Foto: Getty Images/Guliver Image

OD TRENUTKA kad je Sepp Blatter u prosincu 2010. otvorio omotnicu i kao domaćina Svjetskog prvenstva od 14. lipnja do 15. srpnja 2018. godine proglasio Rusiju, najveću zemlju na svijetu i njezinu organizaciju SP-a počele su pratiti kontroverze.

Englezi su se odmah požalili da su Rusi podmitili glasače i ukrali im SP, no Rusija je ipak krenula u jednu od većih avantura u svojoj povijesti. Prije osam godina svijet je bio puno drukčije mjesto nego danas. Situacija u Siriji se tek zakuhavala i, iako se znalo da će doći do sukoba, nitko nije ni sanjao da će jedan od najstrašnijih ratova u novijoj povijesti trajati šest godina, odnijeti pola milijuna života, a 7,6 milijuna ljudi raseliti iz zemlje.

Svijet se itekako promijenio

Nije bilo ISIL-a, aneksija Krima također nikome nije bila na pameti, kao ni teška gospodarska kriza u koju je Rusija upala 2014. godine zbog pada cijena nafte od 50 posto u nekoliko mjeseci i međunarodnih sankcija nakon rata u Ukrajini. Putinov režim smaknuo je ili maknuo nekoliko svojih neprijatelja u i izvan zemlje, a ruski agenti navodno su bili umiješani i u američke predsjedničke izbore.

Uz sve to, ruski huligani napravili su kaos na EP-u u Francuskoj, ruski olimpijski odbor je u središtu golemog dopinškog skandala u kojemu je otkriveno da je doping praktički bio dio ruskog olimpijskog programa, a izglasani su i diskriminatorni zakoni usmjereni prema LGBT populaciji koja je postala nepoželjna u Rusiji.

Tako se već godinama postavlja pitanje može li i smije li Rusija organizirati Svjetsko prvenstvo na kojem će ljudi iz 32 svjetske zemlje slaviti sport, jednakost, ali i različitost. Kao što se može vidjeti u 11 ruskih gradova u kojima su izgrađeni velebni stadionu, ta zemlja je sigurno u stanju organizirati SP. No, jeli ona baš najbolje mjesto za miješanje različitih rasa, nacija i kultura tek ćemo vidjeti.

Na njezinih 17 milijuna četvornih kilometara živi 144 milijuna ljudi iz vrlo različitih etničkih skupina pa ipak Rusija danas ima imidž izrazito netolerantne zemlje. Vladimir Putin je tijekom Zimskih olimpijskih igara u Sočiju naredio stranim homoseksualcima da ne diraju i ne obraćaju se djeci. Bivši ruski nogometaš Aleksej Smertin, koji je danas inspektor za rasizam i diskriminaciju ruskog nogometnog saveza, rekao je prije dvije godine da je rasizam u Rusiji dio nogometnog folklora te da se banane tamnoputim igračima bacaju na teren iz zabave.

Predstavnici ruskih huligana, kojima je navodno ruski nogometni savez platio prijevoz u Marseille gdje su prošlog ljeta pregazili Engleze, najavili su “festival nasilja”. Doduše, ta priča o šačici huligana Rostova, Zenita i Spartaka, koji treniraju godinama u teretanama ne bi li se napili krvi drugim navijačima na SP-u ionako je teško predimenzionirana od strane europskih medija. Uostalom, Putin je, iako ih je pohvalio za akcije u Marseilleu, sam najavio da nikakvih huliganskih ispada neće biti i da nijednom strancu neće pasti vlas s glave.

A što Putin najavi Putin i ostvari.

Kad je Rusija dobila organizaciju SP-a, ruski “car” Putin najavio je najbolje prvenstvo dosad. Budžet je nekoliko puta probijen, a na kraju priče Rusiju će stajati oko 20 milijardi dolara. I to nakon što su potrošili 40 milijardi dolara na ZOI u Sočiju, a diljem zemlje zatvaraju se bolnice i dječji vrtići jer za njih jednostavno nema novca. Režu se socijalna davanja i zdravstveno osiguranje, pada BDP, ali Putin je pod svaku cijenu želio pokazati svijetu svu moć i raskoš Rusije.

