HRVATSKA vaterpolska reprezentacija je u polufinalu olimpijskog turnira. Možda je neozbiljno reći da je plasman aktualnog prvaka svijeta među četiri najbolje reprezentacije senzacija, ali svakako je Španjolska uoči susreta bila izraziti favorit. Nekoliko je razloga zašto je Hrvatska u dvoboj ušla kao relativni autsajder.

Najprije, Hrvatska kroz bližu i dalju povijest ima očajan skor sa Španjolcima. Furija je Hrvatsku pobjeđivala u svim važnim utakmicama, od finala OI-ja 1996. u Atlanti do finala EP-a u Zagrebu prošlog ljeta. 

U međuvremenu, bilo je tu još puno teških poraza u četvrtfinalima i polufinalima velikih natjecanja. Jednostavno, ta njihova famozna M zona nikako ne odgovara Hrvatskoj koja godinama nije znala pronaći rješenje za nju.

Nakon najgore utakmice u posljednjih par godina, Hrvatska je odigrala najbolju

Španjolska je ušla s većim izgledima u utakmicu i zbog forme obje momčadi. Hrvatska je izgubila od Talijana, a od Amerikanaca u zadnjem kolu po skupinama je doživjela totalni debakl. S druge strane, Španjolci su pregazili svoju skupinu i u četvrtfinale su ušli kao najefikasnija reprezentacija turnira. 

No od samog početka gledali smo utakmicu koju je malo tko očekivao da će gledati. Hrvatska je bila ta koja se nametnula od samog početka, a posebno je obrana bila fantastična. Ista ona obrana koja je protiv Amerikanaca puštala na sve strane, danas je bila beton.

Podatak da je Granados u 11. minuti utakmice zabio prvi gol za Furiju najbolje govori kako su igrali Bijač na vratima i kolege mu u obrani. Hrvatska je vodila stalno, od samog početka, kontrolirala je susret i utakmicu je rutinski privela kraju. 

Hrvatska je odigrala jednu od najboljih i najzrelijih utakmica ove generacije, a s tim se slaže i legendarni hrvatski trener Dragan Matutinović, čovjek koji je početkom devedesetih izgradio španjolski vaterpolo, a reprezentaciju pretvorio u svjetsku silu.

Napokon je došao i taj dan da Hrvatska pobijedi Španjolsku?

Da, fantastično. Igrali smo stvarno lijepo. Bili smo mirni, staloženi, ni u jednom trenutku nismo gubili živce i brzali. Odmah smo poveli s dva gola Jokovića i po meni je to bio ključ. Španjolci su počeli bezglavo juriti, srljali su, a Bijač i Joković su bili zaista briljantni.

Vidjevši kako je danas Hrvatska izgledala, postavlja se pitanje zašto godinama nismo mogli pobijediti te Španjolce?

Nemam pojma. Dobro pitanje. Tko će to znati? Granados im je najbolji igrač, a danas je bio potpuno izvan utakmice. Perrone je ostario, a sve ostale igrače jako smo dobro držali pod kontrolom.

Kako je moguće da prije dva dana Hrvatska doživi potop od Amerike, a onda slomi prvog favorita za zlato?

Ogromne su to oscilacije i jako je teško objasniti što se dogodilo protiv Amerikanaca. U sportu je to jako jednostavno. Kad se kalkulira, kad više razmišljaš o tome protiv koga bi igrao, a protiv koga ne bi, kad ti je u glavi "bolje s njima nego s ovima", onda ti koncentracija padne. To se dogodilo s Amerikancima i zato su nas razbili. Protiv Španjolske nismo imali izbora, morali smo ići na sve ili ništa i odigrali smo izvanredno.

Pretpostavljam da je Hrvatskoj sad svejedno hoće li u polufinalu ići na Mađare ili Talijane?

Naravno. Kad igramo ovako, možemo dobiti svakoga i posve je nevažno tko će nam doći. Istina, taj dio ždrijeba je puno teži nego ovaj drugi, ali zaista nije važno tko će nas čekati.