Prisjećanje na najboljeg hrvatskog nogometaša-Bernarda Vukasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
HRVATSKI nogometni savez prigodnom konferencijom za novinare podsjetio je na 20. obljetnicu smrti Bernarda Vukasa Bajde, najboljeg hrvatskog nogometaša svih vremena.
Rođeni Zagrepčanin proslavio se u dresu Hajduka za kojeg je u 615 utakmica postigao 300 golova. U svim relevantnim anketama koje su provedene u proteklih deset godina u našoj domovini Vukas je proglašen za najboljeg hrvatskog nogometaša.
"Bajdo je imao sve,...dribling, brzinu, izdržljivost, osjećaj za gol. Sve što današnji nogomet traži. Boljeg nisam vidio, a vidio sam puno. Pa, on je sa 40 godina bio najbolji igrač u Austriji. Daj nam Bože više takvih ljudi, nogometaša, pa ako dozvolite, i Hrvata", kazao je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković na današnjem skupu na kojem su bili nazočni i Vukasovi suigrači, te njegov sin dr. Zdeslav Vukas, koji je producent video kasete "Bernard Vukas - Gospodar lopte".
Sa 11 godina Vukas je počeo nastupati za juniore zagrebačke Concordije, a 1947., kad mu je bilo 20 godina, prelazi u Hajduk s kojim osvaja tri prvenstva (1950., 1952. i 1955.). Za reprezentaciju bivše SFRJ igrao je 59 puta, a u dva navrata osvojio je srebrnu olimpijsku medalju (1948. u Londonu i 1952. u Helsinkiju). Godine 1953. uz Kubalu, Nordhala, Bonipertija, Zebeca i Čajkovskog nastupio je za reprezentaciju Svijeta, koja je na Wembleyu uljepšala proslavu 90. obljetnice Engleskog nogometnog saveza. Dvije godine kasnije u Belfastu je u dresu Europe momčadi Velike Britanije zabio tri pogotka za pobjedu 4:1, a otočki tisak njegovu je igru opisao jednostavnom konstatacijom - "Vukas potopio britanski nogomet". Bio je prvi nogometaš iz bivše države koji je igrao u Italiji, dvije je sezone (1957/58. i 1958/59.) bio član Bologne. Igračku karijeru okončao je u Austriji 1967. godine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Za Zvonimira Magdića, uglednog hrvatskog novinara i jednog od najboljih poznavatelja nogometa u nas, nema nikakve dvojbe da je Bajdo 50-tih godina prošlog stoljeća spadao među deset najboljih na svijetu, uz bok Di Stefanu, Matthewsu, Puskasu... . U kolektivnom pamćenju Vukas je ostao prvenstveno kao nenadmašni dribler.
"Sjećam se utakmice Dinama i Hajduka 49. Nikad u životu nisam vidio da netko tako dribla. Bio je fantastičan dribler. A bez driblanja nema nogometa. Nažalost, mi takvih danas nemamo", zaključio je Zvonimir Magdić, autor knjige "Tako je živio i igrao Bernard Vukas Bajdo".
Rođeni Zagrepčanin proslavio se u dresu Hajduka za kojeg je u 615 utakmica postigao 300 golova. U svim relevantnim anketama koje su provedene u proteklih deset godina u našoj domovini Vukas je proglašen za najboljeg hrvatskog nogometaša.
"Bajdo je imao sve,...dribling, brzinu, izdržljivost, osjećaj za gol. Sve što današnji nogomet traži. Boljeg nisam vidio, a vidio sam puno. Pa, on je sa 40 godina bio najbolji igrač u Austriji. Daj nam Bože više takvih ljudi, nogometaša, pa ako dozvolite, i Hrvata", kazao je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković na današnjem skupu na kojem su bili nazočni i Vukasovi suigrači, te njegov sin dr. Zdeslav Vukas, koji je producent video kasete "Bernard Vukas - Gospodar lopte".
Sa 11 godina Vukas je počeo nastupati za juniore zagrebačke Concordije, a 1947., kad mu je bilo 20 godina, prelazi u Hajduk s kojim osvaja tri prvenstva (1950., 1952. i 1955.). Za reprezentaciju bivše SFRJ igrao je 59 puta, a u dva navrata osvojio je srebrnu olimpijsku medalju (1948. u Londonu i 1952. u Helsinkiju). Godine 1953. uz Kubalu, Nordhala, Bonipertija, Zebeca i Čajkovskog nastupio je za reprezentaciju Svijeta, koja je na Wembleyu uljepšala proslavu 90. obljetnice Engleskog nogometnog saveza. Dvije godine kasnije u Belfastu je u dresu Europe momčadi Velike Britanije zabio tri pogotka za pobjedu 4:1, a otočki tisak njegovu je igru opisao jednostavnom konstatacijom - "Vukas potopio britanski nogomet". Bio je prvi nogometaš iz bivše države koji je igrao u Italiji, dvije je sezone (1957/58. i 1958/59.) bio član Bologne. Igračku karijeru okončao je u Austriji 1967. godine.
Za Zvonimira Magdića, uglednog hrvatskog novinara i jednog od najboljih poznavatelja nogometa u nas, nema nikakve dvojbe da je Bajdo 50-tih godina prošlog stoljeća spadao među deset najboljih na svijetu, uz bok Di Stefanu, Matthewsu, Puskasu... . U kolektivnom pamćenju Vukas je ostao prvenstveno kao nenadmašni dribler.
"Sjećam se utakmice Dinama i Hajduka 49. Nikad u životu nisam vidio da netko tako dribla. Bio je fantastičan dribler. A bez driblanja nema nogometa. Nažalost, mi takvih danas nemamo", zaključio je Zvonimir Magdić, autor knjige "Tako je živio i igrao Bernard Vukas Bajdo".

Ovo je .
Homepage nacije.
ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Imate važnu priču? Javite se na desk@index.hr ili klikom
Želite raditi na Indexu? Prijavite se
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati