MLADOST ŽDRALOVI pobijedili su prije tjedan dana Hajduk na gostovanju (1:2) u 11. kolu juniorske Prve NL. Mnogima se poraz Hajduka činio kao senzacija jer je dio momčadi splitskog velikana prošle sezone igrao finale Lige prvaka mladih, a među ostalima u sastavu je imao i najskupljeg hajdukovca ikad Luku Vuškovića, kojeg je Tottenham platio 11 milijuna eura.

No, sastav iz Ždralova, naselja pokraj Bjelovara s 1300 stanovnika, tjednima niže fantastične rezultate u najvišem rangu hrvatskog juniorskog nogometa. Mladost ima 22 boda, što znači da su dosad više osvojili samo Dinamo (28), Lokomotiva (27) te Osijek i Hajduk (25).

Razgovarali smo s trenerom juniora Ždralova Marijom Kosom, koji sa stručnim stožerom vodi momčad kojoj u leđa gledaju Rudeš, Rijeka, Istra, Varaždin, Gorica i Slaven Belupo, klubovi čiji seniori igraju u SuperSport HNL-u.

Jeste li očekivali pobjedu protiv Hajduka?

Naša gotovo cijela prošlosezonska generacija juniora bila je izlazno godište, ostala su nam samo dvojica-trojica igrača. No, napravili smo dobar skauting uoči prvenstva. Uspjeli smo snimiti puno kvalitetnih, mladih igrača. U ekipi imamo igrače iz cijele Hrvatske, od Dubrovnika do Slavonije. Riječ je o 30 posto domaćih i 70 posto igrača koje smo prikupili selekcijom.

Za ostvarenje rezultata potrebno je dulje poznavanje. Nismo odmah imali pravu sliku o ovoj ekipi, nismo mogli predvidjeti ovo što se dogodilo. Prije tri mjeseca se nismo ni poznavali. Ovo je za anale. U utakmicu s Hajdukom ušli smo s nizom od sedam susreta bez poraza - četiri pobjede i tri neriješene utakmice.

Pritom smo pobijedili u tri od četiri gostujuće utakmice, čak i protiv Osijeka, koji je po kvaliteti blizu Hajduka. Bili smo svjesni svojih vrijednosti. Pripremili smo se za Hajduk, pogledali utakmice i analizirali ih. Tri boda nisu slučajna. Možda netko tko ne prati juniorsku ligu ovo smatra senzacijom, ali to baš nije tako.

Jesu li Vaši igrači impresionirani Hajdukom kada igraju protiv njega?

Cijeli moj tim puno razgovara s igračima. Hajduk prvenstveno predstavlja seniorska ekipa, a ovo su ipak dečki u bijelim dresovima, a mi u crnim ili crvenim. Obje ekipe imaju jednaku šansu za pobjedu.

Dalek je put do svlačionice seniora Hajduka, a isto im govorimo kada igramo protiv Dinama, Lokomotive... Ne opterećuje nas ime kluba. I mi imamo trojicu reprezentativaca Hrvatske (Marin Krešić, Luka Rešetar i David Skukan, op. a.).

U juniorskoj ekipi Hajduka ističe se Luka Vušković, najskuplji igrač (11 milijuna eura) u povijesti splitskog kluba. Što mislite o njemu?

Vušković je i prošle sezone igrao protiv nas u Ždralovima, dok je u drugoj utakmici bio u seniorskoj ekipi. Iznimno je talentiran. Ima vrline i mane. S obzirom na to da smo znali kako će Hajduk igrati s visoko postavljenom obranom, upravo smo na taj način došli do pobjede. Iskoristili smo brzinu naših igrača jer Vuškoviću nedostaju hitrina i brzina. 

Naravno, on jest jako kvalitetan, ali ima bolje i lošije strane. Pokušavali smo spriječiti njegovo odlično unošenje lopte te iskoristiti situaciju kada ostane na širokom prostoru jer su naši igrači brži od njega.

