LEONARD PIJETRAJ, dugogodišnji boksački trener s više od 15 medalja i prvi čovjek BK Leonardo, koji je vodio Filipa Hrgovića do olimpijske medalje, dok danas radi s Alenom Babićem i navija za njihov meč, u Index studiju je tri sata odgovarao na sva goruća pitanja u hrvatskom boksu i ispričao svoju životnu priču.

Nekadašnji vrhunski taekwondoaš, koji je nakon samo pet ulazaka u ring shvatio da mu je bolje biti u kutu i odlučio postati trener, ispričao je da je zbog boksa prodao sve što je imao i propustio neke ključne obiteljske trenutke u životu i otkrio kako je izgledao put rokera iz Dubrave do mečeva u New Yorku, kamo je prvi put došao pješice po snijegu preko Brooklynskog mosta, da bi mu trebalo samo dva sata da kasnije u dvorani dođe do Don Kinga. Prepričao je i nadrealne prizore u kojima je viđao Mikea Tysona, izdevastiranog šampiona u jeftinim hotelima, i govorio o utjecaju koji je ostavio na njega i svjetski boks. Odgovorio je na pitanje tko je najveći ikada i zašto Muhammad Ali ne ulazi u tu konkurenciju.

Voditeljica Dea Redžić pitala je Pijetraja da iznese sve detalje oko ugovora koje potpisuje s boksačima, sukobima s Hrgovićem i prepucavanjima s Mirkom Filipovićem koji ga je nazvao VHS trenerom koji ga je htio prevariti, pet godina nakon što mu je okrenuo leđa nakon poraza. Pijetrajeva priča je puno drugačija. Osim odnosa s Mirkom, razgovarali smo i o odnosima u hrvatskom boksu i o trenutnoj situaciji na svjetskoj teškaškoj sceni te šansi da u borbi za naslov prvaka gledamo hrvatskog borca. Objasnio je zašto je nabrijavanje meča Hrgovića i Babića najbolja moguća stvar koja se može dogoditi u hrvatskom boksu i otkrio zašto smatra da bi Babić srušio Hrgovića, koji je "danas puno lošiji borac nego ranije". 

Pijetraj je odgovorio na pitanje zašto mu se trenutno nijedan top teškaš na svijetu naročito ne sviđa te prognozirao sutrašnji meč u kojem Kubrat Pulev napada aktualnog prvaka Anthonyja Joshuu.

S Hrgovićem se Pijetraj rastao u lošim odnosima, a trenutno stoji u kutu Alena Babića koji je nedavno protiv Toma Littlea upisao šestu profesionalnu pobjedu. 

Pročitajte odgovore na neka od ključnih pitanja koje nam je dao Pijetraj. 

O zatvaranju sportskih centara i teretana u lockdownu

"Neki dan mi je klinac rekao da im profesorica oduzima tjelesni za matematiku. Dok je tako, mi nikad ne možemo naprijed. Ako pričam kao otac i građanin kojeg se to dotiče, mi ne radimo kako treba. Postajemo intelektualno društvo, a ustvari ne razmišljamo o zdravlju i emocijama zbog kojih postajemo kompletni ljudi. Što kada vam klinac postane nepokretan, ako nije agilan i sposoban, onda nećete biti sretni. Ne rade teretane i sportski centri, što mi nije jasno u ovom lockdownu. Ne znam tko to radi, vjerojatno oni koji su gledali u knjige cijeli život. Ako donosite mjere u sportu, onda morate pozvati sportaše."

O zdravlju boksača i ostalih sportaša

"Zdravlje se gubi ako ne živite sportski, ako ne znate kad treba stati. Ljudi gube zdravlje jer ne dolaze na mečeve pripremljeni. Oni dolaze pripiti, iz noćnog života... Opet, Parkinsonova bolest se gleda kroz prizmu Muhammada Alija, a imao ju je i papa Ivan Pavao II. koji nije bio boksač. Pitanje je što je vrijedno, raditi osam sati negdje vani na zimi ili zarađivati puno kao sportaš."

