja je unatoč nerealiziranom kaznenom udarcu odigrao fantastičnu utakmicu. Iznimno je važno za ambicije Hajduka da najbolji igrač momčadi nastavi zabijati kao u posljednje dvije godine jer ostali jednostavno ne postižu dovoljno golova, a na početku ove sezone (uz izuzetak trenutka čiste magije protiv Dinama) baš ništa ga nije išlo u smislu realizacije prilika ili poluprilika koje su mu se pružale. Protiv Slavena je demonstrirao da je on i dalje taj igrač koji radi razliku za Hajduk te je podsjetio na svoje najbolje utakmice u bijelom dresu.

Osim golova koje je zabio, Livaja je bio iznimno rastrčan i kombinatoran. Uključivao se u igru u gotovo svim fazama, a posebno u zadnjoj trećini. Bio ga je pun teren. Duga lopta iz zadnje linije na njega s igračem na leđima? Može. Proigravanje prema njemu u prostor iza leđa obrane? Može. Izvlačenje na krilne pozicije i guranje bekova i krila u dobre pozicije za stvaranje opasnosti? Može. Spuštanje na centar i kombiniranje s veznjacima? Može. Ekspresno oduzimanje lopte protivniku po izgubljenom posjedu? Može.

Livaja na ovoj razini jednostavno sve može i ovaj put ga je lopta nagradila za pristup koji je bio na visokoj razini. Imao je zadnjih par utakmica problem što bi predugo držao loptu i pokušavao kompliciranim rješenjima što je njegovu ekipu znalo ubaciti u probleme. Protiv Slavena toga nije bilo. Igrao je brzo i jednostavno što je Hajduku dalo ritam koji je u drugom dijelu bio prejak za Slaven. Ovakav Livaja je najbolji igrač lige i garancija Hajduku da su ostvarive ambicije koje klub ima ove sezone. S dva gola Slavenu došao je do 100 izravnih sudjelovanja za gol u dresu Hajduka u 104 nastupa, što je statistika koja ne treba nikakav dodatni komentar.

Hajduk ne treba Mihaela Žapera

Sada već nekoliko prijelaznih rokova navijači Hajduka zazivaju da sportski direktor u klub dovede pravu šesticu. U tom kontekstu cijelo ljeto traju spekulacije o tome hoće li Osijek popustiti i prodati kapetana Mihaela Žapera Hajduku. Interes za njega je javno potvrdio sportski direktor Hajduka Mindaugas Nikoličius, a isto je napravio i Žaperov agent Andy Bara. U kuloarima se spominje da je Hajduk spreman izdvojiti preko milijun eura za njegovo dovođenje, ali posljednje dvije utakmice tjeraju na razmišljanje da bi Hajduk taj novac ipak trebao potrošiti na pojačavanje nekih drugih pozicija u momčadi.

Niko Sigur je ponovno odigrao odličnu utakmicu. Na proljeće je zakrpao poziciju desnog beka toliko dobro da je u mjesec dana od 0 seniorskih nastupa došao do toga da je dobio poziv dvije reprezentacije, a on se pametno odlučio igrati za Hrvatsku U-21. Oni koji su ga gledali u juniorima su pričali da ga je šteta trošiti na toj poziciji jer je stvoren da igra u veznoj liniji. Nakon PAOK-a i Slavena potpuno je jasno da su bili u pravu.

Sigur kao korektor vezne linije igra nevjerojatno zrelo za nekoga tko ima tek 19 godina. Bira jednostavna rješenja bez ulaženja u veliki rizik ili predugog zadržavanja posjeda. Odlično osjeća kada treba loptu vratiti stoperima radi kontinuiteta posjeda, kada osvojiti prazan prostor ispred, kada odložiti loptu na bekove i kada dugom loptom tražiti krila ili Livaju. U obrani je stabilan, ne gubi poziciju i u igri se ne primjećuje njegova slabija fizička konstitucija. Neodoljivo podsjeća na Philippa Lahma kada je prešao s mjesta desnog beka u srce vezne linije. Ne bi bilo šokantno da nakon povratka Pukštasa u srcu vezne linije vidimo na djelu i taj dvojac.