Zapravo ste najboljeg igrača Hajduka iskoristili kao svoju prednost.

Tako je. Hajdukov drugi stoper je također sporiji. Željeli smo imati brzu tranziciju i po osvojenoj lopti pokušati kroz dva-tri dodira doći u dubinu.

U juniorima Ždralova imate cijeli stručni stožer...

Predstavit ću svoj stožer. Ivica Zelenbrz je team manager. S nama je od prvog dana te je zadužen za organizaciju utakmica, skauting igrača i razgovor s onima koje želimo dovesti. Bio je voditelj škole nogometa NK Sesveta i trener prve ekipe. Ima iskustvo i znanje te neizmjerno pomaže u ovoj priči.

Moj asistent je Dejan Drenovac, trener koji je kao igrač proveo dosta godina u Izraelu, Češkoj, Meksiku... Imao je bogatu karijeru, a zajedno smo radili u školi nogometa NK Bjelovara, kamo sam ga ja doveo. Obojica su vrhunski stručnjaci i ljudi.

Četvrti član je kondicijski trener Antonio Komljenović, a tu su i fizioterapeuti Alen Korlin i Ivan Vinković, koji je prije radio u Gorici. Nas petorica smo stalno s ekipom, a doktor Ivan Škalički kada je potrebno.

Iza imena Mladost Ždralovi krije se ozbiljan projekt kluba kojem je cilj ući u SuperSport HNL. Sada se nadamo ulasku u Prvu NL, a onda u najvišu. Za dvije godine će se spajati juniorska i kadetska liga, stoga nam je cilj i s kadetima biti u prvoj ligi. Već smo počeli raditi na tome.

Vjerujem da pola lige ima uvjete kao i mi. Primjerice, prošle smo godine bili u Metkoviću na zimskim pripremama. Pokušavamo raditi na najvišoj razini, na kakvoj su Dinamo i Hajduk. Da bi im se pariralo, moraš biti na njihovom nivou. Vidljivo je da nemaju svi klubovi takve uvjete.

I mi bismo teško nešto napravili da nemamo podršku predsjednika kluba Vjekoslava Čalušića i gazde Renata Radića te bjelovarskog gradonačelnika Darija Hrebaka. Hrebak nas je, primjerice, dočekao na pola puta kada smo se vraćali s utakmice s Hajdukom. 

Jesu li ljudi impresionirani što Ždralovi, mjesto s 1300 stanovnika, imaju takav klub?

Treniramo na gradskom stadionu u Bjelovaru, a da smo na Brdu (stadion Mladosti, op. a.), bili bismo jednako udaljeni od centra grada. Ždralovi su naselje unutar grada, stoga se smatramo gradskim klubom. Naša prednost je što kod nas ljudi žive za klub. U manjim sredinama se ljudi jače povežu. U Splitu smo, recimo, imali 50-60 svojih navijača. Neki klubovi nemaju toliko na domaćoj utakmici.

Kako je izgledao skauting Mladosti ovog ljeta?

U Ždralove sam došao iz Osijeka, u kojem sam četiri godine radio s Marinom Skenderom i Alenom Petrovićem. To sam iskustvo donio ovamo. Kolege i ja nismo lutali, znali kako treba raditi. Već sada radimo skauting za zimski period - pratimo i razgovaramo s igračima.

Na stranu velika imena Dinama, Hajduka, Rijeke, Osijeka i Lokomotive... Mi imamo dobru reklamu od roditelja i igrača koji su bili kod nas prošle i ove sezone. Ravnopravno možemo razgovarati sa svima i ponuditi im da dođu u Ždralove, a to je prije godinu dana bilo nemoguće. Primjerice, imali smo velik problem sa svim nogometašima iz Zagreba, u kojem je puno klubova.

