REAL MADRID prošle je sezone na gotovo nevjerojatan, zapravo filmski način osvojio Ligu prvaka 14. put u prebogatoj klupskoj povijesti. Kraljevski klub to je natjecanje osvojio sada dvostruko više puta od sljedećeg po redu, talijanskog Milana, što zapravo dovoljno govori o tome koliko im se opravdano ono prisvaja.

Za zlatno doba Ronaldove ere možda je i impresivniji podatak da su, osim četiri osvojene Lige prvaka, tada čak osam puta zaredom bili u polufinalu, što se vjerojatno više nikad neće ponoviti. Klub je to koji je navikao na trofeje i pobjede, a ove bi sezone, unatoč dobroj igri, vrlo lako mogao ostati bez svega.

Završnica Lige prvaka uvijek je kocka

Kada se dođe do posljednje četiri momčadi u Europi, odlučuju doista nijanse - poneka ozljeda, sudačka odluka, milimetar sreće i slične stvari, često i slučajnosti. Ono što svakako nije bilo slučajno jest činjenica koliko je Real Madrid tada kontinuirano bio dio same europske elite, stalno u polufinalu natjecanja.

Od odlaska Ronalda stvari su očekivano postale teže sve dok prošle sezone, predvođeni Carlom Ancelottijem, igrači Kraljevskog kluba nisu osvojili i Primeru i Ligu prvaka. Učinili su to kao kraljevi infarktnih završnica, ali praktički bez dominacije.

Ove sezone situacija je potpuno drugačija. Real Madrid igra odlično, gotovo i dominantno, ali vrlo vjerojatno neće osvojiti nijedan trofej, ako ne računamo europski i svjetski superkup, a doista ne bismo trebali.

Nakon poraza u posljednjim minutama protiv Barcelone potpuno je izvjesno da neće osvojiti Primeru, a poslije ždrijeba Lige prvaka čini se da im još jednom slijedi najteži put do titule. Dojam je da onako kako ih je varijanca poslužila prošle sezone, tako ih ove sezone baš neće.

Gdje su sada?

Naravno, mnogi će odmah skočiti na prvu loptu i reći - pa kako sada neće osvojiti ništa kad su i dalje u Ligi prvaka, svom dvorištu. Taj argument i jest i nije valjan. Real Madrid je na impresivan način prošao do četvrtfinala nakon velike pobjede 5:2 i 1:0 protiv Liverpoola, što nikako nije za zanemariti. U prvenstvu za Barcelonom zaostaje 12 bodova, čime je La Liga zapravo gotova stvar.

Kada se pogledaju kladionice, one im daju jedan do dva posto šanse za osvajanje Primere i 10 do 11 posto šanse za osvajanje Lige prvaka. Gledajući strogo analitički, te su šanse nešto veće.

Kako god se one iskombinirale, presuda glasi slično - Real Madrid ove sezone ima u najbolju ruku tek nešto više od 10 posto šanse da dođe do većeg trofeja, imajući u vidu i da su od Barcelone izgubili 1:0 u prvoj polufinalnoj utakmici u Kupu kralja. 

U osnovi, njihove se šanse sada svode na činjenicu da trebaju osvojiti Ligu prvaka, u kojoj dvije sezone zaredom dobivaju gotovo najgori mogući ždrijeb. Ako se maknemo od floskula kako se "Real Madrid u Ligi prvaka nikada ne smije otpisati", dijagnoza je vrlo zanimljiva - Real Madrid ove sezone igra dobar, s vremena na vrijeme i odličan nogomet.

Kvaliteta igre im je najviša u post-Ronaldovoj eri, a relativno gledajući, bolja i od ponekih sezona kada je u momčadi bio Cristiano Ronaldo. Kako sada stvari stoje, na marginalnoj su šansi da će osvojiti samo jedan trofej.

Kako se mjeri kvaliteta igre?

Iako je ljepota uvijek u očima promatrača, postoje metrike koje prilično dobro, iako ne potpuno ispravno, mjere koliko ste igrački bolji ili lošiji od protivnika. Na malom uzorku loš dan vaših napadača ili sjajan dan protivničkog vratara mogu sve okrenuti na glavu, ali dugoročno stvari funkcioniraju gotovo besprijekorno.

Riječ je o modelu Xg - očekivani golovi - koji dakako onda daju i očekivanu gol-razliku. Bolji su od realne gol-razlike jer anuliraju upravo prethodno spomenuti problem - dobre dane vratara i loše napadača - nešto što je često tek random faktor i ništa više.

Da stvar funkcionira, potvrđuje analiza na uzorku od pet sezona, u kojoj gotovi svi klubovi ostvaruju onoliko bodova koliko imaju i Xg gol-razliku, a za koplje ispred svih su City, PSG i Bayern, kako po bodovima, tako i po spomenutoj metrici.

