Rijeka još nije spremna za naslov - s Kekom ili bez njega
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Hina
VJEROJATNO nema zdravorazumske osobe koja u utorak navečer nije priželjkivala slavlje Rijeke u derbiju 32. kola HNL-a (0:0). Pritom ne mislimo toliko na nastojanja da se Dinamo nakon deset godina skine s trona, koliko na nasušnu potrebu za čistom nogometnom dramom, koju mali čovjek s tako neskrivenim oduševljenjem posljednjih tjedana prati u Premierligi ili Primeri.
Ukoliko na stranu stavimo sav onaj nesportski utjecaj, donedavno, izvršnog dopredsjednika Modrih posljednje desetljeće, dojma sam kako bi nogometni puk s puno većim simpatijama gledao na monstruoznu Dinamovu dominaciju da Zdravko Mamić kojim slučajem nije sustavno siromašio ionako svakojako ubogu domaću konkurenciju, lišivši nas te notorne neizvjesnosti bez koje nogomet kao igra jednostavno ne može funkcionirati.
Riječani još nisu spremni za rušenje Dinama
Na sreću, Riječani su stranim ulaganjima pronašli način kako se približiti Zagrepčanima. Na žalost, iako su se vjerojatno primakli bliže no itko u posljednje vrijeme, očigledno još nisu spremni za taj dugi iskorak. Netko će reći kako je to bilo i za očekivati jer je nesvakidašnje sposobni Maminjo jednostavno previše vremena, energije i novca uložio u svoj životni projekt da se on srušio na prvi ozbiljniji napad protivnika.
Istovremeno, možemo raspravljati o tome je li slovenski strateg riječki Brbić, čovjek koji ima sposobnosti za dovesti klub samo do određene razine, nakon čega se treba pronaći novo adekvatno rješenje, jer jasno je kako je Kek u ovoj utakmici iz rukava izvadio i posljednje adute. Dinamo ga za razliku od prva tri ovosezonska dvoboja nije nadigrao, a da mu se pritom suprotstavio puno otvorenijeg garda, barem u prvom dijelu dok ga Marko Rog svojim okomitim kretnjama nije prestrašio.
Slovenac na raskršću trenerske karijere
Kek je u susret ušao sa stavom "sad ili nikad", njegovi igrači "ginuli" su na krcatoj Rujevici, boreći se za svaki metar terena, no ni to im nije bilo dovoljno. Što je još poraznije, sve to protiv samo vrlo dobrog Dinama. Posljednji sučev zvižduk sa sobom je tako donio i onaj trenutak kad boksač shvati da je slabiji, a njegov moral nepovratno iscuri. Zato, iako su do kraja još velika četiri kola, o kojima će se u međuvremenu na Otoku napisati stotine knjiga, možemo reći kako je prvenstvo gotovo.
Osobno ne mislim kako je Matjažov posao na Kantridi završen, šampionske momčadi grade se godinama, međutim dojma sam kako bi to mogao pomisliti dobar broj ljudi u Rijeci, i što je najopasnije, njegovi igrači. Slovenac im promptno mora predstaviti novu viziju za rušenje Modrih jer je Bondovski dojam kako je ovu sezonu ispucao baš sve metke, a da Zagrepčani nisu pošteno ni zateturali.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Schifo kao ogledni primjerak nekadašnjeg reprezentativnog žara
S druge strane, uz sva Miškovićeva ulaganja, Dinamo i dalje ima nemjerljivo bolju momčad. Jer dok Kek tjednima bjesomučno traži playmakera, s dva defenzivna veznjaka (Maleš, Bradarić) više ne igraju ni "talijanski utopljenici", Zoran Mamić je na Rujevici, kao dijete s Paninijevim sličicama, u "džepu" još čuvao Brekala, Roga, Pjacu i Šovšića, kreativce koje u pravilu donose prevagu kada god igraju.
Na kraju, ne znam jeste li primijetili, ali jedan od najmotiviranijih igrača na travnjaku bio je Schildenfeld. Popularnog Schifu kao da su motivirala sva ona lovrenska naklapanja o njegovoj (ne)kvaliteti. Čini se kako smo 31-godišnjeg Šibenčanina možda prerano otpisali. Iako se njegove pravovremene reakcije u duelu s riječkim napastima ne mogu uzeti kao ogledni primjerak za kontinentalnu smotru, njegov angažman, ali i želja za mjestom u udarnoj momčadi Vatrenih na Euru, svakako mogu.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Ovo je .
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na desk@index.hr ili klikom ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se ovdje.
Učitavanje komentara