Tekst: D.R.
Foto: AFP

ORLOVI su pali. I svi strahuju da se nastavlja prokletstvo Srba na Svjetskim prvenstvima. Iako su u Pretoriji zabilježili povijesni nastup pod svojim imenom, neće ga svrstati u anale. Možda tek na crne stranice sportskih almanaha.

Od Nantesa 1998. godine, gdje su u posljednjoj utakmici skupine svladali SAD, ne znaju za pobjedu na SP-u. S Ganom su nanizali svoj pet poraz; počelo je s Nizozemskom u osmini finala u Francuskoj, a nastavilo se "šestkovićevim" potopom u Njemačkoj 2006, gdje su gubili od Nizozemske, Argentine (čak 6:0) i Obale Bjelokosti.

Vjerovalo se, a možda se vjeruje i dalje, da Antić neće dozvoliti raspašoj poput Petkovića. No, poraz koji su Orlovi doživjeli od Gane zbog tragičnog prizvuka miriše na deja vu. Crveni karton za Lukovića, Kuzmanovićev rukomet. I svega dvije šanse u cijeloj utakmici. Nervoza iz kampa, gdje su zaratili s novinarima, donesena je i na teren. Nakon ove partije, Srbi su izgubili respekt svijeta koji ih je isticao kao jedno od mogućih iznenađenja.

"Mislili smo da ćemo mirnom igrom uspjeti doći do pobjede, ali smo bili nervozniji nego što je trebalo", priznao je Antić nakon utakmice.

I spomenuo suca Burdissa:

"Malo nas je omeo svojim kriterijem za dodjeljivanje žutih kartona, zbog čega sam morao posegnuti za nekim neplaniranim izmjenama."

Antić će morati posegnuti i za nekim instantnim sredstvom buđenja. Ne uspije li, pamtit će ga se kao još jednog u nizu koji nije uspio urediti veliku generaciju.