"Ako čovjek padne tri ili četiri puta u ringu, onda bih ja rekao čovjeku da se time prestane baviti. Zdravlje je prvo, ali ne mora biti da ćete zbog toga izgubiti zdravlje. Ipak, ja u tome ne želim sudjelovati jer u pitanju je zdravlje. Cilj u boksu je rušiti drugoga i to je najveća pobjeda."

O Željku Mavroviću

"Mavrović je fulao sve. On je bio meni najdraži boksač. Njemu ovo sada nije trebalo. S poslom mu se dogodio neuspjeh koji se svakome dogodi, ali mu nije trebala uloga u savezu gdje više i nije. Da je mene samo spominjao, ne bih ništa rekao, ali spomenuo je mladog dečka Miluna. To direktor reprezentacije ne bi trebao reći. To sam ja njemu zamjerio, jer su mi drugi rekli da moram obraniti dečka. Onda sam sazvao presicu gdje sam rekao sve o onome u što se Mavrović ne razumije. Jedino gdje se komentira reakcija je kod nas. Ja sam tako mali faktor u svijetu boksa i ne morate prihvatiti moje mišljenje. Kada želite nekoga poniziti, onda to nema veze sa sportom. Za mene je Željko bio veliki boksač i to je trebao ostati. Meni je Milun pročitao te komentare i pitao mene je li neprijatelj ove zemlje. Mislim da je Mavroviću radio ego i ja sam se protivio tome da on postane izbornik. Od posljednjih šest prvaka Hrvatske, moja su tri. Mene funkcije ne zanimaju. Mene su zvali iz stranaka, i to dvije ili tri jake stranke, ali nikada nisam prihvatio jer je meni to u obitelji, mi smo vjernici. Ja nemam komplekse da budem nešto."

O valorizaciji njegova mišljenja u svijetu boksa

"Ono nije relevantno za opstanak boksa. Ja sam bio menadžer, izbornik, pa ljudi misle da je sukob interesa u pitanju. Ja i kada nisam bio izbornik, imao sam najviše boksača u reprezentaciji. Mi imamo lošu konkurenciju i najbolji smo. Meni su zamjerili dečki iz Splita kad sam gurao Hrgovića. Sad je Milun moj boksač pa se Hrgović buni jer želi umjesto njega na Olimpijske igre. Kakav ja interes imam ako želim da Milun ide u ring s Hrgovićem? Moji svi amateri su bili profesionalnim boksačima sparing partneri. Hrgović je bio kod Puleva, Klička, Babić je bio kod Whytea, Milun je sparirao također s profesionalcima. Ja ne bih stavljao Miluna protiv Hrgovića da mislim da će se nešto dogoditi. Ja imam koristi samo ako Milun pobijedi, ali i onda ide na kvalifikacije za Olimpijske igre."

O profesionalcima na Olimpijskim igrama

"Amaterizam i profesionalizam su sasvim drugi sport. Govorim da 95 posto profesionalaca nema šanse protiv amatera u tri runde. Milun u tri runde ima puno više šanse protiv Hrgovića nego u 12 rundi jer je priprema drukčija. Hrgović mora reći hoće li boksati, ali on je i dalje na plaći Hrvatskog olimpijskog odbora kao amater, a to nije već pet godina. Ja Miluna za svaki meč pitam želi li ga. Vi ih morate pitati. Ja boksača ni na trening ne nagovaram."

O roditeljima na treningu

"Drago mi je da su na treningu, barem dok boksači nisu punoljetni. On je 20 sati s obitelji, a možda četiri sa mnom. Obitelj mora imati utjecaj, ali ja moram odraditi s njim posao ako obitelj ne daje podršku. Od mene su u 30 godina otišla dva boksača, Filip Hrgović je prvi, a drugi je otišao u drugi sport. Vi imate rastavljenih roditelja koji jedino na treningu mogu vidjeti svoje dijete. Roditelji kod mene nemaju što zahtijevati jer ja nikad ne postavljam pobjedu kao cilj. Moje je da kažem roditeljima da se djeca moraju baviti sportom jer je to zdravo. Treba ih pustiti na miru, oni moraju imati smiješak na licu. Najbolji rezultat ćete napraviti ako ste sretni. Svatko može naučiti boksati, ali ne može biti svjetski prvak."

