SUZE su počele teći niz lice Cristiana Ronalda čim je odsviran kraj na stadionu Al Thumama u Dohi, te noći 10. prosinca 2022. Napadač je bio toliko shrvan šokantnim porazom Portugala od Maroka u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva da se nije uspio ni oprostiti od navijača. Bol je bila prejaka, tolika da je svoju potpunu shrvanost uspio izraziti tek idućeg dana, i to samo putem objave na društvenim mrežama, piše Goal.com.

"Osvajanje Svjetskog prvenstva za Portugal bio je najveći i najambiciozniji san moje karijere", napisao je na Instagramu. "U svojih pet nastupa na svjetskim prvenstvima tijekom 16 godina, uvijek igrajući uz sjajne igrače i uz podršku milijuna Portugalaca, dao sam sve od sebe."

"Sve sam ostavio na terenu. Nikad se nisam okretao od borbe i nikad nisam odustao od tog sna. Nažalost, jučer je taj san završio." No, pokazalo se da ipak nije. Unatoč tome što je u siječnju napunio 41 godinu, Ronaldo je uvršten u portugalsku reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo 2026., a njegov posljednji juriš na slavu mogao bi biti i njegov najbolji dosad.

Tužan kraj

Ronaldo je u Katar stigao s karakterističnim samopouzdanjem, uvjeren ne samo da će ušutkati kritičare nakon sramotno kaotičnog završetka svog drugog mandata u Manchester Unitedu, već i da će osvojiti jedini trofej koji mu je izmicao.

Ipak, otišao je na sličan način kao i s Old Trafforda, narušenog ugleda zbog javnih ispada nervoze i napisa da je prijetio napuštanjem portugalskog kampa nakon što je izostavljen iz postave za utakmicu osmine finala protiv Švicarske. Tu je utakmicu momčad Fernanda Santosa pobijedila 6:1 zahvaljujući hat-tricku Ronaldove zamjene, Goncala Ramosa.

"Samo želim da svi znaju da se puno toga govorilo, pisalo i nagađalo, ali moja posvećenost Portugalu ni u jednom trenutku nije bila upitna", napisao je Ronaldo u svojoj objavi. "Uvijek sam bio samo još jedan igrač koji se bori za zajednički cilj i nikada ne bih okrenuo leđa suigračima i svojoj zemlji."

"Za sada", dodao je, "nema se puno više za reći. Hvala, Portugal. Hvala, Katar. San je bio lijep dok je trajao... Sada moramo pustiti vremenu da bude dobar savjetnik i dopustiti svima da donesu vlastite zaključke."

Portugalski nogometni savez zaključio je da je "pravi trenutak za početak novog ciklusa" s novim izbornikom, ali ne i s novim kapetanom. Kad je Roberto Martinez 9. siječnja 2023. imenovan Santosovim nasljednikom, imao je sjajnu priliku izgraditi uzbudljivu mladu momčad oko brojnih portugalskih potencijalnih superzvijezda. Međutim, nije je iskoristio.

U svom prvom značajnom potezu kao izbornik Seleccaa, Martinez je umjesto toga odlučio odletjeti u Saudijsku Arabiju kako bi uvjerio Ronalda da povede Portugal prema Euru 2024. i na samom turniru. Pokazalo se da je to bila predvidljivo katastrofalna odluka.

Slom

Ronaldo je nemilice zabijao tijekom kvalifikacija za Euro, no u Njemačkoj se nije upisao u strijelce unatoč tome što je imao više udaraca od bilo kojeg drugog igrača. Što je još gore, njegovi pokušaji da prekine golgeterski post postali su kontraproduktivni i neugodni za gledanje.

Bilo je jasno da Ronalda treba poštedjeti pritiska, ali Martinez se čak ni u posljednjoj, nevažnoj utakmici u skupini nije usudio izostaviti posrnulog napadača, čime je ugađanje pojedincu stavio ispred dobrobiti momčadi.

Posljedično, pritisak na kapetana samo se pojačao nakon još jedne utakmice bez gola u ponižavajućem porazu od Gruzije 2:0, da bi na kraju postao pretežak čak i za Ronalda nakon što je promašio jedanaesterac u osmini finala protiv Slovenije.

Na poluvremenu produžetaka u Frankfurtu, jedan od najvećih igrača u povijesti nogometa se slomio. Bio je to zapanjujući prizor. Suze su tekle i u Kataru, ali nakon ispadanja Portugala, a ne tijekom utakmice.

Teret očekivanja očito je postao prevelik za igrača koji je uvijek bio najbolji u ključnim trenucima, a nije bilo teško shvatiti zašto. Živa legenda postala je teret. Nakon što je godinama herojski nosio suigrače, sada su oni nosili njega. A to je za ponosnog Portugalca bilo previše.