Ove sezone postoji sedam ekipa u ligama Petice čija igra nalikuje na dominantnu iako ni približno kao prošle sezone Liverpool i City. To su momčadi koje u prosjeku stvore dovoljno prilika da su po utakmici bolje za jedan ili približno jedan Xg od protivnika.

Oni su redom Manchester City, Barcelona, Real Madrid, Bayern, Napoli, PSG i Arsenal. Iako su vrlo blizu po očekivanim golovima, bodovni im učinak nije ni približno isti, a upravo u tome - između još nekoliko stvari - treba tražiti razloge zbog kojih bi Real Madrid vrlo lako mogao ostati bez ijednog trofeja iako igra vrlo dobar nogomet.

Što je pošlo po zlu?

U strogom smislu riječi, zapravo ništa. Što se igre Real Madrida tiče, ona je zapravo iznimno dobra, pogotovo kada se uzmu u obzir problemi s ozljedama i umorom ključnih igrača, što je potencirano rasporedom, brojem utakmica i Svjetskim prvenstvom, koje se ukazalo u pola klupske sezone.

Real Madrid nema sreće iz tri razloga: učinak Barcelone, konverzija napadača i pitanje vratara. Onaj najvažniji ipak se tiče Barcelone; iako katalonska momčad ove sezone također igra dobar nogomet, sreća joj je nevjerojatno naklonjena, a Ter Stegen brani sezonu života. 

Samo za primjer, dosad su po očekivanim golovima trebali kasirati 21 pogodak, a primili su ih 12 manje. Ta je činjenica rezultirala mnogim tijesnim pobjedama, a najbolji su primjer upravo posljednje tri - protiv Valencije, Athletic Bilbaa i Real Madrida. 

Još ekstremnija je pobjeda u polufinalu Kupa kralja protiv također Real Madrida, u kojoj su tada domaćini bili daleko bolja momčad na terenu. Svaki put je Barca ostvarila tijesnu pobjedu - triput 1:0 i jednom 2:1 - a svaka od tih utakmica je vrlo lako mogla otići i na drugu stranu, bilo zbog milimetarskih zaleđa ili milimetarskih promašaja. 

Igrači Real Madrida ne mogu utjecati na činjenicu da će Barcelona ove sezone osvojiti 100 ili približno 100 bodova, što je gotovo nestvarno s obzirom na količinu tijesnih pobjeda. 

Kolo sreće se okreće

Prošle sezone sve je išlo po planu za Real Madrid. Prvenstvo su lako osvojili s relativno malih 86 bodova, čak 13 više od Barcelone, iako im je Xg učinak bio usporediv. Sve je tada išlo njima na ruku, od nevjerojatne efikasnosti Benzeme i Viniciusa do sjajnih obrana Courtoisa.

Upravo ta dva faktora - ekstremno dobra konverzija prilika Karima Benzeme i sjajne Courtoisove obrane - uz nekoliko ključnih promašaja protivničkih ekipa, na kraju su bila presudna i za njihovo osvajanje Lige prvaka.

Daleko od toga da je Real Madrid prošle sezone igrao loše, a na proljeće je igrao ponekad i jako dobro, ali tada se klatno sreće vrtjelo na njihovoj strani. Ove sezone je suprotno.

Samo Valverde od svih ofenzivniji igrača postiže više golova nego što mu se stvori prilika, a Courtois je daleko od kvaliteta kakve ove sezone pokazuje Ter Stegen. Dovoljno je samo pogledati nekoliko posljednjih utakmica u Primeri - pogotovo one protiv Betisa i Atletico Madrida, a posebno polufinale kupa - da bi se vidjelo koliko zapravo sreća nije naklonjena Realu.

U Ligi prvaka, dakako, i dalje imaju šansu, ali ždrijeb je još jednom bio nemilosrdan. Prvo će morati proći Chelsea, pa jednog od dva favorita - City ili Bayern, a onda još eventualno i finale. Osim u Liverpoolu, ni po čemu se ne bi dalo naslutiti da će se vratiti tip konverzije kakvu smo gledali na obje strane terena, ali taj faktor na tom uzorku utakmica doista jest nepredvidiv.

Što dalje?

Najjednostavnije rečeno, pokušati ponovno osvojiti Ligu prvaka. Ako se to ne dogodi, uprava kluba si treba priznati da su na uzorku od tri do četiri sezone osvojili taman onoliko koliko su i zaslužili iako su upravo ove sezone igrali (daleko) najbolje.

No kako još nismo vidjeli tako trezvenu upravu, sasvim je moguće da slijede i neki radikalni potezi ako se ne osvoji Liga prvaka. Oni su uzaludni i besmisleni, ali tako to često biva u nogometu.