O Hrgovićevu ocu i odnosu s Filipom

"Hrgovićev otac i ja smo imali dobar odnos. Bili smo kućni prijatelji, išli smo si na svadbe, sprovode, rođendane... Poslije su ulogu odredili interesi. Njegov otac je uvijek bio na roditeljskim sastancima, uvijek na našoj strani. Ja mu ne mogu zamjeriti jer je stao na stranu svog djeteta. Uvijek smo bili na sudu blizu nagodbe. Nismo se mogli dogovoriti, a ja sam postavio novčani zahtjev koji je bio previsok. Njegov otac je to zamjerio, ali ja sam smanjio potraživanja i nagodili smo se na dva ročišta. O tome dalje ne treba pričati. Mi kasnije nismo pričali, ali se nismo ni posvađali. Ne bih se referirao na njega konkretno. Svi problemi boksača su slični. Hrgović je išao svojim putem. Ja sam išao na sud jer me se iskoristilo. Poklanjao sam mu ugovor da ide jer je njegovo ponašanje bilo nedopustivo. Ja sam pregovarao za njega s tri ili četiri promotora, ali kad sam to napravio, onda je on rekao da više neće."

O boksačkim ugovorima

"Došao mi je Mike Bernardo i s njim sam potpisao ugovor na jednu godinu. Gledajte, ako moj boksač kod mene trenira od 13. ili 14. godine, u tih nekoliko godina on ne mora ništa platiti. Mi smo potpisali ugovor na 10 godina jer njemu treba najmanje pet godina da postigne neki rezultat. Nakon pet godina amaterskog boksa, trebaju vam još tri ili četiri godine da postignete nešto u profesionalnom boksu. Ja bih Hrgovića trenirao 15 godina dok on nešto postigne. On ima tek 12 pobjeda. Da mi danas dođe on kao gotov boksač, potpisao bih ugovor na jednu borbu. Bili su i neki razgovori s Dillianom Whyteom."

O razlikama u onome što je radio Mamić i što radi on s ugovorima na deset godina 

"Razlika između Mamića i mene je 100 milijuna. U amaterskom boksu nema novca i imamo tri boksača koja sklapamo. Moji principi i kodeks ponašanja bi se kosili s time da ne bih nikada bio menadžer i izbornik da je to nemoralno. U nogometu vi uzmete nekoga u reprezentaciji, onda on odigra 10 minuta i proda se. Kod nas toga nema. Mene je Sauerland molio da Hrgović ne ide na Olimpijske igre u Riju. Meni to nije značilo ništa, ja nisam htio gubiti vrijeme ako to netko ne želi. Mario Preskar je s 18 godina otišao kod Dona Kinga, a nikada nije nastupio za reprezentaciju. Alen Babić nikada nije bio član reprezentacije, možda jednom kada je na Europskom prvenstvu ispao u drugom kolu. Da mi imamo rusku ili kubansku konkurenciju, onda bih rekao da će ići moj boksač jer će biti svjetski prvak. Onda bih rekao da ću od 10 izabrati svog boksača, ali onda mogu reći da je bilo sukoba interesa, ne kod nas. Nijedan moj boksač osim Hrgovića nije bio toliko dobar da sam ga mogao gurati. Mi nemamo sustava, da ima sustava, ja ne bih mogao biti izbornik. Da me nije bilo, ne bi bilo Hrgovića ni Babića. Hrgović kaže da je mogao biti zlatni na Olimpijskim igrama, a medalju na OI-ju nismo osvojili od 1988."

O svađi s Hrgovićem u Riju

"Izgubio je od Yoke na Svjetskom prvenstvu i protiv njega se borio na OI-ju. Rekao sam mu kako treba boksati, ali on je išao po svom. On je sa mnom inicirao svađu samo da bi mogao pronaći izgovor i otići od mene. Bio je takav posljednjih četiri ili pet godina. To su neki intimni dijelovi našeg odnosa i nije u redu da to izađe u javnost. Moj Babić za Hrgovića može reći što hoće, ali ako Hrgović neće ući u ring s njim, a priča svašta, onda to nije u redu."

