Ratna patetika New York Timesa: Meč Hrvatske i Srbije nikada neće biti samo meč
rubrike
Tekst: Dea Redžić
Foto: AFP, Cropix, V.Dugandžić
LJUBIČIĆ se nije vratio samo da bi pomogao ozljedama opustošenoj Hrvatskoj da iznese meč sa Srbijom, ovdje se ne radi samo o pobjedi ili porazu u četvrtfinalu.
"Želim da ljudi naš meč vide kao običan, normalan teniski meč, ništa drugo. Ali, prava je istina da to nikada neće biti tako", odgovorio je Ivan Ljubičić reporteru New York Timesa koji je otvorio Amerikancima uvijek zanimljivo pitanje balkanskog rata.
Ljubičić je idealan sugovornik za priču koja će utažiti američku glad za ratnom patetikom.
Dovoljna su dva luđaka za problem
"Hrvati i Srbi danas su daleko od 1990. Ljubičić je prijatelj sa srpskim tenisačima Đokovićem i Tipsarevićem, koji ga je čak pozvao na svoju svadbu u Beograd", piše Christopher Clarey u dugometražnoj reportaži.
"Pokušavam pokazati Splitu, ali ne samo Splitu, da je ovo prilika da svijetu pokažemo kako je rat iza nas. Mislim da će pomoći što se radi o teniskom, a ne o nogometnom meču. No, svejedno moram priznati da se ipak malo bojim. Ne treba vam dvije tisuće ljudi da nastane problem, dovoljna su dva luđaka koja mogu napraviti kaos", priznao je Ljubičić, kojeg Amerikanci opisuju kao tenisača s drugačijim pristupom u ovom individualnom, sebičnom sportu.
U par redova, pregled njegove rute, od Banje Luke, rata, Rijeke, pa do dana kada je doslovno sam osvojio Davis Cup naslov, jedan od najvećih uspjeha hrvatskog sporta uopće.
"U ATP vijeću je već sedam godina, bio je prvi aktivni igrač koji je bio u odboru toura."
Pa red Ljubinih prisjećanja:
"Od svih osam igrača, koliko će ih biti u Splitu, ja bih najviše trebao osjećati ovu priču. Ja sam morao pobjeći od kuće, bio sam izbjeglica jer su se dvije zemlje borile jedna protiv druge. Ali također, kad god mogu naglašavam da su momci iz Srbije dobri, da su među deset tenisača s kojima se najviše družim na touru. Oni nemaju ništa s ratom, kada se to događalo, imali su pet ili deset godina. Ono što su Srbi napravili Hrvatskoj tada, nema veze s ovim. Ti su dečki došli igrati tenis", reći će Ljubičić.
...ali dovoljna su i dva luđaka za Davis Cup titulu
Američki je reporter morao podsjetiti na 2005., Davis Cup, Bratislavu. Da bismo do tamo došli, morali smo izbaciti SAD. Tako je sve i počelo. Ljubo je dobio 11 od 12 Davis Cup mečeva te godine, pobijedio ga je samo Hrbaty u finalu. No, tada je uskočio Mario Ančić...
"Osvajanje Davis Cupa bez premca je najveće postignuće u mojoj karijeri. Bilo je apsolutno fantastično to što se dogodilo, kao i stvari poslije. Dočekalo nas je u Hrvatskoj više od sto tisuća ljudi."
Ljubičić je gostima reporterima rekao da mu ljudi u Hrvatskoj i danas zahvaljuju. No, iako je dosegnuo vrh nedugo nakon, kada je dohvatio treće mjesto na svijetu, Ljubo nije rekao svoju posljednju. Indian Wells osvojio je preko Nadala, Roddicka i - Đokovića.
Upravo će i zbog njega Ljubo u petak stisnuti zube.
"Nisam mogao iznevjeriti svoju momčad. Znam da godine pritišću, ali nije pitanje možeš li odigrati meč, već u tome koliko si spreman i svjež za treninge. Nisam se ipak mogao kupati dok su moji suigrači u problemu. Bit ću ponosan ako u nedjelju proslavimo pobjedu. Ali također ću biti ponosan ako se ništa ružno ne dogodi, želim da to bude samo jedan dobar Davis Cup meč, ništa više!"
