Foto: Getty Images/Guliver Image

NAKON što se u 2. kolu Australian Opena ukazao Denis Istomin i zaprepastio sebe, svijet i Novaka Đokovića, a u osmini finala Mischa Zverev pomaknuo Zemljinu os za nekoliko centimetara nakon šokantne pobjede nad Andyjem Murrayem, svi su o tome počeli pričati. Malo tko je vjerovao, ali svi su se nadali. Da ćemo ipak, možda, još jednom, pred kraj njihovih velikih karijera, nakon šest godina u jednom velikom finalu vidjeti Rogera Federera i Rafaela Nadala.

Kako je turnir odmicao, Nadal i Federer, 9. i 17. tenisač svijeta, samo su ponavljali kako su sretni što su ovdje i da idu iz meča u meč. Prije dva tjedna nisu ni sanjali da bi mogli ovdje biti, uostalom, Federer je to i potvrdio nakon pobjede nad Wawrinkom u polufinalu:

“Bio sam s Rafom na otvaranju njegove akademije ljetos u Španjolskoj. Eto nas tamo, ja s pola noge, on s pola tog svojeg lakta prebacujemo loptice s klincima. I pričamo kako bi bilo lijepo da organiziramo neki humanitarni meč da još jednom međusobno odigramo. Jer, u stanju kakvom smo obojica bili, nismo vjerovali da ćemo se ikada ponovno sresti na Touru”, rekao je Roger.

No, sudbina, kozmička pravda ili što god već hoćete, željeli su da najveće tenisko i jedno od najvećih sportskih rivalstava uopće, dobije još jednu, 35. epizodu.

Neki će reći da ništa nije moglo nadmašiti rivalstvo Johna McEnroea i Björna Borga. Ludi Amerikanac i mirni Šveđanin su se od 1979. do 1981. godine čak sedam puta izmijenili na prvom mjestu, a Borg je otišao u mirovinu nakon što je 1981. od McEnroea izgubio finale US Opena. Pravi razlog nikada nije dao, ali s 25 godina je odllučio reći dosta. Jer poraze u finalima od Johna, a bilo ih je, više nije mogao trpjeti.

Veći i od McEnroa i Borga

Rafa's biggest fan? This guy.#AusOpen #sleepisfortheweak #Nadal #Federer pic.twitter.com/79PR3Tr0fi

— #AusOpen (@AustralianOpen) January 26, 2017

Obojica su prošli puno toga i obojici vjerojatno, iako to neće otvoreno priznati, teško pada što više nisu u fokusu teniskog svijeta i što nisu pri vrhu. Rafa zadnje dvije godine muku muči s ozljedama, Federera su stigle i godine i dva para blizanaca i problemi s nogom zbog kojih nije igrao zadnjih šest mjeseci do Melbournea. Danas su puno opušteniji, nisu pod nikakvim pritiscima i, u biti, sretni su što još uvijek stoje na nogama i mogu igrati vrhunski tenis.

Obojica neće još dugo biti na Touru i zato je fantastično što ćemo ih još jednom vidjeti na najvećoj pozornici. Bit će vremena za humanitarne mečeve, bit će vremena i za Đokovića i Murraya, a možda i za “izgubljenu generaciju” Miloša Raonića, Grigora Dimitrova i ostalih koji nisu dosegnuli sami vrh, kako se od njih očekivalo.

A nedjelja ujutro je vrijeme za najveći spektakl što ga tenis može ponuditi. Možda i posljednji put.