O ugovorima s ostalim boksačima

"Normalno da imam još ugovora od 10 godina. Sep trenira kod mene 15 godina, kod mene je došao s 21 godinom, skupa radimo i gdje je on osvojio silne milijune. Ne živim od zraka, moram platiti i parking nakon podcasta. Moj sin i ja radimo zajedno dok drugi spavaju. Ulagao sam solo 20 godina i ništa nisam htio preko veze. Ne želim se gurati, moram mirno spavati. Za neke boksače vraćam dugove od 25 do 30 godina. Ljudi su mi pomogli da dobijem prostor, ali ništa drugo. Zaradio sam 100 tisuća dolara u SAD-u i sve sam uložio u svoju dvoranu. Doma sam jedno vrijeme imao samo jedan krevet i sve sam uložio u dvoranu. Prvu plaću od grada sam dobio 2016. godine, a radim od 1990. godine. U klubu mi radi sedam ljudi, a sam ih isplaćujem. Neke ljude honorarno plaćam. Zašto ugovori moraju biti deponirani? Ako oni žele to deponirati u boksački savez ili HOO, neka to rade. Kada boksač zarađuje 5000 eura, onda mu nije problem dati par stotina eura, ali kada zarađuje više, onda mu je problem dati par tisuća eura. Na kraju kada boksač uspije, onda on misli da sam ja tu radi njega jer je on zaradio novac. Ništa se nije promijenilo i on ima obaveze i prava. Hrgović je šest godina ugovora sve poštivao. Ja sam njega trenirao bio on u HOO-u kao stipendist ili amater. Ja uzimam mali postotak, to je reda radi. Vi na taj način od boksača stvarate profesionalce."

O financiranju sportaša javnim novcem 

"Boks je na margini što se tiče primanja. Danas ili sutra će doći netko tko ne voli sport u politički vrh i nećemo dobiti ni ove novce koje sada dobivamo. U SAD-u vi ne dobivate novce za olimpijsko zlato, a u Kazahstanu dobivate milijun dolara za zlato. Ja sam sretan što kod nas daju novca koliko daju. Nađite vi meni radnika koji ne radi četiri godine, a prima plaću. U boksu je to Hrgović, ali on je zaslužnik, on je osvojio olimpijsku medalju. Mogu razumjeti da Modrić koji ima milijune igra za Hrvatsku zbog Hrvatske, ali drugi to rade zbog sebe u ostalim sportovima. Neki su još uvijek u ratu i tamo će uvijek ostati. Nema mi smisla da neki o borbi Hrgovića i Babića govore da će se dva Hrvata tući. Možemo biti sretni da imamo dva takva sportaša. Ja svom sportašu ne namećem da izađe u kockicama, Babić izlazi u crnom i glumi nekog Savagea i neka to radi, ja mu ništa neću nametati. On i Hrgović su napravili puno za hrvatski boks, više od drugih u posljednjih 20 godina."

O Alenu Babiću

"Pitao sam Babića što znači da sam težak kada je bio ovdje na gostovanju. Ja sam težak prema sebi, a ne prema njima. Sada sam smekšao jer su se promijenili klinci, Spartanac sam samo prema sebi. Nitko bez trenera nije nešto napravio."