Hajduk teško prima golove, Lučić je zaslužio ostati jedinica ispred Kalinića

Hajduk ponovno nije primio gol i to postaje osnovni potpis ove momčadi. U posljednjih 13 službenih utakmica je obrana Bijelih kapitulirala samo dva puta. Jedan gol su primili protiv Dinama na Maksimiru u utakmici Superkupa i jedan gol na istom stadionu protiv istog suparnika u prvom kolu prvenstva. Taj gol koji su primili u prvom kolu je jedini ligaški gol koji je Hajduk primio od 16. travnja i poraza na Rujevici. Na Poljudu je Hajduk još bolji te je trenutno u nizu od sedam službenih utakmica bez primljenog gola na domaćoj utakmici. Takav niz klub nije imao od 2007. godine.

Naravno da je to zasluga trenera i cijele momčadi, ali bilo bi vrlo nepošteno zanemariti ulogu vratara Ivana Lučića. Osim što Hajduku daje dimenziju više kada se uključuje u igru, on je ubilježio dvije jako važne obrane i pobrinuo se da Slaven ne napravi velike probleme. U prvom poluvremenu je izašao s gola i otklonio opasnost nakon uspješne tranzicije gostiju, a najvažniji trenutak njegovog nastupa je bio kada je spriječio da se Slaven vrati na 2:1 nakon velike pogreške i nonšalancije Ismaëla Dialla. Težak je posao vratara Hajduka u ligi jer većinu utakmice nema ozbiljnog posla, ali zato mora zadržati koncentraciju u ključnim trenucima, što je on i napravio.

Lučićeva priča je pomalo filmska jer je u klub početkom godine došao iz Istre gdje ga je Lovro Majkić izgurao s mjesta prvog vratara da bi na Poljudu bio rezerva za Karla Sentića. Mladi Hajdukov vratar nije blistao, Leko je ubacio Lučića i nije zažalio. Hajduk je nanizao respektabilan broj praznih mreža i Lučić apsolutno ima argumente da ostane prvi vratar kluba unatoč povratku kapetana Lovre Kalinića nakon ozljede.

S utakmice vrijedi još istaknuti povratak Josipa Eleza nakon duge pauze. Eleza zbog ozljede kuka nije bilo od listopada prošle godine i njegov ulazak u igru je izmamio osmijeh na licima navijača Hajduka te je dočekan velikim pljeskom. Elez je dio kostura ove momčadi i do ozljede je bio ključni prvotimac te sada ostaje da pronađe ritam kroz treninge i utakmice, a kada se to dogodi, trebao bi biti veliko pojačanje za momčad Ivana Leke.

Dinamo je pod pritiskom, Hajduk mu pet bodova nije bježao čak 18 godina

Na kraju dana Hajduk je uvjerljivo svladao Slaven i zasjeo samostalno na vrh SuperSport HNL-a s maksimalnih devet bodova iz tri odigrane utakmice. I ne samo to, Hajduk je nanizao sedam ligaških pobjeda zaredom što mu nije uspjelo još od 2009. godine.

Naravno da ja debelo prerano pričati o tituli, ali bolji početak sezone se teško mogao i zamisliti. Uz poštovanje prema ostalima, utrka za naslov se ove sezone može voditi samo između Dinama i Hajduka, a Bijeli su sada pobjegli na pet bodova prednosti što se nije dogodilo još od posljednjeg naslova prvaka koji je Hajduk osvojio prije dugih 18 godina.

Ne mora to ništa značiti u maratonu prvenstva, ali nikome, pa ni Dinamu, nije isto hvatati zaostatak ili mirno ploviti prvenstvom uz bodovnu prednost znajući da pokoji ispušteni bod ne znači puno. Posebno je ovo važno u kontekstu toga da će Dinamo svoju sljedeću HNL utakmicu odigrati možda tek u rujnu i Hajduk tu ima priliku odvojiti se na veliku bodovnu prednost.

Da, Dinamo će imati zaostale utakmice, ali psihološki je teško pogledati tablicu na kojoj zaostaješ desetak bodova jer te bodove tek treba osvojiti u zaostalim utakmicama za koje je neizvjesno kada će se uopće odigrati. Hajduk je to naučio prošle sezone dok je Dinamo pod Antom Čačićem nizao pobjede na početku prvenstva. Sada ima priliku primijeniti tu lekciju i staviti Dinamo pod pritisak na koji nije naviknut.