NA DANAŠNJI dan prije 15 godina Hrvatska je prvi put u svojoj povijesti osvojila Davis Cup.

2005. konačni bod u finalu u Bratislavi protiv Slovačke donio je Mario Ančić pobjedom u tri seta protiv Mertinaka. Hrvatska je tada postala tek 12. reprezentacija na svijetu koja je osvojila najstarije momčadsko natjecanje na svijetu i prvi nenositelj u povijesti s Davis Cup naslovom. Nitko hrvatskim tenisačima nije davao šansu za naslov, a oni su napravili što se s pravom može nazvati čudom.

Prije finala protiv Slovačke redom su padali SAD, Rumunjska i Rusija, a najveća pobjeda svakako je ona protiv Amerikanaca koji otada nisu igrali u tako jakom sastavu.

Povodom obljetnice morali smo nazvati Nikolu Pilića, tadašnjeg izbornika reprezentacije i jednog od najvećih trenera u povijesti tenisa.

Sada kada pogledate na taj trofej 15 godina kasnije, kakve emocije imate? Sve je krenulo od prvog kola protiv moćnog SAD-a koji je tada imao dream team sačinjen od Andrea Agassija, Andyja Roddicka i braće Bryan.

Ma jednostavno sam sretan, sjetio sam se da je to bilo na današnji datum, još se nisam ni s kim čuo od tadašnje ekipe, ali budem. Moramo krenuti od tog prvog kola, istina, SAD nije izgubio 106 godina u Los Angelesu. Nas su jako podcijenili tada, nitko nas od Roddicka, Agassija i braće Bryan tada nije ni spomenuo, u njihovim medijima se također nije pričalo o nama. Mi smo imali fantastičan naboj, igrali smo izvanredno. Usto, trebam istaknuti, što se tiče meča protiv Amerikanaca, da nam je nakon trećeg boda u svlačionicu došao Agassi i čestitao. 

Nakon toga imamo divne uspomene iz Splita protiv Rumunjske i Rusije. U Bratislavi je također bilo fantastično, uzeti prvi Davis Cup je nevjerojatan osjećaj. Ne želim umanjiti uspjeh naših tenisača koji su osvojili Davis Cup 2018. u Francuskoj, ali 2005. se igrao pravi Davis Cup s najjačim igračima. Ja sam uživao tada, uzeo sam ekipu kada smo igrali četvrtu ligu protiv Obale Bjelokosti. Vjerovao sam u Ljubičića i Ančića, napravili smo plan i držali smo se toga. Imali smo divnu atmosferu u ekipi. Znali smo igrati pet sati dnevno, uz mukotrpne treninge i bolove, svejedno bismo išli na večere zajedno, zezali smo se i smijali. Nakon toga je puno lakše i igrati.

Postoji li trenutak iz te godine kada ste shvatili da stvarno možete osvojiti Davis Cup?

Meč parova protiv braće Bryan u Los Angelesu. Oni su prije tog meča imali 18-0 u setovima u Davis Cupu, to znači da su odigrali šest savršenih mečeva, nitko Ljubi i Mariju nije davao šansu. Osim toga, osvojili su 70 turnira u parovima. Ipak, ako pogledate zadnjih 30 godina, vidjet ćete tko osvaja zlato u parovima. Pravi singl igrači, u 95% slučajeva, kao što su Federer i Wawrinka, ili Becker i Stich. Gonzalez i Massu su dobili braću Bryan 6:2 i 6:3 u Ateni na Igrama. Tako da su vam parovi vrlo varljivi. 

Sjećanja s finala u Bratislavi? Ljubičić je cijelu godinu odlučivao u mečevima za prolazak, ali je tada izgubio u pet setova od Hrbatyja. Sve je palo na leđa tada mladog Marija Ančića koji je na kraju sigurno pobijedio. Je li bilo nervoze prije odlučujućeg meča?

Nije bilo nikakve nervoze. Ljubo se probudio taj dan i nije mogao pomaknuti vrat za milimetar. Mi smo odlučili da dobije injekciju i Ljubo je izgubio u pet setova, Hrbaty je igrao odlično, ali Ivan nikad ne bi izgubio taj meč da je bio na 100%. To bi bio i svjetski rekord da je pobijedio, bio bi 12:0 u Davis Cupu te godine. Ja sam ga nagovorio u zadnji trenutak da ipak zaigra, 15 minuta prije meča nije trebao uopće igrati. Ančić je potom suvereno odradio svoje, za klasu je bio bolji i donio nam veliku sreću. Jako mi je drago zbog te 2005., bilo je puno naših ljudi u Bratislavi i stvarno sam uživao. 

Što možete reći o Mariju Ančiću kojem je mononukleoza prekinula tenisku karijeru?

Divan čovjek, pametan i inteligentan. Završio je pravo, bavi se sada time i nikad neću zaboraviti dok sam prije jednog meča u Davis Cupu 2004. ušao u njegovu sobu u ponoć, a on je učio za ispit na pravu. Svaka mu čast, šteta što se razbolio, bio bi u vrhu svjetskog tenisa. Meni je inače prvom rekao da završava karijeru. To mi je jako drago da sam ja prvi kome je to rekao izvan svoje obitelji. Bilo mi je žao u tom trenutku, ali kod bolesti ne možeš ništa.

Kako gledate na današnji Davis Cup koji je u potpunosti promijenio format? 

Ovo danas što imamo nema veze s Davis Cupom. Sljedeći će biti u Madridu, poslije će ga vjerojatno preseliti u SAD i od njega napraviti svinjariju. 

Današnje stanje hrvatskog tenisa?

Svaka generacija je drugačija. Mi smo tada imali puno uspjeha, ali još prije 18 mjeseci smo imali dvojicu u prvih 15. Ćorić i Čilić su malo pali, ali su i dalje u top 50. Imamo jako dobre cure u Petri Martić i Donni Vekić. Hrvatska ima jako dobre tenisače, ne treba zaboraviti ni parove, tu su Dodig, Pavić i Mektić. Bili bismo još bolji da država više ulaže općenito u sport. Daje jako malo u razvitak mladih talenata i mislim da je to sramota.