O borbi Hrgovića i Babića

"Babić bi pobijedio Hrgovića. Hrgović je još uvijek odličan boksač, prije je bio puno opasniji. Ne možete reći za njih koliko su opasni dok ne dobiju prave protivnike. Babić je imao bolje protivnike od Hrgovića, ali nisu to još najbolji boksači. Babić će boksati protiv Moline, ali ne boksa protiv istih kao Hrgović, nego smo mi u tim krugovima. Tom Little je protiv Hrgovića boksao četiri ili pet rundi, a protiv Babića je bio bolji, pa je izdržao tri runde. Ako Molina padne, onda će američki promotori početi pričati. Babić je sam po sebi vrlo opasan čovjek i boksač. On ima tehniku, niste vidjeli kako on sparira s Whyteom. U sljedećih četiri ili pet mečeva će ga izbjegavati najjači protivnici. Hrgović je isto opasan boksač i njega najjači izbjegavaju. To je interes. Za svjetsku titulu ne boksaju najbolji ili prvi na listi, nego se napravi konvencija pa tko ima interes, on boksa. Ovim boljima je lakše boksati za veće novce protiv Furyja ili Joshue nego protiv Babića i Hrgovića. Babić će pristati na svakog boksača kojeg ćemo mu dati. Ali postoje boksači koji ne žele boksati protiv svakog. Zato Babić kaže da je sve namješteno, ali vi imate pravo birati. Njega fanovi vole jer on ne bira protivnike. U ovoj novoj kategoriji koja je napravljena po WBC-u Babić bi mogao boksati za prvaka svijeta. Ja mu mogu sugerirati, ali njegova je zadnja."

O prevarama u boksu

"Prevaren si kad te čovjek ostavi, a onda priča loše o tebi kasnije. Ja više ne komentiram hrvatske boksače jer sam najgori na svijetu ako ne govorim sve u superlativu. Ako trebaš navijača, onda ću biti navijač i sve će biti dobro. Mi nemamo stručnih komentatora jer ih ne smijemo imati. Ne treba nam stručnjak jer je problem taština kod ljudi."

O Hrgoviću kao boksaču danas i ranije, objasnio zašto misli da je lošiji 

"Ja to vidim u agilnosti, tehnici, brzini. To ne mora biti točno jer samo ja to vidim. Ja sam to sad rekao jer si me navukla, rekao sam to prvi put ovdje. Oni koji su njegovi fanovi će reći da sam licemjer i da ga mrzim. Ja nikada javno nikada nisam spomenuo ugovor Mirka Filipovića. Mirko tebi može svašta reći o meni i ja tebi o njemu. On je samo otišao od mene, ja nisam nikakav ugovor aktivirao. Imamo menadžere koji mogu reći svašta. Ja nisam njemu dolazio nakon pet godina i tražio od njega postotak. Kakvih pet godina? Cro Cop je rekao što? Odrezao bih si obje ruke da sam to napravio. Dečko je otišao na glupu foru, nije htio biti sa mnom. To su bezvezne priče. On je od mene imao samo koristi. On je spominjao neke pištolje i druge stvari, ali sve to nije bitno. On i još neki borci su meni u kuću bez kucanja ulazili. Meni je žao ako sam nekoga uvrijedio ili ako netko misli da nisam stručan. Svi su od mene otišli sa znanjem. Ako nisu dobri, onda nisu bitni."

O zaradi na svojim boksačima

"Kakve sam ja koristi imao od Babića. Sep? On je Spartanac. S 20 godina je prvi put ušao u dvoranu. On ima divnu obitelj i nikada nisam pitao što će od svega biti. Oni su živjeli na rubu egzistencije. Babić je u pet ujutro dolazio s posla i sparirao s bilo kime. Nikada nije pitao za plaću, napravio je što je trebalo za Hrgovića i ostale dečke. Kakav je moj interes u tome? Pa ja nemam interes od svega toga."

O Babićevoj budućnosti, dokud može? 

"Ne bih radio s njim da ne mislim da može postati svjetski prvak. Mi uživamo zajedno. On povede uvijek nekoga sa sobom. Ima i curu koja boksa s njim, rekreativno se bavi, ali dobro tuče. Babić mi kaže da ju ne učim da još on ne dobije po glavi. Mi ne možemo znati do kud ćemo doći, ali uspjeh je da smo došli do kuda smo došli. On u amaterskom boksu nije ništa napravio. Kod njega nije bio slučaj da je netko pitao tko je on. Tek kad je počeo udarati su pitali tko je on i krenuo je uživati u boksu. Ja smatram da on može biti prvak svijeta, isto kao i Hrgović. On je boksački inteligentan. Ne govorim van boksa i odnos njega i Babića je nešto drugo. Njih dvojica se mogu vrijeđati, drago mi je da se konfrontiraju. Hrgović je imao veće kvalitete ranije."