Stoga je bilo teško ne osjetiti suosjećanje prema napadaču koji se mučio, a potom i divljenje što je uopće pristupio izvođenju prvog jedanaesterca u raspucavanju, a kamoli ga i realizirao.

"Više Portugala, manje Ronalda"

Martinez je odavno majstor obmane, trener koji uvijek ima spreman dobar govor, čak i nakon loše izvedbe. Stoga je bilo neizbježno da će se na konferenciji za medije nakon utakmice usredotočiti na Ronaldovu pohvalnu hrabrost, a ne na horor koji joj je prethodio i vlastitu ulogu u tome. Još je manje iznenadilo što se u četvrtfinalnom srazu s Francuskom držao svog očito manjkavog plana, s Ronaldom u početnoj postavi.

Ponavljanje istog pristupa nije donijelo drugačiji rezultat i Portugal je nakon jedanaesteraca ispao od izrazito neučinkovite Francuske, a njihov izmučeni talisman ponovno je ostao bez gola. U tom je trenutku mudrost ustrajanja na Martinezu i Ronaldu postala predmet nacionalne rasprave. Kao što je jedan pamtljiv naslov zavapio: "Više Portugala, manje Ronalda!"

Čak i tijekom impresivnog niza rezultata u Ligi nacija 2024./25., šuškalo se da je novoizabrani predsjednik FPF-a, Pedro Proenca, sklon otpustiti Martineza nakon turnira u Njemačkoj i zamijeniti ga Joseom Mourinhom.

"Spektakularan rekord"

Ronalda su, ne iznenađuje, živcirala stalna nagađanja o Martinezu, koji je zapravo bio zaslužan za produljenje njegove reprezentativne karijere.

"Zbunjuje me dovođenje u pitanje nekoga tko za Portugal ima spektakularan učinak", rekao je uoči finala Lige nacija protiv Španjolske. "Tu se pokazalo i pomanjkanje poštovanja. Govoriti o drugim trenerima također nema smisla. Izbornik je obavio izvanredan posao."

"Čak i kad pobjeđujete, vode se rasprave, ali to je dio priče s dežurnim kritičarima koji od kuće pametuju. Ono što moramo reći jest da smo vrlo sretni s poslom koji je izbornik obavio. Stigao je kao stranac, govori naš jezik, pjeva našu himnu sa strašću koju vidim, i to je ono što najviše cijenim. Ostalo uopće nije važno."

"Rezultati su vrlo pozitivni, bez obzira na to hoćemo li pobijediti ili ne. Uvijek će biti rasprava, ali za mene to nema nikakvog smisla."

Nakon što je obranio Martineza izvan terena, Ronaldo ga je zatim spasio i na njemu. Zabio je pobjednički gol u polufinalu Lige nacija protiv Njemačke, a zatim i u finalu protiv Španjolske, koje je Portugal dobio na jedanaesterce. U suštini, Martinez je stavio na kocku svoj posao (i ono što je ostalo od ugleda) zbog Ronalda, a kocka mu se na kraju isplatila. Ipak, sumnje u mudrost daljnjeg oslanjanja na Ronalda nisu nestale.

Smanjena pokretljivost

Martinez kaže da ne vidi "nikakve znakove pada Ronaldove razine otkako se preselio u Saudijsku Arabiju", ali to promašuje poantu. Nadljudske moći ove superzvijezde počele su slabiti puno prije nego što se u siječnju 2023. pridružio Al-Nassru, i to nije kritika.

Ronaldo je nevjerojatno dugo uspijevao prkositi zubu vremena duboko u svojim tridesetima, a sama činjenica da se trenutno priprema za svoje šesto Svjetsko prvenstvo svjedoči o njegovoj vjerojatno neusporedivoj posvećenosti zanatu.

Doista, teško bi bilo naći igrača koji ulaže više truda izvan terena. Problem je, naravno, što Ronaldo više nije sposoban uložiti poseban napor na samom terenu. Nema puno napadača koji danas igraju na najvišoj razini, a da gotovo uopće ne vrše pritisak na obranu, što Ronalda čini svojevrsnom anomalijom u modernom nogometu. Postoji vrlo valjan argument da bi Portugalu bolje poslužio pokretljiviji napadač.

Zasigurno se nije činilo slučajnim da je Seleccao svoju najimpresivniju izvedbu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo pružio s Ramosom u napadu u pobjedi 9-1 nad Armenijom, koju je Ronaldo propustio zbog suspenzije. Naravno, priroda Ronaldove suspenzije ukazuje na još jedan potencijalni problem u Sjevernoj Americi.

Izljevi bijesa

Ronaldo je vjerojatno serijski pobjednik jer toliko mrzi gubiti. Međutim, iako je uvijek bio sklon nervozi, s godinama je postajao sve razdražljiviji.

