DVA NAJVEĆA hrvatska kluba započela su ovaj tjedan pripreme za sljedeću sezonu od koje svi "mnogo očekuju", barem ako je suditi po najavama uoči početka sezone.

Dinamo se nada ulasku u Ligu prvaka (kojoj s obzirom na Platinijeve izmjene u ždrijebu u korist "malih" klubova nikad nije bio bliže) i obrani dvostruke krune dok Hajduk želi Zagrepčane skinuti s trona najdominantnije momčadi u Hrvatskoj u protekle četiri godine uz prvi ozbiljniji iskorak u Europi nakon 2003. godine kada se nakon eliminacije Hake i Grasshopera na Poljudu provukla Roma.

Obje će se momčadi u pohodu na naslov prvaka Hrvatske i što duži boravak u Europi morati itekako pojačati, a zasad su svoje redove osnažili tek s po jednim veznim igračem. Hajduk je u svoje redove doveo Krešu Ljubičića dok je novi član Dinama albanski reprezentativac Emiljano Vila.

Uoči nastavka priprema donosimo vam usporedbu dvaju najvećih rivala i jedinih ozbiljnih kandidata za trofeje na domaćoj sceni.

Vratari

Obje momčadi imaju rješeno pitanje vratara i to je ono što ih zasigurno veseli uoči pohoda u nove domaće i europske izazove. Dinamova vrata čuvat će 35-godišnji Tomo Butina, a Hajdukova 10 godina mlađi Danijel Subašić. Iskustvo i mirnoća koju sa sobom nose nekoliko godina provedenih u inozemstvu prevaga su na stranu Butine koji ipak, unatoč najboljoj vratarskoj dobi, ipak nije na nivou vratara koji je fenomenalno branio u sezoni 2002./2003. Subašićev adut je svakako rijetko viđeni talent koji posjeduje zadarski vratar, a što je dokazao i s nekoliko fantastičnih situacija kada je Splićanima.

S vrlo dobrim fizičkim predispozicijama i odličnim refleksima, pred 25-godišnjim Subašićem je velika karijera stoga mu dajemo blagu prednost u odnosu na Butinu.

Obrana

Što se posljednjeg reda u momčadi tiče, situacija je jasnija u Dinamu nego u Hajduku iz jednog jednostavnog razloga - Hajduk u ovim trenucima traži pola obrane (desni bek i stoper) dok je Dinamo nakon razlaza s Hrgovićem u potrazi za lijevim bočnim. Sve ostale komponente bedema ispred Butine su komponirane i što je još bitnije, uigrane. Lovren svakako ima prednost na desnoj strane pred ozlijeđenim Ettom (Tomečaka Jurčić koristi na desnom krilu) dok je u srcu obrane neupitan stoperski dvojac europskog renomea (Bišćan-Robert Kovač). Ne treba zaboraviti niti na nadarenog Tomislava Barbarića, Lovren može uskočiti na mjesto stopera, a tu je i s posudbe iz Varteksa vraćeni Carlos.

U Hajduku je nešto drugačija priča. Anthony Šerić i Hrvoje Vejić dvojac su koji je apsolutno u skladu s tezom o "europskoj obrani Hajduka". Međutim, s ostatkom ovog dijela momčadi nije tako. Pandža, Jurica Buljat i Maloča konkuriraju za mjesto stopera pored Vejića s tim da su se u protekloj sezoni izmjenjivali BiH reprezentativac i temperamentni Zadranin, a sve na uštrb najtalentiranijeg među tim trojcem, Marija Maloče. Drugi problem koji muči Antu Mišu je desni bočni, pozicija na kojoj se u prošloj sezoni izmijenilo daleko najviše igrača.

Upravo zbog činjenice da Miši na početku priprema polovica obrane nije onakva kakvu priželjkuje odnosno zbog toga što Dinamu lijevi bek nedostaje za kompletiranje obrane, prednost ide Modrima.

Vezni red

Dio momčadi koji gotovo uvijek donosi prevagu, bilo na Modru ili na Bijelu stranu, je vezni red. Sredina terena bez sumnje je najjači dio splitske momčadi, ali i nezamjenjivi kotačić u stroju Krune Jurčića koji je suvereno okončao prvenstvo. Dinamov par zadnjih veznih (Calello-Vrdoljak u defenzivnijoj ili Badelj-Vrdoljak u ofenzivnijoj varijanti) iznimno je bitan u trenerskoj koncepciji Krune Jurčića, ali još je Miši važniji Hajdukov duet Andrić-Skoko. U korist ove tvrdnje govore i brojke koje kažu da je Hajduk prosuo 20 bodova kad samo jedan od ove dvojice nije nastupao. Desna strana veznog reda u obje momčadi nudi puno manje upitnika nego lijeva.

Drago Gabrić i Ivan Tomečak neupitni su na svojim pozicijama (Tomečak je često bio rotiran, ali će se sada zasigurno ustaliti u momčadi nakon što Sammir preseli na lijevu stranu u odsutnosti svinjskom gripom zaraženog Pedra Moralesa dok je Hajdučko srce baš kao lijevak na desnoj strani i zaslužio poziv u reprezentaciju izbornika Slavena Bilića). Kao što rekosmo, puno više glavobolje obojici trenera zadaje lijeva strana veznog reda. Jurčić je primoran osloniti se na Sammira koji oscilira otkad je došao u Dinamo dok Miše tu zapravo ima trilemu koga staviti u momčad - Marina Tomasova, Marija Tičinovića ili novopridošlog Krešu Ljubičića. 

Pod uvjetom da ozljede zaobiđu ključni dvojac (Skoko-Andrić), blagu prednost u sredini terena dajemo Hajduku.

Napad

Ovdje ćemo "odluku o proglašenju" donijeti na samom početku. Apsolutna prednost Dinamu, ponajprije zbog toga što Hajdukova uprava dosad Kaliniću nije pridružila nijednog igrača u vršku napada unatoč činjenici da su zbog toga izgubili prvenstvo.  Mandžukić i Sivonjić bolji su napadački tandem od Kalinića i Ibričića makar je najbolji golgeter i realizator među navedenom četvoricom Nikola Kalinić. Ibričić nije napadač već kreator igre koji je (bio) primoran igrati klasičnu špicu i tu je najveći problem napada Splićana. Dinamov napad je bolji utoliko što u njemu igraju dva napadača, ali i jedni i drugi nemaju prave alternacije u slučaju ozljeda ili kartona. Dinamo se može osloniti na Slepičku i Tadića koji su obojica dugo vremena van forme, a Hajduk na Bartolovića (dobrim igrama zaslužio novi ugovor, ali ne može se naći s Upravom po pitanju gaže) i mladog Antu Vukušića koji je hladnokrvnom realizacijom u posljednjem derbiju pokazao da se na njega mora računati, ali pitanje je koliko je spreman u ovom trenutku za hrvanje s prvoligaškim stoperima.

U domaćem prvenstvu očekuje nas još jedna bitka za oba trofeja između Dinama i Hajduka, Modrih i Bijelih, ali ukoliko žele da Liga prvaka i Europska liga ne ostanu tek sanjak pusti, morat će obje Uprave zasukati rukave i otkriti neke nove Modriće, Srne, Ćorluke...

Marko Čeko
Foto: Vladimir Dugandžić (Cropix)