O prednostima Babića u odnosu na Hrgovića

"Prednost Alena je što on ne pita za cijenu, ne pita hoće li se umoriti, koliko je drugi borac opasan. Hrgović u tehnici izgleda ljepše, on je distancer, a Babić je ubojica. Babić je napredovao tehnički, fizički, taktički i Dillian Whyte dobro razmišlja prije nego što Babića pozove na sparing. Babić je svima enigma i on je medijima privlačan."

O sinu Eriku 

"Moj sin drži klub na nogama. On ide na fakultet, radi, što je stariji, to više shvaća. Što god idem dalje, ja sve manje pritišćem jer je njegovo znanje veliko. U boksu nema osigurane budućnosti, pitanje je bih li ja to sve ponovno mogao proći. Nemate prostora za grešku i njemu je teško. Ja nemam što sa sinom dokazati u boksu. Žao mi je što sam u mnoge uložio više nego u svog sina. On je u velter ili poluvelter kategoriji koja je jedna od najtežih i najmasovnijih. Imao je puno stres fraktura, pucale su mu tetive bicepsa, jako je brz, vrhunski je boksač, bio je osam puta prvak Hrvatske i dođe van boksati protiv boksača koji su boksali još više. Puno je lakše u teškoj kategoriji, ovdje je puno veća konkurencija u velteru. Ja ne znam što je uspjeh. Kod nas je uzeti novce i biti prvak svijeta uspjeh. To je kod nas napravio samo Mate Parlov. Ja ne znam hoće li moj sin nešto napraviti, a ako on misli da može bolje bez mene, može. Ja neću liječiti svoje komplekse na svom sinu."

O Dini Mansouru i njegovu odlasku iz boksa

"On je pobijedio Hrgovića dva puta na prvenstvu Hrvatske. On sebe nije vidio u tome. Babić sad pokazuje što je biti boksač. Možete biti psihički i fizički povrijeđeni i izaći iz boksa. Mansour je psihički bio poražen i nije se mogao vratiti. Pao je na pod, bio je ponižen. Da je htio, imao je veliku perspektivu, otišao je kao gospodin, bio je prvak Hrvatske bez problema, ali vidio sam na prvom međunarodnom turniru da njemu psiha ne dozvoljava. Pričali smo i rekao sam mu da se ne vidi u tome i kazao je da sam mu skinuo kamen sa srca. Bolje da je tada izašao jer mnogi prekasno izađu."

O Tysonu

"On je najbolji ikad, a Ali je najveći ikad. Tyson je izazivao poštovanje kod drugih. Tako danas Babić ulazi u boks, ali on nema te predispozicije. Ipak, Tyson je ušao u boks s 13 godina, a Babić s 20. Velika je to razlika. Tyson se izgradio u boksu, a Babić je u boks došao kao izgrađen čovjek. Danas bi svi rekli da bi htjeli nokautirati kao Mike Tyson. Žao mi je da njegova karijera nije trajala duže upravo zbog sufliranja sa strane. On je glumio frajera, izgubio se u svemu tome i u svojim najboljim danima je mogao pobjeđivati još i bolje boksače. Da je barem boksao protiv Lewisa i Holyfielda u njihovim najboljim danima. Njegov povratak je bilo lijepo vidjeti, ali to nije boksanje, da budemo iskreni. On se nije snašao u svom životu, u jednom trenutku je čak mrzio i boks, ali sad kad je mudriji, priznao je da je on to sebi napravio i više nije krivio boks. Priznao je i u tome je njegova veličina. Ja bih sad s njim u ring ušao i poljubio ruku kojom me nokautirao."

O sutrašnjem meču Joshue i Puleva, tko će dobiti 

"Oba su pokazala puno slabosti. Pulev je pri kraju karijere i on će pokušati nešto. Dogodit će se isto kao i u meču Povetkina i Whytea. Pulevu je već dugo vremena dosta boksa. Pulev je došao samo po isplatu, ali zna boksati i teško je protiv njega boksati. Jako je težak za boks. Joshua je ipak pokazao mane, ali je puno spremniji i od njega se puno više očekuje. On još uvijek smatra da nije najviše ostvario, ima puno veći motiv i pritisak. Ne treba Puleva otpisati, iako je Joshua favorit i dajem mu prednost."