Roditelji su radije dali dijete u Sesvete, Goricu, Kustošiju... Ove smo godine uspjeli dovesti igrače za koje smo bili zainteresirani mi, ali i drugi klubovi. Dobili smo 90 posto takvih igrača. Među ostalima, doveli smo četiri standardna igrača Osijeka koji su prije tri godine osvojili U-15 naslov prvaka Hrvatske.

Doveli smo i Mateja Perića iz Bologne, koji je ranije bio u Osijeku i Dinamu. Imamo velika očekivanja od njega, vjerujem da će uskoro završiti u reprezentaciji.

Također, imamo vrlo dobru suradnju s izbornikom hrvatske U-19 reprezentacije Sinišom Oreščaninom. Prvi put vidim da izbornik aktivno komunicira i gleda utakmice. Svjestan je da dobri igrači mogu biti u svakom klubu. 

Što Ždralovi mogu ponuditi mladim nogometašima?

 Naravno, ako su Dinamo, Hajduk, Osijek ili Rijeka zainteresirani za nekog igrača, mi tu ne možemo ništa. Nogometaše upoznajemo sa svojim načinom rada i nudimo im predavanja o prehrani, kondicijsku pripremu te mogućnost razgovora sa psihologinjom.

S obzirom na to da oni žele biti profesionalni nogometaši, nogomet je na prvom mjestu. Dakako, i škola. Možda će zvučati bahato, ali željeli bismo u budućnosti uzeti i kojeg igrača za kojeg su Dinamo, Hajduk, Osijek i Rijeka zainteresirani.

Primjerice, doveli smo Karla Barberića, a bio je standardan igrač Dinama. Nažalost, ozlijedio se na pripremama te se sada vraća. On je rođeni Zagrepčanin, mogao je igrati bilo gdje, a odlučio je doći k nama nakon razgovora s igračima koji su već bili ovdje.

Kažete kako ste doveli 70 posto igrača. U čemu je problem da nema više igrača s bjelovarskog područja?

Bit ću potpuno otvoren. U posljednjih četiri-pet godina rapidno je pala kvaliteta u radu škola nogometa s bjelovarskog područja. Premalo se ulagalo i rezultati toga došli su sada na naplatu. Želimo ponovno pokrenuti njihov rad.

U HNL-u se susrećemo s igračima koji su od osme godine u trenažnom procesu i koji su radili u odličnim uvjetima s najboljim trenerima. Iluzorno je očekivati da ćemo se suprotstaviti Dinamu s dečkima koji su zapravo cijelo vrijeme radili u amaterskim uvjetima. 

Problem nam je bio objasniti djeci kako radimo. Ona ne mogu ne doći na trening, a kada su ozlijeđena, rade s fizioterapeutom i kondicijskim trenerom. Puno igrača nije bilo spremno za takvu razinu, zbog čega su otišli u druge klubove.

Mi smo prošle godine bili 11. od 16 ekipa te smo u prvoj postavi imali šest-sedam domaćih igrača, koji su bili produkt prijašnjeg, tada kvalitetnog rada. Sada imamo i imat ćemo još barem dvije godine veliku rupu. S time da moram reći kako 30 posto domaćih igrača nije malo jer bismo mogli pogledati ostale klubove, koji također nemaju više. 

Kada biste Vi imali dijete, ne bi Vas bilo lako uvjeriti da ga pošaljete u Ždralove, a ne u Lokomotivu. Imamo iskren odnos prema radu i dečkima. Obećavamo im ono što možemo izvršiti. Prije svega želimo biti ljudi. Uostalom, i sami imamo djecu. Ponašamo se prema njima kao prema svojima.

Kakav nogomet želite igrati?

Razvojan, iako je to jako teško u Prvoj HNL. Naravno, rezultat je bitan, a liga strašno izjednačena. Pokušavamo razvijati kreativnost pojedinca, davati mu slobodu u donošenju odluka. Ne želimo šabloniziranost, premda treneri to jako vole, kao da na joysticku vodimo ekipu.