Pa čak i ako je 12 sati dnevno, sedam dana u tjednu morao izrabljivati sjevernokorejske radnike koji su gradili stadion u Sankt-Peterburgu i živjeli u neljudskim uvjetima u barakama na gradskoj periferiji.  Stadione u Volgogradu i Nižnjem Novgorodu gradio je Strojtransgaz, tvrtka u vlasništvu Genadija Timčenka, velikog Putinova prijatelja. Poslove teške 5,5 milijardi dolara tijekom Igara u Sočiju dobile su tvrtke Arkadija Rotenberga, također Putinova prijatelja iz djetinjstva.

I u ostalim gradovima navodno je bilo teškog izrabljivanja radnika, a čak 17 ih je poginulo na ruskim gradilištima za SP. Bilo je i strašno puno amaterskih kikseva. Travnjak stadiona u Sankt-Peterburgu su triput morali mijenjati jer trava nije dobro rasla, a bilo je i problema s krovnom konstrukcijom, koja se navodno ponekad na očigled tresla. 

Projekt stadiona u Jekaterinburgu je bio navodno loše napravljen, pa su organizatori brže bolje završili stadion tako da jedna tribina doslovno viri izvan kruga stadiona što nije nikad prije viđeno. No i to je bolje od smotre u Brazilu gdje se na nekim stadionima boja na zidovima sušila na dan utakmice.

Čeka nas jako dobar nogomet i najvjerojatnije - videotehnologija!

Stavimo li po strani, ako se to uopće može, gore navedene probleme, Svjetsko prvenstvo u Rusiji moglo bi biti doista spektakularno. Od samog nogometa koji bi, sudeći po formi i snazi pojedinih reprezentacija, mogao biti najbolji dosad (a najvjerojatnije će biti i videotehnologije), do prekrasnih ruskih gradova koji će biti domaćini stotinama tisuća navijača.

SP će se igrati na dva stadiona u Moskvi te po jednom u Sankt-Peterburgu, Nižnjem Novgorodu, ruskoj enklavi Kalinjingradu, Jekaterinburgu, Kazanju, Saranjsku, Samari, Volgogradu, Rostovu i Sočiju. Udaljenosti su zastrašujuće, ali putovanje kroz Rusiju bit će posebno za svakog tko se odvaži i skupi novac za tu avanturu.

Strah od huligana je opravdan, ali Putin je rekao da nikakvih problema neće biti. Kao što smo već rekli, kad Putin nešto kaže tako i bude. Ruska policija već mjesecima češlja gradove u potrazi za vođama huligana, zatvara ih, nerijetko i mlati i velika većina njih neće biti na ruskim ulicama u vrijeme Svjetskog prvenstva. Najavljene su i, dosad ne ovakvim smotrama, neviđene mjere osiguranja. Vjerujte, ruski specijalci već na sami prvi pogled utjeruju strah u kosti, a arsenal rekvizita i metoda kojima raspolažu dovoljno je upozorenje svakome iole normalnom da se ne dira u njih. Rusi uvjeravaju svijet da će kod njih uživati i dobro se zabavljati.

A zabave u Rusiji nikad dosta. Iako je godinama bila pod željeznom zavjesom, Rusija je izrazito zanimljiva i dosta prijateljska zemlja. Osobito u manje popularnim i siromašnijim sredinama poput Volgograda. Iako jedan od najvećih ruskih gradova, bivši Staljingrad je, primjerice, dosta siromašna sredina, ali sve ljude koje sam tamo sreo bili su izrazito srdačni i nudili su pomoć i savjet na svakom koraku.

Ne znamo još u kojim će gradovima Hrvatska igrati, no gdje god nas ždrijeb smjestio, nećete požaliti. Bio to predivan Sankt-Peterburg, grad kojeg svatko tko voli putovati jednom u životu mora vidjeti ili impresivna i pregolema Moskva ili pak superzanimljivi Kazanj, glavni grad Tatarstana i grad koji godišnje posjeti oko 2,5 milijuna turista.

Ždrijeb skupina je 1. prosinca. Litra benzina u Rusiji stoji 4,29 kuna, pivo se u Moskvi može popiti u kafiću već za 25 kuna, koliko će vas koštati i najjeftiniji doručak. Postupak dobivanja viza bit će olakšan, iako će svi morati imati "Fan ID", karticu bez koje neće moći na stadion. Dovoljno informacija za inicijalno planiranje sljedećeg ljeta, iako ćete na Indexu uskoro moći pročitati veliki vodič kako što jeftinije proći u Rusiji.

Do svidanja!