O aktualnim teškašima, tko mu je posebno drag 

"Razočarao me Wilder. Upoznao sam ga kad je bio nitko i ništa, imao je strašan motiv jer mu je kći bila teško bolesna. Onda se strašno digao i krenuo je živjeti kao celebrity, počeo je kriviti svoje trenere što se nikad ne radi. Tyson Fury nikad do kraja nije pokazao što mi očekujemo od njega. Puno je cirkusa, ali malo boksa. Krivo je boksao protiv Wildera, ali je Wilder je bio jako loš. Furyja treba vidjeti protiv Joshue i Usyka. On ima stil boksa koji je nezgodan, iako se nije proslavio protiv Chisore. Nisam baš nešto previše oduševljen i zato vidim Babićevu šansu. Skupila se dobra ekipa, ali nemaju vremena napraviti 20 mečeva. Već s 12 mečeva se bore u kvalifikacijskim mečevima za titulu, ali ima zanimljivih mečeva i bit će ih."

O Furyju

"On je polulud. Napravio je puno iz nekoliko mečeva. Meni nikad nije bio boksač koji je plijenio. Imao je oscilacije s kilama, drogirao se i ne boksa često."

O tome hoće li Hrvat stvarno napasti titulu i hoće li se tući Babić i Hrgović 

"Hrgović je u istoj situaciji kao Mavrović. On je odmah boksao protiv svjetskog prvaka jer je lakše izgubiti od njega nego od nekih iz top 10. S Babićem se neće tako raditi. Promotori smatraju da Babić i Hrgović nakon ove krize mogu napuniti jednu veliku arenu. Ljudima koji su blizu njih to nije u interesu jer je bolje da izgube od nekoga tko nije Hrvat. Mediji diktiraju sve, više se gleda boks, Tyson i Jones su prebacili PPV prodaju. Nama bi bilo u interesu da se napuni stadion ili arena jer dva Hrvata to nikada nisu učinila."

O MMA-u

"Pratim UFC i ove dečke od Forgača. Oni su mi jako dragi. Volio bih da se netko od njih probije, ali MMA se već razvio i teško je danas, velika je konkurencija. MMA već je sport, u međunarodni olimpijski sport neće ući jer je jako skup, pitanje je tko bi u amaterski MMA ulagao. Možda i hoće. Po meni je MMA sport, ali neke stvari nisu sportske. Meni nisu dobre stvari da netko padne u nesvijest od udarca, a drugi borac se zaleti u njega i ide ga još udarati. S tim čovjekom onda nešto nije u redu. Ipak, oni su vrhunski sportaši. U Japanu se sjećam, kada je to počelo, oni su svako malo mijenjali pravila. To je danas stasalo u sport, UFC je velika organizacija. Boks ima veću tradiciju, ali siguran sam da će MMA doći na svoje. Ipak, djeca su danas puno nježnija i roditelji će puno teže dati djecu u MMA. Treneri još uvijek nisu dovoljno stručni. Nije lako od djece stvoriti generaciju klinaca koji se razvijaju u MMA borce. Treba kompletnosti u MMA, ali nema je još. Borci su specijalizirani u jednoj ili dvije vještine."

O ciljevima u životu

"Mi nikad svojoj djeci ne govorimo da treba biti sretan. Ja sam sretan jer sam shvatio u čemu je sreća, a ona je u tome što sam se ujutro probudio, što radim što volim i što vidim svoju djecu. Kada smo sretni, onda smo korisni drugima. Ja ne mislim da su sve osvojene medalje uspjeh. I dalje ja u šetnju vodim svog psa, pilim nešto doma, vodim dijete u školu. Ja sam uspio jer vladam sobom, svjestan sam onoga što radim, ali čak ni to ne treba biti sreća. Treba biti sretan bilo gdje sam sa sobom. To je duhovna razina."