Tijekom njegovog troipolgodišnjeg boravka u Al-Nassru bilo je mnogo ispada bijesa. Ranije ove godine čak je stupio u štrajk jer je vjerovao da se Saudijska Pro liga urotila protiv njegovog kluba, što je samo pojačalo dojam da se Ronaldo i dalje ne može nositi sa situacijama kad stvari ne idu po njegovom. To bi trebalo zabrinjavati navijače Portugala uoči Svjetskog prvenstva.

Sjetimo se, kapetan Seleccaa ne bi ni trebao biti na raspolaganju za prve utakmice svoje zemlje u skupini, nakon što je dobio izravni crveni karton zbog besmislenog udaranja Dare O'Shee u kvalifikacijskom porazu od Irske prošlog studenog.

Međutim, FIFA je donijela izvanrednu odluku da suspendira drugu i treću utakmicu uobičajene kazne od tri utakmice, što znači da može igrati protiv DR Konga i Uzbekistana. To Ronaldu pruža sjajnu priliku da golovima započne svoje posljednje prvenstvo.

Ipak, ostaje sumnja da bi njegov očaj mogao postati problem kada u nokaut fazi neizbježno postane teže.

Posljednji ples

Unatoč medijskoj zaokupljenosti Ronaldom, on sam sebi nesumnjivo stvara veći pritisak nego itko drugi. On je ultimativni perfekcionist, ništa manje od najboljeg nikada nije dovoljno dobro, što pobjedu čini imperativom.

Na primjer, njegov prelazak na Bliski istok možda je bio motiviran uglavnom novcem, ali bilo je očito koliko mu je značilo osvajanje ovosezonske Pro lige. Suze su ponovno potekle prije kraja prošlomjesečnog dvoboja s Damacom, no ovaj put zato što je bio presretan, a možda i osjetio olakšanje, što je svojim drugim golom na utakmici osigurao naslov.

U tom smislu, teško je precijeniti značaj nadolazećeg Svjetskog prvenstva za Ronalda, jer ovo je doista njegov posljednji ples na najvećoj pozornici. Unatoč glasinama da želi igrati i na turniru 2030. uz sina Cristiana Jr.-a, jednostavno neće dobiti još jednu priliku da ostavi neizbrisiv trag na najprestižnijem nogometnom natjecanju.

Ronaldo je neupitno jedan od najvećih nogometaša svih vremena, ali peterostruki osvajač Zlatne lopte nastupio je u samo jednom polufinalu i nikada nije zabio gol u nokaut fazi. Upravo zbog toga, njegova ostavština na svjetskim prvenstvima uvelike je na kocki u Sjevernoj Americi, što znači da će teret na njegovim leđima biti teži nego ikad prije.

Dobra je stvar, međutim, što će taj teret značajno olakšati oni oko njega. Iako možda gledamo najslabiju verziju Ronalda ikad, on je dio najjače momčadi u povijesti Seleccaa.

Bajkovit završetak?

U Vitinhi, Joau Nevesu i Bruni Fernandesu, Portugal se može pohvaliti najboljim veznim redom na svijetu, dok pouzdanog Dioga Costu štiti izvanredna obrana kojom zapovijeda Ruben Dias iz Manchester Cityja i u kojoj na lijevom boku igra fantastični Nuno Mendes.

S Bernardom Silvom koji je još uvijek tu, ne nedostaje ni iskustva ni kvalitete u napadu, čak i ako postoje stalne sumnje hoće li Joao Felix i Rafael Leao ikada ostvariti svoj puni potencijal.

Ipak, mnogo toga još uvijek ovisi o Ronaldu. Izabran je jer i dalje zabija golove u kvalifikacijama, Ligi nacija i Saudijskoj Pro ligi, a to nije mala stvar. No, izazov je dokazati da se i s 41 godinom još uvijek može nositi s najvišom razinom.

Također je ključno da zadrži smirenost, i to ne samo pred golom. Portugalu je potrebno da Ronaldo drži svoje emocije pod kontrolom kada se pritisak ponovno pojača u nokaut fazi, a to neće biti lako s obzirom na to koliko je bio napet u posljednje četiri godine.

Naravno, činjenica da toliko želi osvojiti Svjetsko prvenstvo nije nužno loša stvar. Njegova motivacija i odlučnost dugo su bili izvor inspiracije suigračima koji su ujedinjeni u želji da "osvoje Svjetsko prvenstvo s Ronaldom i za Ronalda", kako je to rekao Vitinha, i s pravom su svrstani među favorite.

Je li momčad koja pridaje toliku važnost pojedincu upitna? Jest, a opet je to potpuno razumljivo. Ronaldo je za Portugal bio mnogo više od sjajnog igrača; odavno je postao simbol Seleccaa. Također je prošao mnogo toga da bi došao do ove točke.

U posljednje četiri godine gurao je svoje tijelo i um do krajnjih granica u potrazi za bajkovitim završetkom. Iako je nemoguće reći hoće li se njegova žrtva isplatiti, jedno je jasno: bez obzira na to kako završi Ronaldov san, bit će suza.