Na taj se način gubi kreativnost, što dovodi do toga da reprezentacija ima problem kada nema Ivana Perišića jer nitko ne može napraviti višak u igri jedan na jedan. Tu se griješi u radu s mlađim kategorijama.

Igračima treba dopustiti da budu kreativni i da se razvijaju. Naravno, sve mora biti u granicama. Ne smiju se nadriblavati i pokazati nepoštovanje. Sve vježbe na treninzima radimo s loptom, potrebno je puno razmišljati. Zasad nam ide jako dobro.

Kakve su ostale juniorske momčadi po pitanju stila igre?

Postoje škole nogometa koje imaju tradiciju, prije svega ona Varaždina, Dinama, Osijeka, Hajduka, Lokomotive, Rijeke... Imaju prepoznatljiv stil igre, dok se ostali klubovi prilagođavaju jer ovise o generaciji. U juniorima imate jednu generaciju, a nagodinu njezinim odlaskom u seniore imate drugu. 

Generalno je liga jako kvalitetna, što se najbolje vidi u pripremnom razdoblju. Naime, juniori nerijetko prijateljske utakmice igraju sa seniorima Prve i Druge NL. U tim utakmicama često juniori pobjeđuju seniore jer igraju brži i žešći nogomet. Spremniji su i puno više rade.

Tempo je jak. Moji prijatelji nogometaši uživaju, iznenađeni su kvalitetom i dinamikom. Ljudi iz Zagreba nas dolaze gledati, i to ne bilo kakva imena, već bivši reprezentativci Hrvatske.

Treneri ne vole izdvajati, no imate li igrača od "milijun eura"?

Imamo nekoliko ciljeva. Prvi je učiniti nogometaše boljim ljudima. Želimo da se lijepo ponašaju prema gospođama koje im peru dresove i donose sok. Moraju biti ponizni, ljubazni i cijeniti ono što imaju. Drugi cilj je stvoriti sportsku obitelj koja će zajedno rješavati probleme. Treći je možda najteži, a to je izbaciti pojedince koji će igrati profesionalan nogomet. To je smisao malog kluba.

Želimo biti samoodrživi. Zasad samo trošimo novac, ali se za dvije-tri godine želimo samostalno financirati. Naš prvi transfer bio je Gjergji Kote (19), albanski reprezentativac koji je bio kod nas i koji je potpisao profesionalni ugovor s Partizanijem, koji je vodio trener Zoran Zekić.

U ovoj generaciji imamo perspektivne igrače koji bi mogli igrati HNL kroz nekoliko godina. Među njima su i oni koji bi mogli završiti u ligama Petice. Nastavimo li, uz podršku kao dosad, imat ćemo priču o nekom Marcelu Brozoviću ili Andreju Kramariću, odnosno A reprezentativcima.

Roditelji nam moraju vjerovati i biti strpljivi jer se sada pojavljuju menadžeri koji bi odmah igrače odveli u velike klubove. Roditelji moraju shvatiti put nogometaša. Ima vremena za seniore Dinama i Hajduka.

S obzirom na ovako dobar start u sezonu, kakva očekivanja imate za nastavak?

Puno toga ovisi o zimskom prijelaznom roku. Postoje dvije opcije. Prva je da većina igrača ode u seniorsku ekipu i da već na zimu damo priliku mlađim igračima koji će i nagodinu biti juniori. U tom će slučaju biti nemoguće imati identičan rezultat.

Druga je da ostanemo na okupu, radimo i treniramo do ljeta. Nadamo se da će seniori tada biti u drugom rangu hrvatskog natjecanja, u kojem je po pravilima potrebno više mladih igrača. Vjerujem da nećemo morati gledati u tuđa dvorišta, već ćemo imati sedam-osam mladih igrača koji će zadovoljavati ambicije.