Tekst: Tibor Toromanović
Foto: AFP

REPREZENTACIJA SAD-a sudjelovala je na prvom SP-u u Urugvaju 1930. te je tad stigla do polufinala. To im je još uvijek najveći uspjeh na Mundijalu, a iz druge utakmice protiv Paragvaja datira prvi hat-trick na SP-ima, kojega je ostvario Bert Patenaude. Dugo je godina Fifa vodila Toma Florieja kao strijelca drugog gola, no zahvaljujući svjedočanstvima historičara nogometa, na kraju su ipak prihvatili da je Patenaude zabio sva tri. U polufinalu Amerikanci su izgubili od Argentine 6:1, a Fifa ih još uvijek vodi kao trećeplasirane s tog natjecanja, iako nisu igrali s Jugoslavijom za treće mjesto.

Sušne dekade za "soccer"

Nakon 2. svjetskog rata SAD je sudjelovao na SP-u u Brazilu 1950. godine. Bilo je to posljednje SP prije dekada suše za Amerikance. Tada su napravili jedno od najvećih iznenađenja u nogometu, pobijedivši Englesku u drugoj utakmici u skupini 1:0. Ipak, SAD se porazima od Španjolske i Čilea oprostio od natjecanja u skupini. Uslijedile su godine krize za američki nogomet, činilo se da će trajati zauvijek. SAD je redovito ostajao kratkih rukava u kvalifikacijama, nisu imali pravu ligu, samim time niti velikih igrača.

Tijekom 1970. organizirana je Sjevernoamerička profesionalna liga, što je unijelo entuzijazam među ljubitelje nogometa u SAD-u. Niti to nije pomoglo. Poklopilo se da tih godina nisu imali talentiranih generacija te cijeli projekt jake reprezentacije nije niti zaživio. Raspadom lige mnogi su igrači odlazili u Europu te su u nogometnom savezu 1986. godinu označili kao ključnu za uspjeh.

Izgubili SP zbog pretjerane gostoljubivosti

SAD tad nije dobio domaćinstvo SP-a, iako su to očekivali te su morali igrati kvalifikacije za nastup u Meksiku. U posljednjoj utakmici trebao im je bod na domaćem terenu protiv Kostarike. Savez je izašao u susret gostima te organizirao utakmicu u Torranceu (Kalifornija), mjestu s velikim brojem emigranata iz te zemlje. Sve je otišlo toliko daleko da su na poluvremenu gledatelje zabavljale plesne skupine iz kostarike, a sav taj folklor na kraju je pomogao gostima. U 35. minuti Evaristo Coronado zabio je za pobjedu i tako udaljio SAD od četvrtog nastupa na SP-u.

Konačno su se plasirali u Italiju 1990., nakon što je Savez prethodno krenuo s novim projektom jakih ugovora za najbolje igrače. To je vratilo mnoge starije igrače, koji ipak u Italiji nisu polučili uspjeh. Čehoslovačka, Italija i Austrija pobjeđivali su bez većih poteškoća.

Uskrsnuće nogometa u SAD-u

Konačno su dobili domaćinstvo SP-a te 1994. godine organizirali sjajno natjecanje. Devedesete su bile godine uskrsnuća američkog nogometa, a SP u SAD-u konačno natjecanje na kojemu su prošli skupinu, prvi put od 1930. godine. U Detroitu su u prvoj utakmici remizirali sa Švicarskom 1:1, potom pobijedili Kolumbiju 2:1 zahvaljujući autogolu kasnije ubijenog Andreasa Escobara, da bi kasnije izgubili od Rumunjske 1:0. U osmini finala svladao ih je kasniji prvak Brazil 1:0, u utakmici koja se pamti kao jedna od boljih od strane SAD-a u povijesti.

Četiri godine kasnije u Francuskoj, SAD je poražen od Njemačke, Irana i Jugoslavije. Završili su zadnji, a javnost je krivila izbornika Stevea Sampsona, koji je prije natjecanja udaljio iz momčadi kapetana Johna Harkesa. To je prouzročilo još nekoliko otkaza u momčadi, a kasnije se saznalo kako je Harkes udaljen zbog afere sa suprugom suigrača Erica Wynalde.

Južna Koreja i Japan - SP za ponos Amerikancima

Jedna od najvećih pobjeda SAD-a dogodila se u prvoj utakmici SP-a u Južnoj Koreji i Japanu 2002. godine. Radi se o trijumfu 3:2 nad Portugalom. U drugoj utakmici remizirali su s Južnom Korejom i to je bilo dovoljno za prolaz skupine. Od Poljske su izgubili, no već su bili osigurali prolaz. Odličnu utakmicu u osmini finala SAD je odigrao protiv Meksika i pobjedom 2:0 golovima Briana McBridea i Landona Donovana zaslužili četvrtfinale. Tad je izbornika Brucea Arenu u znak podrške zvao George Bush mlađi. Bili su to sjajni dani za SAD, simpatizeri su hrlili u Ulsan, gdje su igrali protiv Nijemaca. Na kraju su ispali, ali i pokazali karakter. Nijemci su teško dobili 1:0 golom Ballacka iz prvog poluvremena. Iako su 1930. stigli do polufinale, u SAD-u to natjecanje važi kao najuspješnije, jer je u Urugvaju svjetska smotra brojala tek osam momčadi.

U Njemačkoj 2006. ponovno su se oprostili u skupini, nakon dva poraza i remija s Italijom 1:1. U moderno doba, SAD teži odlasku u završnicu jednog SP-a, no uglavnom su zadovoljni kad prođu skupinu. U Južnoj Africi prioritet će im biti pobijediti Alžir i Sloveniju te pokušati osigurati drugi krug. A tad vjeruju da je sve moguće...

Reprezentativni kadar: Momčad puna iskustva, ali i limita