SIMON ROŽMAN prebrodio je i drugu krizu za vrijeme kratkog mandata na klupi Rijeke.

Slovenski trener period loših rezultata - pet utakmica bez pobjede, od čega tri poraza u nizu - okončao je pobjedom protiv prvaka Dinama na Rujevici (2:0).

Bila je to potvrda da problem nije u treneru koji je preuzeo Rijeku u rujnu prošle godine. U analizi smo ranije pisali o faktorima koji su produbili krizu na Rujevici te smo istaknuli da klub danas razvija svoje igrače, a tome je gazda Rijeke Damir Mišković godinama težio. To ipak nije dovoljno da budu samoodrživ,i Rijeka gomila gubitke, a Mišković intenzivno doziva investitore u pomoć. Njegov problem nije na klupi i ne zove se Rožman. 

Pobjeda protiv Dinama stigla je u pravo vrijeme, da podigne momčad koja je iz bitke za Ligu prvaka pala na četvrto mjesto gdje s jednim bodom ispred Hajduka brani plasman u Europu.

Tri kola prije kraja prvenstva, Rijeku u bitci za drugo mjesto drži samo teorija, ali ona za Europu je i dalje otvorena.  Riječani imaju i bukirano mjesto u finalu Kupa protiv Lokomotive koje se u kolovozu igra u Šibeniku. 

S trenerom Rijeke razgovarali smo nakon rušenja Dinama. 

Trijumfom 2:0 smijenili ste trenera Dinama Igora Jovićevića, dok Nenad Bjelica vas nije smijenio kad je na Rujevici slavio 5:0. Tada je počel i prva kriza koju ste prošli u Rijeci. Kako ste doživjeli ovu pobjedu? 

Drago mi je zbog igrača. Sve ovo vrijeme smo jako dobro radili, ali nas nije htio rezultat. Što se tiče nastavka prvenstva poslije koronapauze, jedino se mogu žaliti na drugo poluvrijeme u Osijeku i poraz koji smo doživjeli. Sve ostale utakmice su mi bile na zadovoljavajućoj razini, ali nas rezultat nije nagradio. S druge strane, žao mi je Igora, mog trenerskog kolege Žao mi je što je došlo do te odluke, ali to nije moja stvar i ne bih je komentirao.

Bila je ovo druga kriza u kratkom trenerskom mandatu od nepunih 40 utakmica. Dojam je da je bila znatno teža od prethodne. Prvu ste riješili tjeranjem trojice igrača iz ekipe, a sada se ispostavilo da je momčad unatoč svemu ostala na okupu. Jesu li igrači stajali iza vas?

Slažem se, meni je ovo bilo jedno jako teško razdoblje. Vidjet ćemo i dalje kako će se situacija razvijati. U tom prvom periodu nije bilo mojih elemenata u igri, nego je to još uvijek bila Rijeka mog prethodnika. Nismo previše mijenjali, pustili smo stvari da idu svojim tijekom. Sada je bilo nešto drugačije, znali smo što želimo od igrača, koji sadržaj na terenu i koju viziju, kojim putem idemo i sl. Nije bilo ni najmanjeg problema između igrača, svlačionica je bila na mjestu cijelo vrijeme. Super sam zadovoljan što nas je rezultat konačno nagradio i sada imamo tri utakmice da se dobro pripremimo za finale Kupa.

Rušenje Dinama odjeknulo je i u Sloveniji. Je li vam drago i pratite li izvještaje u vašoj domovini?

Ne opterećujem se previše medijskim napisima, ali moram priznati – lijepo je. Kada odeš raditi u inozemstvo, naravno da prija interes domaćih medija. Lijepo je vidjeti da netko poprati tvoj dobar rezultat i napiše koju riječ o tome.

Nakon tri uzastopna poraza počele su prozivke, zazivala se smjena trenera kroz medije i među dijelom navijača. Kako to komentirate?

Što se mene tiče, mogu reći da sam bio jako miran cijelo vrijeme. Baš smo radili na maksimumu nakon koronapauze, koliko znamo, želimo, možemo. Igrači uvijek igraju najprije za sebe, ali pokazali su čvrst karakter. Razgovarali su jedni između drugih i došli do zaključka da kao ekipa mogu puno bolje. Protiv Dinama je to na terenu izgledalo sasvim korektno i ja sam zadovoljan zbog toga. Teško je pustiti da sve te priče prođu mimo tebe, naravno da se nešto vidi i čuje. No mi smo prije svega razmišljali o sebi i gledali svoja posla. Fokus je bio na treningu i terenu. No ako je kritika argumentirana, ona je dobrodošla jer samo to nas može učiniti boljima. Ljudi ponekad zaborave da smo svi od krvi i mesa, a da je sport - sport. Profesionalci smo, ali i mi smo normalni ljudi, imamo obitelji, nekakav normalan život. Nije nam bilo lagano, uvijek se borimo, ali tako ćemo raditi i dalje. Na kraju mogu podcrtati, teren sve pokazuje.

Iako je Antonio Čolak bio sudjelovao kod oba pogotka, Franko Andrijašević je još jednom odigrao fantastičnu utakmicu. Doznali smo da je igrao ozlijeđen i to ne prvi put ove sezone. Koliko je to bilo bitno za momčad u motivacijskom smislu, a koliko opasno da se ozbiljnije ne ozlijedi pred važan kraj sezone?

Jako je tanka granica bila između toga, slažem se. Franko je s tim pokazao svoj inat i svoju volju i ljubav za klub i ekipu. Sam je inzistirao da igra protiv Dinama i odigrao je jednu od boljih utakmica u proteklom periodu, da ne kažem možda i najbolju. Isto tako moram reći da je to uistinu utjecalo na ekipu, vidjela se njihova reakcija, Franko ih je dodatno motivirao tim potezom kojeg smatram odličnim jer se sve tako odvilo prema planu. Sada nam je lako biti pametan nakon svega, ha ha. Franku skidam kapu kako je odigrao, kako je kao kapetan vodio ekipu protiv Dinama.

