Pogledajte kako su se u Njemačkoj oprostili od Čečija. "Legende nikad ne umiru"
NJEMAČKI nogometni klub Karlsruher i njegovi navijači na dirljiv su se način oprostili od svoje legende, Srećka Bogdana, koji je preminuo u srijedu u 70. godini. Uoči utakmice 29. kola druge Bundeslige protiv Arminije Bielefeld (4:1 za Karlsruher), na stadionu je održana minuta šutnje u čast bivšem igraču koji je u klubu ostavio dubok trag. Srećko Bogdan pokopan je u petak na gradskom groblju u Murskom Središću.
Legende nikad ne umiru
Osim minute šutnje kojom je odana počast legendarnom Čečiju, navijači Karlsruhera razvili su i transparent s emotivnom porukom. Na tribinama je osvanuo natpis: "Legende nikad ne umiru! Počivaj u miru, Čeči." Ova gesta pokazuje koliko je Bogdan bio cijenjen u klubu u kojem je proveo značajan dio svoje karijere. Scene s tribina pogledajte OVDJE.
Neizbrisiv trag u Njemačkoj
Srećko Bogdan stigao je u Karlsruher 1985. godine, nakon što je napustio Maksimir. U njemačkom je klubu ostao sve do kraja svoje igračke karijere. Bogdan je rođen 5. siječnja 1957. godine. Prve nogometne korake napravio je u rodnom Murskom Središću, u klubu Rudar, a put ga je zatim vodio u čakovečki MTČ. U zagrebački Dinamo stigao je 1975. i tamo se zadržao punih deset godina, postavši istinska klupska ikona.
Prema informacijama službene stranice kluba, Bogdan je odigrao 304 službene utakmice za zagrebački klub, a kad se pribroje prijateljski dvoboji, imao je čak 595 nastupa. Iz Dinama je otišao u njemački Karlsruher, za koji je igrao od 1985. do 1993. godine.
Nakon odlaska iz Dinama 1985. godine karijeru je nastavio u njemačkom Karlsruheru, gdje je igrao do 1993. godine i upisao oko 250 nastupa. I ondje je ostavio snažan trag, baš kao i u Maksimiru.
Bogdan je ostavio trag i u reprezentativnom nogometu. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 11 puta, debitiravši 1977. protiv Kolumbije, dok je posljednji nastup zabilježio 1983. protiv Zapadne Njemačke. S ponosom je nosio i dres hrvatske reprezentacije u njezina prva dva povijesna nastupa - protiv Rumunjske 1990. i Slovenije 1991. godine, postigavši i jedan pogodak.
Trenerski put i nasljeđe
Nakon igračke karijere, ostao je u Karlsruheu gdje je radio kao direktor omladinske škole i trener juniora, a kasnije i kao pomoćni trener seniorske momčadi sve do 2000. godine. Trenerski put vodio ga je kroz VfR Mannheim, Inter-Zaprešić, s kojim je 2005. izborio nastup u Europi protiv Crvene zvezde, sisačku Segestu, Međimurje i Savski Marof. Kasnije se vratio u Zaprešić gdje je preuzeo vodstvo Škole nogometa.
Za svoj ogroman doprinos nogometu nedavno je primio i priznanja. Međimurski nogometni savez odao mu je počast 2024. godine, a bio je i među dobitnicima zahvalnica GNK Dinamo na nedavnoj Plavoj noći u Čakovcu.