U prosincu prošle godine smo vas pitali kada ćemo vidjeti brzu, napadačku i atraktivnu Rijeku, onu koju ste nam obećali na predstavljanju. Je li igra Rijeke sada bliže tom cilju nego što je bila tada?

Iskreno, najbliže onome što želimo vidjeti od naših igrača je bio period prije stanke uzrokovane pandemijom koronavirusa. Tih nekoliko utakmica prije same stanke smo baš bili na razini. To su bile utakmice u kojima smo mogli konstantno vršiti pritisak na protivnika, stalno se nešto događalo na terenu, imali smo dobre tranzicije, vidjela se energija igrača, tražili smo brojčanu nadmoć u napadu i obrani...

Neću previše ulaziti u detalje. Pokušavamo se vratiti na tu razinu, ali puno smo rotirali nakon stanke, dali smo svima šansu jer su svi dobro trenirali u tom periodu. Nedostajao nam je jedino onaj klik, onaj trenutak kada sve sjedne na svoje mjesto i u međusobnoj komunikaciji igrača i da te sportska sreća nagradi za ogroman rad i trud na treninzima i utakmicama. Rad mojih igrača ni u jednom trenutku nije bio upitan, kao ni poštenje prema stožeru, ali i obrnuto.

Pandemija koronavirusa svima je promijenila život. Koliko se to osjetilo u nogometu? Kakve pouke i iskustva ste stekli u tom periodu? Čega ste se najviše pribojavali?

Kako god okrenemo, pauza zbog koronavirusa je ostavila neke posljedice. Osobno sam se najviše bojao treninga i načina na koji će se oni izvoditi. Nitko dosad nije imao takvo iskustvo i svima nam je ovo bila jedna potpuno nova situacija. Mogu reći da smo stvarno dobro trenirali tijekom pauze s čime sam jako zadovoljan. Mijenjao se i način treninga, morali smo se prilagođavati raznim stvarima i situacijama, nekad na timskoj, nekad na individualnoj razini.

Imali smo sreće što su nas zaobišle ozljede. Osim onih mehaničkih, udaraca i sl., nije bilo mišićnih, čega smo se najviše bojali. Ako gledam rezultatski, pauza sigurno nije najbolje utjecala na nas pa sada gledamo u kontekstu treninga gdje smo promašili, što smo možda radili krivo, a što mogli bolje. No prije ove utakmice s Dinamom, kad smo podvukli crtu, bili smo izuzetno mirni. Mogu čak reći da smo i podignuli kondicijsku komponentu, da smo izuzetno puno poradili na suradnji napadača u posljednjoj trećini terena, ali kao što sam već više puta rekao, rezultat nas nije cijelo vrijeme pratio.

Slijedi sam finiš sezone, drugo mjesto je za Rijeku ostala samo teorija. Je li finale Kupa spasilo sezonu? 

Nema kalkulacija, svaku utakmicu se borimo do samoga kraja. Neću reći da smo svoje šanse za drugo mjesto propustili, ali kada imaš sve u svojim rukama, onda možeš biti glasan. Sada stvari više nisu u našim rukama, zato nam je bolje da šutimo i radimo svoj posao najbolje kako znamo da što prije ostvarimo svoje ciljeve, a to je plasman u Europu. Druga stvar, ono što mi je jako bitno, jest da se pripremamo za finale Kupa, ali i za iduću sezonu. Radimo sve tri stvari u praktički mjesec dana.

Koliko je to zahtjevan period za Rijeku?

Jako. Izuzetno težak. S jedne strane se želiš natjecati, s druge strane nešto pripremati, a s treće strane moraš paziti i doziranje treninga, da ne uzrokuješ nepotrebne ozljede i slično. Sada je najbitniji period, rekao bih, kraj je prvenstva, a novo počinje vrlo brzo. Imamo pregršt posla i dosta stvari o kojima moramo razmišljati u svim smjerovima.

Je li osigurano finale Kupa možda podsvjesno utjecalo na cijelu ekipu pa je zbog toga došlo do pada u formi u proteklom periodu?

Možda se to tako čini izvana, ali ja garantiram za sebe i svoje igrače da nijedna moja ili njihova riječ nije išla u tom smjeru da ne bi željeli biti natjecateljski nastrojeni u svakoj utakmici. Nijednom nismo tražili alibi zbog otprije osiguranog finala Kupa.

Pritisak je nešto s čim su se morali nositi i vaši prethodnici. No čini se da ste sva trojica na različite načine rješavali taj problem. Kako gledate na to?

Iskreno, nikada nisam išao u te analize niti mislim da je to moj posao, ali mogu reći da sam dosta naučio od svojih prethodnika. I Matjaž i Igor su otvoreni ljudi, čujemo se tu i tamo, razgovaramo o nogometu, razmjenjujemo ideje, iskustva, svatko iz svog kuta. Moram im zahvaliti obojici jer mi jako puno pomažu na mom trenerskom putu. Ne bih ulazio u analize trenerskog potpisa na terenu, to morate pitati ljude koji su ih doveli. Oni su ti koji ocjenjuju njihov rad, pa u konačnici i moj. Oba moja prethodnika su ostvarila klupske ciljeve koji su pred njih stavljeni, a na meni je da ostvarim svoje. Mislim i da smo sva trojica, Matjaž, Igor i ja, radili u trima potpuno različitim okolnostima i teško je, po meni, to ikako uspoređivati.